S KAKVIM MISLIMA ISPRATITI “STARU” GODINU?

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Pozdrav koji gore vidimo na slici, uz malu brodicu. Danas je završni dan jedne godine – ove 2020. popularno zvano “stara godina”. Jedna je godina iza nas i čovjek ne zna što bi o njoj rekao. Godina prepuna izazova, cijelu godinu nosimo se s tim nesretnim nevidljim “bićem”, virusom koji je postao pandemičan, hara cijelim svijetom, ne bira žrtve, prenosiv. Godina koja je prošla za nas je u Hrvata obilježena i potresima i poplavama. Na Blagovijest prvi teški potres u Zagrebu i okolici, a sada oko Božića novi razorniji potres u Petrinji i okolici. Srušio gotovo sve što nije učvršćeno željezom i armiranim betonom. Tko je to očekivao prije stotinu i više godina kad su kuće građene. Pa vidjeli smo slične prizore i iz Italije gdje su nestajali srednjovjekovni gradovi, pod ruševinama. Katedrale i velika zdanja. Priroda a i planet Zemlja su nepredvidivi. Ono reče papa Franjo: “Tko uništava prirodu, priroda će njega uništiti”. Ona se osvećuje. Veli se, Bog uvijek prašta, čovjek ponekada, a priroda nikada ne prašta. Ona pamti, ima dugo pamćenje pa se grdno osveti onima koji je eksploatiraju i uništavaju, na ovaj ili onaj način.

S kakvim mislima ispratiti “staru” godinu? Zahvalni za darove i milosti, za sve što nam je dobro pošlo za rukom. Zahvalni za preboljelu bolest “covid” ili pak drugi uspjeh u životu. Svijet je u krizi, upravo zbog pandemije, i ne znamo kad će se oporaviti gospodarstvo. Zacijelo će mnogi na vlasittoj koži osjetiti posljedice ove pandemije, morat će se priviknuti na drukčiji način života. Moćnici govore o nekakvu “resetiranju”. Upravo kao što se računalo ili mobitel dade vratiti na tvorničke postavke, onakve kakve je imao kad je izišao iz tvornice. Međutim, ovdje se pitamo – prema kojemu pravilu ili normi “resetirati” svijet? Prema kojoj zamisli? Prema Božjoj ili ljudskoj?  Bude li išlo prema ljudskim planovima i zamislima to resetiranje, a bez Boga, onda nas čekaju još tužnija vremena. Ako ćemo resetirati, onda prema onomu što je Bog rekao na Sinaju Mojsiju a zabilježeno u Bibliji ili prema onomu što je izrekla sama Božja Riječ Isus Krist u Evanđeljima. To su jedino važeće norme koje obećavaju sigurnu budućnost pojedincu i čovječanstvu. Svi drugi eksperimenti propali su, pokazali su se neostvarivima, odnosno odnijeli su sa sobom desetke milijuna žrtava. Govorili su o novom čovjeku i poretku i fašisti i nacisti i komunisti – pa što su nam ostavili? Ni mir ni dobro ni blagostanje, nego samo krv i suze, znoj i muku, ubijene i nestale, do dana današnjega. Za tolike još uvijek ne znamo, za tolikima se još uvijek traga i majke umiru neutješene.

Imamo razloga zahvaliti Gospodinu i staviti svoj život u njegove ruke. Uvijek je Bog onaj koji traži čovjeka, a ne čovjek Boga. Kad se Adam ogriješio o Božju zapovijed, uvidio je da je gol te se sakrio. Bog ga traži, a on se skutrio u mišju rupu. Gdje si? Stid me – odgovara Adam. Gol sam. Ne mogu pred tvoje lice! -To je čovjekov stav. Danas nema više ni stida ni srama, nije nas stid naše nemoći, još uvijek mislimo da možemo sve. Spas tražimo u cjepivu, a ono nas ne će zaštiti. Sutra je svetkovina Marije Bogorodice. Građanski Nova godina – a za nas Marija je na početku. Trebali bismo imati otvoreno srce kao Marija, zauzeti njezin stav. Govori se o “Benediktovoj opciji”. Radije govorimo o “Marijinoj opciji” koja donosi Isusa svijetu. Bogorodica. Rađa Boga u svijetu. To je poziv svima nama slijediti Mariju na putu rađanja Boga u današnjem svijetu.

Čitamo i danas Ivanov Proslov – velebni uvodnik u Ivanovo Evanđelje. Nedokučivo je što se govori tu a isto tako i u himnu iz Poslanice Kološanima. Krist je razlog svega što postoji. On je temelj, on je smisao i cilj. On je Alfa i Omega,  on je Početak i Svršetak, on je “Jučer danas i uvijeke”, njegova su VREMENA II VJEKOVI, VJEČNOST JE NJEGOVA. Stavimo sve svoje u Krista.