DUHOVNA MISAO

UZOR POLITIČARIMA: KRŠĆANIN I MISTIK (5)

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Pogibija i reakcije svijet

17. rujna 1961., u franjevačkom redu dan kad je Franjo primio stigme na svomu tijelu, oko pola noći, poginuo je Dag Hammarskjöld, u dosada nerazjašnjenoj zrakoplovnoj nesreći. Nakon što je Kongo stekao nezavisnost 1960., od njega se odcijepila pobunjena prirodnim blagom bogata pokrajina Katanga. Plave su kacige trebale uspostaviti mir i jedinstvo u državi. U Katangi se borile domaće postrojbe potpomognute belgijskim i francuskim plaćenicima. Desetci tisuća ljudi već su bili izgubili živote u građanskom ratu. Kolonijalne su sile imale svoje interese zbog prirodnih bogatstava u Katangi. Dana 12. rujna doputovao je Dag u Leopoldville (današnju Kinšasu) na razgovore. Trebao se susresti s mjesnim vođom iz Katange Moisom Čombeom negdje na sjeveru Zambije te isposlovati prekid oružanih sukoba. Međutim, oko pola noći mali se zrakoplov srušio, nedaleko od zračne luke.

Poginuli su Dag Hammarskjöld, tajnica, petorica službenika UN, dvojica švedskih vojnika, pet članova posade te jedan časnik iz osiguranja. Petnaest je osoba izgubilo živote u mirovnoj misiji. U Dagovoj aktovci nađeni su Novi zavjet, Psalmi, Nasljedovanje Krista te dijelovi prijevoda M. Bubera „Ja i Ti“ na švedski. Do danas nije razjašnjena ta smrt, sumnja je pala na tajne službe velikih sila te europske industrijalce i njihove gospodarske probitke koji su imali golema zanimanja za bogata nalazišta urana u Katangi. Mnogi tragovi su zameteni, uništeni su snimci olupine maloga zrakoplova, a mnoštvo pojedinosti daje naslutiti da su iza svega stajale tajne službe.

U svome se komemorativnom govoru američki predsjednik J.F. Kennedy pred Općom skupštinom Ujedinjenih naroda 25. rujna 1961. zalagao za jačanje UN-a te je započeo mirovnu koegzistenciju sa Sovjetskim Savezom. Pritom je rekao: “Problem nije smrt jednoga jedinoga čovjeka, problem je preživljavanje ove organizacije… Čovječanstvo mora dokrajčiti rat, inače će rat dokrajčiti čovječanstvo… I stoga da danas zaključimo: Dag Hammarskjöld nije uzalud živio te nije uzalud ni umro.” Za njega je isti nesretni Kennedy rekao da je Dag „bio najveći političar dvadesetoga stoljeća“. Bilo je to posve u smislu i nakani samoga Hammarskjölda koji je znao da nije živio samo za svoju ograničenu službu, nego za “ideju… koja mora pobijediti, želi li dostojno toga imena čovječanstvo preživjeti” (30.8.1956.).

 

Izazovi za nas

Posmrtno je 10. prosinca 1961. Dag Hammarskjöld odlikovan Nobelovom nagradom za mir. Dag je bio osoba budućnosti, uzor, duhovna pojava koja je ostavila iza sebe svijetli trag. Tihi čovjek, uvjerljivi predani radnik, koji je ostavio iza sebe cijeli niz političara obilježenih njegovom karizmom. Njegov nasljednik U Thant bio je budist. Dnevno je meditirao, a svoju je službu obavljao također snagom svoga vjerskog uvjerenja. Njemu je bio Dag uzor.

Glavni tajnik UN-a Kofi Annan rekao je u povodu svoga pohoda Uppsali god. 2001., gdje se u katedrali nalazi Hammaskjöldov grob: “Njegov život i smrt, njegove riječi i djela učinili su više od bilo koje druge osobe u povijesti ove Organizacije da bi se uobličila ova služba pred javnošću pa i cjelokupni UN kao takav. Njegova mudrost te njegova skromnost, njegova neporočna cjelovitost (integritet) te iskrena predanost službi postavila je veoma visoka mjerila za sve službenike međunarodne zajednice, a posebice naravno za njegove nasljednike u službi. Mjerila koja je gotovo nemoguće slijediti ili dosegnuti. Za jednoga Glavnog tajnika, kad pristupa bilo kome novom izazovu ili krizi, ne postoji bolje pravilo nego se zapitati: ‘Kako bi postupio u ovom slučaju Dag Hammarskjöld?’ Ono što je u ovomu slučaju jasno jest da njegove okvirne čvrste ideje ostaju krajnje relevantne i u ovome novome međunarodnom surječju. A pred svima nama jest izazov kako ih usvojiti da postanu važeće.”

Što bismo mi mogli naučiti od Daga Hammarskjölda? Većina se nas ne može mjeriti s tom iznimnom pojavom što se tiče podrijetla, talenata, poziva, obrazovanja, napora i predanosti te mara s kojim je proživio svoj život. Međutim, naš svijet treba takve ljude koji se ponekada nađu u pravo vrijeme i na pravome mjestu. Svi mi pak od njega možemo naučiti: zapućivati se u tišinu, osluškivati nutarnji glas, ići na vlastite izvore, pronalaziti svoj nutarnji mir. Biti sa sobom i s drugima u miru, što je pretpostavka za mir u svijetu. U tome može pomoći ponovno otkrivanje mistike, mistika i mističarki, što je također i Hammaskjöldu pomoglo na njegovu životnom putu.

Svojim životom i svojom smrću Dag Hammarskjöld ostavio je svjedočanstvo primjerenog života. Svojim djelovanjem kao Glavni tajnik UN, kao političar i čovjek, može svima služiti kao uzor. Do kraja etičan, svoju je etiku zasnivao na Isusovim riječima te se orijentirao prema svojim duhovnim mentorima, luteranskim švedskim biskupom Nathanom Söderblomom, filozofom H. Bergsonom, Albertom Schweitzerom i Marinom Buberom, ali poglavito je tražio inspiraciju kod velikih učitelja duhovnoga života iz kasnoga srednjeg vijeka. To su Meister Eckhart, J. Tauler, Toma Kempenac – Nasljeduj Krista.

Svoju sliku o čovjeku temeljio je na izreci proroka Malahije: „Nemamo li svi jednog Oca? Nije li nas jedan Bog sve stvorio?“ (Mal 2,11).  Izvana je očitovao što je nosio u sebi, svomu srcu, što ga je motiviralo i pokretalo. Nutarnji stav definirao je specifičnost njegova djelovanja te ophođenja s drugima. Bio je čovjek svoga vremena, cijeloga života bio je onaj tko pita i traži, tko se hrvao sa sobom i s Bogom. Ta skrivena strana njegova života otkrivena je tek objavom osobnih dnevničkih bilježaka nakon njegove smrti. Književno svjedočanstvo kao i duhovna oporuka izvanredne snage i razine.

U sebi utjelovljuje alternativu. Alternativni oblik političara kakvi su nam danas nasušno potrebni, a čiju motivaciju sažimlje Dag Hammarskjöld u sljedećim riječima: „Glad je moj zavičaj u zemlji žudnjâ. Glad za zajedništvom, glad za pravednošću– zajedništvom sagrađenim na pravednosti, pravednosti stečenoj kroz zajedništvo. Samo život može ispuniti taj postulat života. Ta se glad može zasititi jedino na način da se oblikovanjem života moje biće ostvari kao most prema drugima, kao kamen u svodu pravednosti“. Za to je dao, žrtvovao sve. Oboje je (p)ostalo samo fragmentom u njegovu životu. Zajedništvo i dijalog s Bogom bijahu bitni izvori njegove nutarnje snage.

Kako zaokruženo ocijeniti Daga Hammarskjölda? Kako opisati njegov život, gdje započeti? Živio je 56 godina, a za života obnašao je mnoge dužnosti i obveze. Na svoj je život gledao kao na službu Bogu i čovjeku, sve je dužnosti preuzimao s tom sviješću, bio veliki mirotvorac, Glavni tajnik UN, zamjenik ministra vanjskih poslova u švedskoj vladi, političar, predsjednik uprave središnje državne banke u Švedskoj, znanstvenik, razumni i trijezni pregovarač, nobelovac. Potekao iz imućne obitelji, u biti samotnjak, mistik, bogotražitelj. Mnogo toga isprepliće se oko njegove osobe, poglavito oko njegove do danas nerazjašnjene zagonetne smrti.

Neovisno o zadaćama koje je obavljao za svoga života Hammarskjöld je bio cijeloga svoga životnog vijeka duboko religiozna osoba. To je ono što se snažno doima svakoga tko čita njegove spise, napose Znakove pored puta, to je ono što ga i danas čini privlačnim. Njegov kristalno jasan odnos prema Bogu, njegova vjera koja ga je trajno pratila od djetinjstva te koja je od njega toliko zahtjevno iziskivala cijeloga životnog vijeka.

Svoju misao i djelo kušao je trajno temeljiti na vjeri. Dubina njegova odnosa prema Bogu, njegovo egzistencijalno povjerenje u Božju pomoć, pratnju i vodstvo – unatoč osobnoj samoći i postulatima života – daju se sažeti u rečenicu koju je ovjekovječio u svome dnevniku te uklesana resi njegovu nadgrobnu ploču uz ime i prezime u katedrali u Upsali: „Ne ja, nego Bog u meni!“

Taj na najkraći mogući način izražen teološki temeljni izričaj, taj njegov životni Credo tumači nam njegov život u služi Boga i čovjeka. Može se to staviti uz bok onomu što je rekao Franjo Asiški: „Gospodine, učini mi oruđem svoga mira“, J. S. Bach: „Soli Deo gloria“ („Jedinomu Bogu slava“), John Henry Newman „Cor ad cor loquitur“ („Srce srcu govori), a Beethoven posvetio svoju „Missa solemnis“, „Od srca k srcu“. Dag čini odmak od sebe, želi sebe i svoju ulogu relativizirati, sve svoje, svu čast i slavu koju mu ljudi iskazuju, vraća Stvoritelju. Tko je za to sposoban, odvratiti, skrenuti pogled od sebe, imati pred sobom Gospodina i cjelinu, taj je kadar za silna djela.

Njegov život svjedočanstvo je cjeloživotnoga bogotaženja, života u službi mira i ljudi, primjer kako Bog nalazi čovjeka te djeluje u njegovu životu.

„Osmjeljuješ se izreći svoje Da – te doživiš smisao.„Opetuješ svoje DA – i sve poprima smisao.“„Pa ako sve ima smisao – kako možeš drukčije živjeti  nego kao jedno veliko DA“.

Bio je dovoljno širok u svomu kršćanstvu da od njega možemo naučiti poštivati druge religije, težiti za ekumenom, djelovati mirotvorno i ekumenski. Mir je moguć u svijetu samo ako se religije susretnu i pronađu međusobni mir. Od njega kao svoga suvremenika, osobe koja je mislila kritički i racionalno, možemo naučiti kako vjerovati, kako stupiti u živi osobni odnos s Bogom, kako iskusiti ‘sjedinjenje Boga s dušom’, o čemu pišu mistici. Možemo naučiti vjerovati te vjeru koja je prožeta svjetlom, snopljem svjetla onkraj čovjekova razuma, živjeti i nuditi svijetu. Možemo naučiti vjeru iz koje teku djela ljubavi, vjeru koja otkriva Boga izvor svega dobra i komu pripada svaka čast.

Od njega možemo učiti što znači u suvremenom globalnom svijetu nasljedovati Isusa Krista, što znači preuzeti na sebe odgovornost za mir i pravednost u suvremenome svijetu, makar i po cijenu vlastita života.

Od njega možemo učiti kako se u vjeri izraziti, kako moliti. Svoj osvrt na tu jedinstvenu osobu možemo završiti molitvom što ju je napisao nekoliko tjedana prije svoje smrti (19. srpnja 1961.):

“Podari nam duha čistoće da bismo te vidjeli,

duha poniznosti da bismo te čuli,

duha ljubavi da bismo ti služili,

duha vjere da bismo te živjeli –

Ti – koga još ne poznajem,

komu pak pripadam.

Ti – koga ne razumijem,

koji si me ipak posvetio

mojoj sudbini.

Ti – “

Tako je pisao, mislio, živio, osjećao Dag Hammarskjöld, koji je bio ne samo političar budućnosti nego i kršćanin današnjice i sutrašnjosti, upravo prema onoj često navođenoj Rahnerovoj, da je kršćanin sutrašnjice ili mistik koji je nešto iskusio, ili ga ne će biti. Bio je jedinstvena i usamljena pojava na međunarodnoj političkoj pozornici, kršćanin, suvremeni kršćanski mistik, koga bismo i danas trebali i mogli slušati, a koga bi suvremeni kršćanski političari svakako trebali slijediti. Nažalost, prerano je pao u zaborav. On kršćanin, mistik i suvremeni svetac, pa možda i mučenik, bio je živa oprjeka bezbožnom, ateističkom komunizmu koji je trovao svijet više od sedamdeset godina, a i danas prosipa svijetom svoje zlo sjeme. Pa vjerojatno stoga jer odišu vjerom i mistikom i nisu u komunističkoj državi prevedeni njegovi Vägmärken, Znakovi pored puta. Netko je drugi prije nas utirao put, postavljao miljokaze i znakove pored, kako bismo mi mogli lakše ići uhodanim putem i ne izgubiti se u prašumama tropskih predjela ili pak u bespućima nordijskih šuma koje je tako volio Dag Hammarskjöld. (Svršetak)

Zanima nas Tvoje mišljenje!