DUHOVNA MISAO

NEMA KORISTI ŽALITI ZA MINULIM

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I  MARIJA!   Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Gospodinu zahvalimo na protekloj noći, zahvalimo za milosti koje nam daje. Psalmist veli, “čim legnem, odmah u miru i usnem, jer mi samo ti, Gospodine, daješ miran počinak!” Ako je čovjek u miru s Bogom, sa svojom savješću, ako nije u grijehu, onda može kao dijete na grudima majke usnuti mirno u Gospodinu, čineći znak križa, moleći se Gospodinu, ili molitvu Anđelu čuvaru, da nas prati u životu, i na putu u vječnost. Svi smo mi putnici vječnosti, prema vječnosti. U kršćanstvu nema kao u nekim drugim religijama “trajno ponavljanje onoga što je već bilo”, nema nekakvih “reinkarnacija”, ponovnih rađanja i ponovnih utjelovljenja, nego smo – poput Abrahama –  koji je pozvan iz bogatoga kraja, iz Mezopotamije, koja bijaše kolijevka kultre i civilizacije – pozvan iz svoga naroda, plemena, roda – zaputiti se u pusti kraj, Palestinu,  brdovitu, gdje se oskudno živjelo u odnosu na njegov zavičaj. Ali je slijedio glas, u vjeri, bio je hodočasnik i time zaslužio biti prijatelj Božji. Kao takav ostaje nam uzorom. Nema povratka natrag, nema koristi žaliti za minulim, bivšim, pred nama je životni izazov, pa tako i ovaj novi dan. Prihvatimo ga iz Božje ruke kao dar i mogućnost, kao zadaću koju Gospodinu pred nas stavlja. Kao novu zadaću koju dobivamo iz Gospodinovih usta, ili iz Pavlova pera i pisma Galaćanima, gdje kaže,  da treba svime u nama ravnati “vjera ljubavlju djelotvorna”. Čut ćemo to danas u današnjem čitanju. Vjera – ljubavlju i kroz ljubav djelotvorna, čineći svima dobro, ljubeći sve oko sebe.

Pa zahvalimo Gospodinu što možemo udahnuti svježi jutarnji zrak. I ovdje je već prohladno, živa se spustila na kojih sedam-osam stupnjeva, jesensko vrijeme koje pomalo “brije”, ali čovjek može udahnuti svježi zrak. Zahvaliti Gospodinu upravo u ovo vrijeme pandemije koja se očituje kroz manjak kisika u plućima, a to uzrokuje manjak kisika u srcu, krvi, što dovodi do slabljenja, odumiranja. Gdje nema kisika, dolazi do nekroze. Upravo mnogi umiru na respiratorima ili na aparatima za kisik jer pluća ne mogu primiti potrebnu dozu. Virus uništava. Ovo je nalik na svjetski rat jer je prema statistikama od ove zarazne bolesti preminulo više od milijun ljudi. Možda bi neki i preminuli zbog drugih bolesti ili od starosti, ali ako dođe ovaj nametnik –  coronavirus – onda on pospješuje umiranje te odlaze i osobe naponu snage. Koliko je bitno biti na čistu zraku, stvarati u sebi imunitet zdravim načinom života!

Kad čovjek sluša ili čita Evanđelja, Gospodinove riječi i postupke, vidimo kako je u njega sve novo! Novina neviđena, nečuvena, nezapamćena. Dolazi s drugu stranu – s onu stranu u ovaj svijet –  radi nas ljudi i radi našega spasenja, da bi nam pokazao stazu života, put u život. Kad čitamo izvještaje, oni su kratki, sažeti, nekada čak u telegrafskom stilu, ali vidimo kako iza tih riječi stoji i dominira autoritet neuzdrmljiv koji poziva čovjeka na novi život. “Novo vino u nove mjehove”. Novi kaput na novo biće – obnovljeno u sakramentima. Gospodin nam je dao kupelj preporođenja u vodi i Duhu Svetome, a onda i obnove u sakramentu pomirenja, ako se ogriješimo o Božju volju ili propise. Savjest nam jasno zbori kad sagriješimo kako nešto nije u redu. Makar to svi činili, ipak se negdje u dubini duše osjeća: Ja sam se ogriješio o sebe, a time i o ono što Isus zabranjuje, ili pak savjetuje. Svakim danom u ispovjedaonici čovjek iskusi kako se osobe mijenjaju, kako milost zahvaća, kako osobe i nakon desetak i više godina svjedoče o zahvatu milosti u njihove živote. Pa i ovaj način molitve ima nakanu stvoriti svjesne i odgovorne vjernike koji ne blebeću svoje molitve, kako Isus kaže, nego koji svjesno mole zajedno s Isusom starozavjetne psalme. Isus ih je znao naizust. Poznavao je on dobro Stari zavjet, išao je u školu a bio i u Marijinoj i Josipovoj školi kao dječak, tu i odrastao, upijao mudrost Božju iz starih spisa. Bio je i Bog i čovjek, pa imamo i u njega proces rasta i sazrijevanja. A nastupio je upravo kad je sazreo u pravu mušku dob, kad su mogli i ostali Židovi nastupiti u sinagogi i početi iznositi svoje misli! Trideseta godina života, prekretnica. Pa i u našim životima. Tu se bitno zbiva. Mladost prošla, dolazi ozbiljna dob kad čovjek promišlja smisao vlastitoga postojanja i života.

Gospodina molimo da nas do kraja očisti. Upravo danas u evanđelju dana slušamo i čitamo kako je Isus nastupio u kući jednoga farizeja i održao im “lekciju” o čistu i nečistu. Treba biti nutrina čista, pa će onda i čaše i zdjele imati svoju čistoću. Ne želi Isus fasadnu vjeru, nego nutarnje predanje i povjerenje u Njega. Zahvalimo mu. A molimo i Kraljicu Mira i Krunice da nas prati i zagovara. A i sve druge svetce koje smo slavili ovih dana te koje ćemo slaviti.

11 komentara

Zanima nas Tvoje mišljenje!