DUHOVNA MISAO

UZOR POLITIČARIMA: KRŠĆANIN I MISTIK (1)

ŽIVJETI U TIŠINI, DJELOVATI U TIŠINI, DOBIT IZ TIŠINE

 

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Spominjemo se 115 godina od rođenja Daga Hammarskjölda (Hamaršelda), zaboravljenoga velikana prošloga stoljeća, drugoga Glavnoga tajnika UN-a, svjetskoga političara, kršćanina, mistika, čiji su kratki duhovni zapisci “Vägmärken“ – “Znakovi na putu” pronađeni u njegovu radnom stolu u New Yorku. Oni nam nude dobar uvid u njegovu osobu, istodobno su vrsna pouka za naš današnji život i rad, napose za političare, odgovorne za države, osobe koje su birači izabrali. Njegovi su najbliži suradnici znali da je kršćanin, pripadnik luteranske vjeroispovijedi.

Švedski diplomat, rođen je u uglednoj švedskoj obitelji 29. srpnja 1905. Šira je javnost jedva znala da je ta krajnje skromna osoba bila ujedno duboki kršćanin i mistik. Tragično je stradao u zrakoplovnoj nesreći u rujnu 1961. u Kongu, u mirovnoj misiji. Kao osobi, vjerniku i političaru bilo mu je cijeloga života silno stalo do nasljedovanja Isusa Krista u svakodnevnom životu. Svjetska se javnost upoznala s pravim Dagom tek dvije godine nakon njegove smrti kad je objavljen njegov duhovni dnevnik “Markings” – “Znakovi na putu” (što nas podsjeća na našega Ivu Andrića ili Mešu Selimovića). Bijaše to istinsko iznenađenje i otkriće, prava riznica i duhovno blago, Svijet je u naizgled hladnu političaru sa sjevera iznenada otkrio pravog kršćanskog mistika novoga doba.  Možda je ideju za naslov preuzeo od proroka Jeremije koji veli: „Postavi putokaze, podigni stupove. Dobro pazi na cestu, na put kojim si išao“ (Jer 31,21).

 

Pojam mistike i mistika

Budući da su pojam mistik i mistika opterećeni, a često i krivo shvaćeni, treba im barem ukratko mali tumač. Riječ ‘mistika’ dolazi od grčkoga izričaja ‘myein’, a znači zatvoriti oči i usta, što će reći: ne dopustiti da u mene bilo što izvana prodire. Zatvoriti se za sve izvanjsko. To je pokušaj spuštanja u vlastitu dubinu te pretraživanja vlastita bića. Povlačenje je pak samo jedno motrište u mistici, iz toga onda treba uslijediti otvaranje prema vani, prema životu i svagdanu. Pridjev ‘mističan’ znači ujedno i ‘tajanstven’, ‘upućen u tajne’. Mistika je vezana uz duboko nutarnje iskustvo Boga kao osobe, Boga kao „Ti“. U konačnici je riječ o smislu čovjekova života, istini o čovjeku te temelju cjelokupne zbiljnosti – o Bogu. U mistici se dolazi do iskustvene spoznaje Boga (Toma Akvinski veli: “cognitio Dei experimentalis”).

To se iskustvo ne može usporediti s drugim iskustvima čovjekova života. Kod mističnih iskustava osoba cijelim svojim bićem, svim svojim silama ponire i uranja u neistraživo područje. Pojedinac se svim svojim bićem upušta u takvo iskustvo koje onda mijenja sav život. Kod svake autentične mistike imamo povlačenje u sebe te snažno iskustvo, potom ponovni povrat u svijet oplođen tim snažnim iskustvom Boga te posve novi odnos prema ljudima i svijetu. Kontemplacija je to koja nutarnjom snagom sili na akciju; prave kršćanske akcije nema bez kontemplacije, poniranja u sebe i Boga, a kontemplacija bez akcije ostaje bez tla pod nogama. Marija i Marta, stalno nadopunjavanje. U našemu kršćanskom smislu mistika koja ne vodi u svagdan i ne odražava se tu na djelu jest stranputica. Dag Hammarskjöld je primjer(e)no živio u svomu životu duboku istinsku mistiku.

 

Životni miljokazi

Njegovi životni miljokazi: Rodio se 29. srpnja 1905. u južnoj Švedskoj. Potjecao je iz plemenitaške obitelji, otac bio profesor prava, a potom upravitelj pokrajine Uppland, ministar odgoja i bogoštovlja, predsjednik švedske vlade u doba Prvoga svjetskog rata, ministar obrane, priznati stručnjak međunarodnoga prava. Nikada nije pripadao ni jednoj stranci, svi su u obitelji slovili kao konzervativci i nezavisni. Otac se uz politiku bavio i književnošću, bio je član švedske akademije za dodjelu Nobelove nagrade za književnost. Posjedovao golemu knjižnicu, imao četiri sina koji su odrastali uz snažna, dominantna oca. Sinovi su morali slijediti oca, biti najizvrsniji u školi. Samo je to vrijedilo u obitelji.

Majka je bila krajnje nježna i obazriva, u njezinoj je obitelji bilo pisaca i umjetnika. Od majke je Dag naslijedio pozornost, ljubav; Dag joj je bio miljenik. Majka bila duhovno srodna i povezana s luteranskim nadbiskupom (pijetistom) Nathanom Söderblomom koji je onodobno slovio kao vodeća duhovna sila u Švedskoj, veoma zauzet u ekumenskom pokretu te mirovnim pokušajima. Dag ga je pozorno pratio i upijao njegove ideje o mirovnim pokušajima, (spo)razumijevanju među narodima. I Söderblom je dobio Nobelovu nagradu za mir god. 1930.. Bio sklon mistici, imao snažna iskustva Gospodina Isusa te je i time utjecao na mladoga Daga.

Söderblom je jednom zgodom pozvao Alberta Schweitzera, poznatoga znanstvenika i liječnika u Uppsalu. Dag je kao mladić upoznao ideje toga velikog kršćanina prošloga stoljeća (također nobelovca). Cijeloga života ostali su prijatelji i dopisivali se te razmjenjivali misli. Mladi je Dag studirao nacionalnu ekonomiju, filozofiju, francuski jezik i pravo. Preselio se u Stockholm, a poznavanje francuskog jezika uvelo ga u misaoni svijet francuskoga filozofa Henrija Bergsona u čijemu djelu (“Dva izvora morala i religije”) mistično iskustvo ima vrlo značajnu ulogu kao stapanje božanske i ljudske volje te kao plod toga etička odgovornost za čovjekovo djelovanje u svijetu. Potonja Dagova politička etika ima i tu svoje korijene. Bio je cijeloga života strastveni alpinist, volio svoj zavičaj, planinario. Ostao uvijek vjeran domovini, a nakon očeve smrti naslijedio je njegovo mjesto u Nobelovu povjerenstvu za književnost.

Kao mladi pravnik surađivao u vladi oko suzbijanja nezaposlenosti, sudjelovao u izradbi Švedske kao socijalne države koja je do danas uzorom drugima u Europi i cijelome svijetu, promovirao u ekonomskim znanostima, postao tajnikom državne banke, bio državni tajnik u ministarstvu novčarstva. Dokazao se da može preuzeti na sebe teške odgovornosti i obveze. Veoma malo spavao.

Svršetkom rata 1945. prebacio se na međunarodnu politiku; njegova ga vlada imenovala stalnim savjetnikom u međunarodnim novčarskim i gospodarskim pitanjima, doskora se preselio u ministarstvo vanjskih poslova. Slovio kao „Wunderkind“ iz Švedske, ostavljao dubok dojam na međunarodnom političkom parketu. Postao kao nestranački političar zamjenik ministra vanjskih poslova jer ministrom nije mogao postati budući da nije pripadao nijednoj stranci. Činilo se kako je to bio vrhunac njegove političke karijere. Već je tada u jednomu članku pisao o etici u politici ovako: “Temeljna i najnaravnija zapovijed u etici nekoga državnoga činovnika jest služiti društvu, ne stanovitoj grupi, stranci ili bilo kojim specifičnim interesima”. Upućuje na etiku Alberta Schweitzera, naime, “strahopočitanje pred životom”; “poštovanje svakoga pojedinoga čovjeka te njegova dostojanstva smije biti jedino mjerilo državnoga djelovanja”. (Nastavlja se)

 

NAJDUŽI JE PUT ONAJ UNUTRA, PREMA VLASTITOM JA

Sjedim ovdje, pred Tobom, uspravan i opušten,
uspravne kralježnice
Puštam svoju težinu okomito niz svoje tijelo prema
tlu na kome sjedim.
Čvrsto držim svoj duh u svome tijelu.
Opirem se njegovu nagonu umaknuti kroz prostor, na neko drugo
mjesto namjesto ovoga ovdje, da u vremenu pobjegne prema ili naprijed ili natrag,
kako bih izbjegao sadašnjost.
Nježno i čvrsto držim svoj duh ondje gdje je moje tijelo: Ovdje u ovom prostoru.
U ovom sadašnjem trenutku lišavam se svih svojih
planova, briga i strahova.
Sve stavljam u Tvoje ruke.
Postupno opuštam stisak kojim ih zadržavam,
prepuštam ih Tebi.
Tebe čekam – prepun iščekivanja.
Dolaziš mi, i dopuštam Ti da me nosiš.
Započinjem putovanje unutra.
Putujem u sebe, u najintimniji dio svoga bića,
gdje Ti stanuješ.
U toj najdubljoj točki moga bića Ti si već
oduvijek, i prije mene, tu – stvaraš, oživljuješ, snažiš bez prestanka
cijelo moje biće.
Bože, ti si živ.
Ti si u meni. Ti si ovdje, ti si sada. Ti jesi.
Ti si temelj moga bića. Dopuštam – budi ti.
Tonem i uranjam u Tebi.
Ti preplavljuješ moje biće. Ti me uzimaš i posjeduješ.
Dopuštam da moj dah postane mojom molitvom (podčinjavanja Tebi).
Moje disanje, moje udisanje i izdisanje, izričaj je
cijeloga moga bića.
Činim to za Tebe – s Tobom – u Tebi.
I mi dišemo zajedno….

Dag Hammarskjöld, Dnevnik

10 komentara

Zanima nas Tvoje mišljenje!