DUHOVNA MISAO

NIKOGA ŽIVOT NE MAZI! – ČITATI KNJIGU VLASTITA ŽIVOTA…

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!  Svima mir i dobro, svima blagoslovljen i sretan početak novoga dana. Zahvalimo Gospodinu za ovo jutro, ovdje je vedro, ne baš tako hladno kao jučer, istinski i pravi jesenski dan, kad sve poprima zlatne i žute boje – koje se prelijevaju i nude predivne prizore zrelosti i zlata, svemu je zlatna podloga. Upravo kao na ikonama koje su danas ponovno i na Zapadu veoma cijenjene. Kod ikona nema perspektive kao u renesansnom slikarstvu, na ikonama imam uvijek zlatno “grundiranje”. Zlatna podloga jer su one nebeske slike, a nebo nije plave boje, kao ovo naše, nego je u nebu sve zlatno – žute boje jer je to najdragocjenija kovina i njom se i danas sve cijeni i mjeri. Imati zlatno srce, imati zlatne ruke, imati takav pogled, to je mislim želja svih nas.

Vrijedi baciti ponekad pogled na ono što PAPA  GOVORI SRIJEDOM  u svojim katehezama. Posljednjih mjeseci govori o razlikovanju duhova, o razlučivanju u vlastitom životu. Jučer, u srijedu, govorio je o životu. Životu kao knjizi koju čovjek mora cijeloga života iščitavati. I navodi primjer svetoga Augustina koji je iščitavao knjigu svoga života i ostavio nam velebno djelo u svojim Ispovijestima. Prvo samopromatranje, promatranje sebe iznutra, svojih kretnja, želja, pobuda, strasti, zastranjenja, bijega od sebe, dok nije konačno našao Boga, ne izvan sebe, nego u sebi. Gospodin je moćno kucao na njegovo srce, a on se nije dao probuditi, nije se mogao vratiti u sebe. Tek kad se vratio, spoznao je da je Bog bio stalno s njime. Nasrtao je na divna stvorenja, a on je probio njegovu tminu i učinio od Augustina jednoga od najvećih umova čovječanstva. Do danas.
I Papa savjetuje da svatko čita knjigu svoga života. Da je iščitava, kao što se čita Sveto pismo. I da nalazi tragove Božje u svome životu. A ima ih napretek. Ne bježati od sebe, prihvatiti sebe i svoje dobre i loše strane. Čitati knjigu života i tu ćemo pronaći ono što nigdje drugdje ne ćemo pronaći. Koliko ljudi danas pati od depresije, koliko ih predbacuje sebi kako su nitko i ništa, da ništa ne vrijede, koliko ih se samosažaljeva i onda ih obuzimaju crne misli glede života. Toliko ima ogorčenosti, gorčine, a treba samo okrenuti list i početi misliti pozitivno. Bog je u svakoga od nas posijao svoju riječ u krštenju i treba samo dopustiti da raste, uzraste. I tako će postupno nestajati depresija, crnih misli, svega što nas kroz život opterećuje. Nikoga život ne mazi! Stavimo sve u Gospodinove ruke!