UZ ČISTU SRIJEDU: ŽIVOTINJE ZNAJU MJERU, SAMO ČOVJEK NEKADA NE ZNA MJERU…

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Svima mir i dobro, svima blagoslovljen i sretan početak novoga dana i novoga liturgijskoga doba. Ulazimo u uvertiru uskrsnoga, vazmenog otajstva, ulazimo u korizmu kao četrdesetdnevnu pripravu za svetkovinu Gospodnjega uskrsnuća. Čista je srijeda ili Pepelnica, dan kad se blagoslivlje pepeo koji se dobiva iz maslinovih grančica što su prošle godine posvećene na Cvjetnicu. Na Cvjetnicu blagoslivljamo grančice maslina i palmi, i onda ono što ostaje viška, spaljuje se u ognju i taj se pepeo jutros posvećuje i vjernici primaju na čelo ili glavu pepeo u obredu pepeljanja, nakon misnoga Evanđelja i homilije. Izgovara se redovito ili “Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti”. Izrekao je to Gospodin nad Adamom i Evom nakon njihova grijeha. Čovjek je uzet iz gliba, praha zemaljskoga, Bog se oko njega potrudio, ali zbog grijeha neposluha i nepovjerenja – vjerovali su više Zmiji nego Bogu – dolazi smrt i povratak u zemaljski prah. To je obećao Bog našem praotcu. –  A i drugi izričaj koji se izgovara nad onima koji primaju pepeo na svoje glave –  Obratite se i vjerujte Evanđelju. – Isusova je to riječ s početka Markova Evanđelja kad naviješta blizinu kraljevstva Božjeg, a preduvjet da bi čovjek bio dionik toga kraljevstva jest upravo obraćenje. Čovjek mora okrenuti svoje kormilo u drugom smjeru, svoju navigacijsku spravu ili svoj kompas prema Gospodinu.

Vrijeme je ovo dubljega promišljanja vlastitoga kršćanskog života, vrijeme u ranoj Crkvi katekumenata, ali i vrijeme pokore za javne grješnike. Javni grješnici u ranoj Crkvi za pokoru bi uzimali na sebe pokorničku haljinu, od kostrijeti, posipali bi se pepelom da bi onda za Uskrs ponovno bili prihvaćeni u zajednicu vjernika. A pepeo i prah imaju kroz cijelu Bibliju simboličko značenje. Pepeo se dobiva sagorijevanjem. Ono što je nevrijedno izgara, pretvara se u pepeo. Znamo da u pepelu nema nikakva života, sve je oganj spržio. Nemoguće je na pepelu bilo što posijati da bi uzraslo. U najbolju ruku posipa se pepelom protiv vrtnih štetočina. Čovjek je u biti pepeo. Već je Job u svojoj nevolji sjeo na kostrijet i posuo se pepelom, ali na kraju ipak priznaje –  Tko sam ja, prah i pepeo. Sjetimo se nevolja Izraelca, Knjige Esterine gdje onaj ujak Esterin hoda gradom u pokorničkoj haljini i moli za svoj narod. Čini to isto i Estera u kraljevskim odajama. U današnjem prvom čitanju imamo proroka Joela koji traži u Božje ime da “razderemo, ne halje svoje, nego svoja srca”  da se obratimo i činimo pokoru. Svi, od svećenika u Hramu do onih običnih vjernika. Kod Jone kralj Ninive naredio je post nakon što je Jona najavio –  još četrdeset dana i Niniva će propasti. Sve su to nadvremenske poruke koje vrijede kako onda tako i danas jer je u biti čovjek uvijek isti, sklon otpadu i grijehu.

A kad Isus prekorava one gradove u kojima je učinio najviše svojih čudesa, koji su čuli riječi nečuvene, koje nitko prije nije čuo, vidjeli čudesa neviđena – Isus im kaže da bi se Sodoma i Gomora posuli prahom i pepelom te da bi u kostrijeti činili pokoru – a oni se nisu obratili na Isusovu riječ. – Vrijeme je ovo odluka, posta, molitve, milostinje. Isus govori o sve tri dimenzije našega vjerničkog života. Danas većina posti iz dijetalnih razloga, da smanje tjelesnu težinu. Post je zapravo način da čovjek liši sebe suvišnoga, da isprazni svoju posudu, kako bi se nešto novo moglo u nju naliti. Ukloniti stare navike, grijehe, osloboditi se svega suvišnoga što nam priječi kročiti naprijed. Ono postoji izrečica –  plenus  venter non studet libenter –  pun želudac ne uči, ne studira rado. Pa i u svemu. Kad se čovjek prejede, prezasiti, onda nije ni za što. Životinje znaju svoju mjeru, samo čovjek nekada ne zna mjeru u iću i piću. A ovo je vrijeme kad trebamo naučiti gledati i na druge, odvajati od vlastitih usta, sjetiti se siromaha i potrebitih. Sjetiti se onih koji nemaju.

U današnjem drugom čitanju iz Druge Korinćanima apostol nam govori kako se trebamo pomiriti. Pomiriti se jedni s drugima, pomiriti se po Isusu s Bogom svojim. Isus –  koji grijeha nije učinio –  njega je Bog učinio doslovce grijehom zbog nas, poslao ga na križ, da bismo mi bili pravedni pred Bogom. Nismo to mogli svojim silama, ali je Krist za nas umro, za nas grješnike i bezakonike. Sad je vrijeme milosti, sad je vrijeme spasa. Iskoristimo prigodu i ovo sveto vrijeme, ovaj sveti trenutak da budemo bliže jedni drugima i Gospodinu svomu.