GOVOR O PISMU I POTPISU
Piše: Dr. fra Tomislav Pervan
HVALJEN ISUS I MARIJA! Svima sretan i blagoslovljen današnji da- vani lijeva prava jesenska kiša – pa dobro je da usjevi koji su posijani dobiju dovoljno vlage nakon tolikih lijepih i sušnih dana i u listopadu i studenome. Neobično toplo danju bijaše u ovo doba godine i ovdje, a vjerujem i u unutrašnjosti. Kad Gospodin izgovara prispodobo o sijaču, onda nabraja i uvjete da bi ono sjeme postiglo svoj rod – tridesetorostruk do stostruka. Tu je i vlaga, vlažno tlo, bez koga nema pravog klijanja i rasta. Pavao će reći – ja posijao – Apolon zalio ali Gospodin daje rast. Dakle, on sebe i sve suradnike smatra samo suradnicima u Božjem djelu, u Božjem kraljevstvu. Tako i ovdje, bez toliko čimbenika ne bismo na kraju imali žetvu ni hranu. Hvala Gospodinu za njegove dare. – Ti kruniš godinu dobrotom svojom – veli psalmist. Pa zahvalimo Gospodinu na svemu, na minuloj noći, mirnom snu i molimo ga da uništi zlo i grijeh u nama i oko nas.
Ono se veli, što nije zapisano nije se ni dogodilo. Pa i danas tražimo pismene dokumente o svakom ugovoru, želimo svoju pravnu sigurnost. Dat ću ti napismeno – često je odgovor. Ima ih koji se drže napisanoga kao pijan plota. Jasno, da nemamo svjedočanstva o Isusu pisanih, možda bi se nešto prenijelo s usana i na usne, usmenim putem, ali su se sveti pisci smatrali potaknuti – napisati. Vođeni su Duhom Svetim, jer je svako Pismo Duhom nadahnuto. Isus ništa nije pisao, a neki dan jedan ugledni rimski kardinal ustvrdi u jednome intervjuu kako Isus nije znao pisati. Kao da nije svjestan da je svaki židovski dječak morao s pet godina do četrnaeste pohađati i sinagogu i školu, učiti Zakon i Psalme, psalme naizust. Morali su čitati a Isus je pisao po tlu. Ne znamo što je pisao, možda je urezivao svoj znak – svoj simbol križa i u zemlju. Križem prekrižio krivicu one preljubnice, ali i naše krivnje. Da je Isus nešto pisao, ljudi bi se držali toga kao fetiša, a ovako nam je predao u Evanđeljima preko pisaca sebe i svoj lik. Upućeni smo na slušanje i govor.
Jasno, Isus je neiskaziv, neizreciv, on je duboka Tajna Boga među nama. Svi su se divili njegovim riječima, ali je htio da živimo u zajednici, da međusobno komuniciramo, da njegove riječi izmjenjujemo, da ga otkrivamo u životnoj zajednici vjernika, svojih istomišljenika. Kršćanstvo nije vjera pisma kao islam ili židovstvo, nego osoba Isusa Krista. Stoga je on u žarištu, ne napisano. Svako pismo, svako slovo smjera izvan sebe. Čitati s Duhom i u Duhu. – U ovome je surječju korisno napomenuti, kad već govorimo o pismu i potpisu, u prijašnje doba, kad bijaše puno nepismenih u našem narodu, ne našom krivnjom, nego onih koji su vladali ovim prostorima, kad bi osoba došla na sud nešto potpisati, a nije bila pismena – onda bi uz svoje ime stavila KRIŽ + – Čovjek se, osoba se poistovjećivala s križem! Koja simbolika. To je bilo tako i u komunizmu makar su se oni borili protiv Boga i križa. Dakle, križ je naš znamen koji pravimo u svakoj prigodi – križajući se – ali ujedno i živimo u znaku križa te i na našim grobljima to je poglaviti znak – pod križem počivamo u grobu. Hvala Gospodinu za njegovo djelo spasenja i otkupljenja.
Crkva se danas a i naš franjevački red napose sjeća svete Elizabete Ugarske, kraljevne, koja je kao djevojčica zaručena s grofom iz Turingije, Njemačka, s četrnaest se s njim vjenčala, s petnaest dobila sina, pa kćerku pa opet sina. U dvadesetoj ostala udovica jer joj je muž poginuo u križarskoj vojni, živjela sveto svoje udovištvo. Sve svoje razdala, služila siromasima i bolesnicima, zaštitnica Caritasa. Osoba koja je preminula u 24 godini života, kao i mnoge druge svetice koje su umrle u toj dobi. Nisu bitne godine, bitan je sadržaj koji dajemo svojim godinama. Što nam koristi živjeti osamdeset godina i plakati nad izgubljenim vremenom, biti trajno u potrazi za izgubljenim vremenom (Proust). Iskoristimo vrijeme, dani su zli! Ona je zaštitnica Trećega franjevačkog reda. Utječimo joj se u nevoljama. Slika je se sa siromasima i kruhom u ruci!
Gospode, o Licem svojim me zakloni
I tašt svjetski šum će šumit utaman,
Daj mi ljubav svoju, milost mi nakloni
Samo ovaj dan.
(Sv. Mala Terezija)