DUHOVNA MISAO

KOCKAR ADAM I UMJETNIK STRADIVARI

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!  Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Petak je, spomen na Gospodinovu muku, preminuće na križu, ukop. Spomen na djelo spasenja koje je za nas izveo iz ljubavi prema nama sami Sin Božji. Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga Sina jedinorođenoga da ni jedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. To je smisao silaska Boga na ovaj svijet. Naš Bog nje apatičan, nego empatičan, on suosjeća s nama i našom bijedom. Ono što je Adam prokockao u svojoj lakoumnosti kad se dao “navući” na ženin nagovor, a ova na nagovor Zmije da će čovjek biti poput Boga te morao biti istjeran iz Edena – Raja zemaljskoga, kako ne bi posegnuo za Stablom života, dakle, što je Adam prokockao, povratio je Sin Božji Isus Krist vjerna Očeva slika, odraz i otisak Božjega bića. Stoga i kaže Novi zavjet kako je Bog ljubav i iz ljubavi poslao Sina da bude naš subrat, da dijeli s nama sve naše te da nam otvori put natrag, k Ocu, u vječnosti.

Zahvalimo Gospodinu za njegovu silnu ljubav, zahvalimo na svemu što je nama učinio i molimo ga da budemo i mi živi odraz Gospodinova bića, da u nama odjekuje ono što on htio s nama. Najprije s apostolima koje je uzeo i odgajao u svojoj “školi” pod vedrim nebom jer sam nije imao staništa ni kuće. Bio je beskućnik, lutajući propovjednik, koji je obilazio gradove i sela Galileje, prošao kroz Judeju i dovršio svoj život u Jeruzalemu. Da biti jeka Gospodinova života, kušati da se u nama utjelovi barem nešto od Isusova bića, raspoloženja, da prihvatimo u sebe njegovu riječ. Već sam rabio sliku instrumenta i glazbe. Nema koristi od zapisanih nota, note trebaju glazbenika i glazbalo, znalca na pojedinom instrumentu koji će izvući najbolje i najljepše iz onoga zapisanoga. Ali treba i u čovjeku preduvjet za takvo što, ali tako isto i u glazbalu. Pa danas su Stradivarijeve violine stare tri stoljeća visoko na cijeni, milijunski iznosi u dolarima. Čovjek se pita, kako je mogao on onodobno, s jednostavnim alatom i instrumentima stvoriti tako čudesna glazbala kojima se i danas svijet divi?  I da daju takav zvuk. Čudo i podneblja, i drveta, i starosti drveta, ali i čudo graditelja violina. Svijet se divi pojedincima koji ih uzmu u svoje ruke i na njima sviraju besmrtne melodije. A sva je glazba na svoj način molitva, jer je Gospodin usadio u glazbu i sebe i svoje biće. Glazba treba u nama odjeknuti, a isto tako i Božja riječ treba pronaći u nama svoju jeku – rezonancu, re-soniranje, ili per-soniranje (personare – persona – kad zvuk prožima čovjekovo biće).

Danas Pavao poručuje u Poslanici Efežanima kako je jedna jedan krst, jedna vjera, jedan Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista. Molimo za jedinstvo molimo za sve one koji rastaču Božje djelo izvedeno u Isusu Kristu. Molimo i za Svetoga Oca ali isto tako i za sve zahvaćene ovom pandemijom. Gospodin nas poziva da čitamo i iščitavamo “znakove vremena”. Pa sve ovo što se oko nas zbiva na kraju krajeva djelo je ljudskih ruku. I pandemija. Bog je ne šalje, on pripušta da se čovjek opameti, da uvidi kako je stvor, a ne stvoritelj. I da čovjek izbjegne onu zamku kojoj je nasjeo Adam – bit ćete kao bogovi.

Crkva se danas sjeća svetoga Ivana Kapistranskoga, franjevca koji je živio u petnaestom stoljeću. Zajedno sa svetim Bernardinom Sijenskim bio je pojam pučkoga propovjednika. Završio je studiju obaju prava, ali se obratio i postao franjevcem. Krstario Europom kao pučki propovjednik, hrabrio kršćansku vojsku pod Beogradom u borbi protiv Osmanlija. Preminuo od kuge i ukopan u našem Iloku. Za grob mu se ne zna, ali je bio pokopam negdje oko Iloka. Molimo ga da i nas hrabri u životnim borbama.

13 komentara

Zanima nas Tvoje mišljenje!