DULCE ET DECORUM EST PRO PATRIA MORI!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!  Svima mir i dobro, svima blagoslovljen, sretan novi dan. Današnji dan je izmiješan radošću i tugom. S jedne strane sjećamo se žrtava Vukovara i Domovinskog rata, najprije obrambenoga a onda osloboditeljskoga, a s druge strane slavimo i slobodu koju smo izvojevali i postali samostalni. Svojim silama, jasno, uz pomoć Neba i Blažene Djevice Marije.

Da, petak je –  za neke još uvijek tužan jer nisu pronašli svoje nestale i izgubljene, jer nemaju gdje upaliti svijeću, jer ti susjedi niti žele niti hoće kazati gdje su naši mrtvi i nestali, jednostavno niječu činjenicu da su započeli osvajački rat koji pretvaraju u nekakav građanski sukob. Ne, nismo se niti spremali za rat niti smo se naoružavali, štoviše, i ono oružja koje smo imali, bilo nam je oduzeto voljom ondašnje partije koja je bila sveprisutna i u svemu o svemu odlučivala. Trebalo je poći goloruk na treću europsku vojnu silu koja je htjela za tjedan dana doći do Zagreba, uspostaviti svoju vlast i onda zagospodariti cijelom državom u ime velike Srbije. Vukovar ih je dva mjeseca zadržavao, a njihove su majke cvijećem ispraćale tenkove i oklopna vozila iz Beograda prema Srbiji. Povijesne su to činjenice kojih se dobro sjećam jer sam bio u to doba u Mostaru. Trebalo je smoći snage te se oprijeti i pobijediti nakon četiri godine. A toliko obično traju ratovi. Hvala Bogu na pomoći svekolikoj najprije s neba, a onda i onima koji su nam omogućili obranu. Nu, srcem se bitka dobiva. Oružje ne vrijedi, ako nije srce ono koje bije za dom i Domovinu. A branili smo ognjišta i svoje.

Smije li se oduprijeti neprijatelju? Pa ako te napadne bijesan pas, smiješ ga ubiti, pa tako isto i vuk, ili zmija. Smiješ se braniti – dom, obitelj, posjed, zemlju, domovinu. To je zakon prirodni. Postoji izreka – Dulce et decorum est pro patria mori! Slatko je i časno umrijeti za domovinu. A rimski je pjesnik Juvenal (čini mi se) rekao kako treba smatrati najvećim zločinom ako čovjek zbog vlastita života i preživljavanja uništavati temelje života u zemlji. Što će reći, onaj koji bježi s bojnoga polja, koji da bi spasio vlastiti život i kožu bježi u inozemstvo -smatraj to najtežim zločinom. Zbog vlastitoga života predati svoju domovinu na milost i nemilost dušmaninu. Pa vidimo to iz ovoga rata u Ukrajini. Zašto onakvo pakleno uništavanje svega živoga ali  i svega što su ljudi napravili, ako to smatraju svojim? Ako je to njihovo, zašto sravnjuju sa zemljom, nasumce, zašto uništavaju temelje života? Posrijedi je samo đavolska, paklena mržnja i žalosno je gledati te vođe u Moskvi koji ljube ikone, a ovamo siju smrt, žalosno je gledati kako njihovi crkveni dostojanstvenici odobravaju takva razaranja i ubijanja. Nema to nikakve veze s Kristom ni Evanđeljem.

Petak je – znakovit dan kad se sjećamo žrtve Vukovara. Isus u svojim posljednjim zemaljskim satima vodi razgovore s rimskim namjesnikom i jasno mu kaže kako je on Kralj, kako je on od Istine. A isto tako i s onim razbojnikom na križu komu obećaje raj. Ne gubi vrijeme ni na križu nego očituje svoju ljubav. On prašta i oprašta svima koji se kaju za svoje grijehe i zločine. Obećaje raj onomu koji je bio razbojnik. Svi smo mi na kraju krajeva na to upućeni – svi molimo i u onoj molitvi Anđelu čuvaru da – kad s ovoga svijeta pođemo sretno u nebo dođemo. San  i čežnja svih nas koju je iskusio na sebi razbojnik. Isus nikoga ne odbacuje ako se pokaje. Sjeti me se, Gospodine. Pa u toj vjeri molimo za svoje poginule i nestale, za sve one koji su zbog posljedica rata uzeli sebi živote jer nisu mogli izdržati pakao granatiranja koje im je stalno odzvanjalo u ušima, jer nisu mogli podnijeti nakon oslobođenja poniženja, prozivke i maltretiranja onih koji nisu primirisali barut.  Molimo da nas Gospodin ne ispusti iz svojih ruku i dohvata.