OTAPANJE SRCA

HVALJEN ISUS I MARIJA!  Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Novi je tjedan, ponedjeljak. Rujan, već se osjeća jesensko vrijeme i jesenski svježi zrak. Barem noću, makar su ovdje dani još uvijek topli, vrući. Gospodinu hvala da usjevi mogu dozrijevati jer koliko čujem, grožđe još nije prispjelo za berbu. A sutra je već Mala Gospa – rođendan Blažene Djevice Marije. Gospodinu smo zahvalni za tolike hodočasnike i vjernike koji su bili i jučer u Međugorju. Nije se čulo da se netko vrativ se iz Međugorja druge zarazio, kao što se imputiralo iz onoga Stožera. Pa već je mjesec dana prošlo od festivala mladih i nema povratnih informacija. Kao da Gospodin i Gospa ne dopuštaju da se njihovo ime blati povezano s ovom pandemijom. Pandemiju Gospodin dopušta, ali on ne kažnjava. Kažnjavamo sami sebe svojim neurednim i grješnim životom. Stoga i trajni poziv na obraćenje i čvrstu pouzdanu molitvu. To je trajni refren međugorskih poruka, ma tko što o njima mislio. Vjerujem, ovo je Božje djelo. Jer toliko puta doživim u ispovjedaonici – a ovdje sam skoro dvadeset godina danomice – da osobe dožive upravo ovdje otapanje srca i leda oko srca, da dožive ovdje mogućnost izreći ono što nisu uspjeli reći drugdje. To je milost Međugorja i stoga molimo za svećenike koji će predano i odano posluživati sakrament pomirenja, pokore – bez nervoze, ljutnje, bez brzine i paušalnoga otpremanja pokornika, onako serijski.

Gore sam zaželio “sretan” novi dan i tjedan. To su naše uobičajene želje. Kad se uzme Novi zavjet, u njemu ne ćemo pronaći grčku riječ za sreću, koja je pojam blagostanja, a izražava se riječu “eudaimonia”. “Daimon” je onaj duh koga svaki čovjek ima, Sokrat je imao svoga “daimoniona” (od toga “demon”). Ne, u Novom ćemo zavjetu namjesto riječi “eudaimonia”  sreća pronaći riječ “zoe” i “bios” –   život, na višoj razini, život u punini, život u Isusu Kristu,  i onaj “bios” ovaj biološki život koji se odvija u svakome od nas po zakonu prirode, koji se troši i vremenom propada. Tu je smrt onaj “kosac” koji ubire “plodove” našega života. Bitno je dignuti se na višu razinu, razinu Duha – puni život o kome govori i sam Isus. Dakle, težimo za životom u Duhu. Ako po Duhu živimo po Duhu se i ravnajmo, kaže nam Apostol. A ako je tko u Kristu, nov je stvor – staro uminu, novo gle sve nasta u Kristu, u kome nas je Bog pomirio sa sobom. Budimo Gospodinu zahvalni što nam daje puninu života, a time je kazano sve – tu je uključena i sreća, koja je ipak samo trenutno raspoloženje. Jer sve one praznine u našoj duši u konačnici ispunjava bol i patnja koji su čovjekovi sastavni životni dijelovi te daju konačni smisao našemu životu. Tomu nas uči i Gospodin Isus.

Čut ćemo danas iz Prve Korinćanima o neredima i nemoralu u Korintu Pavao nastupa oštro, makar je njih nazvao u uvodnim riječima “svetima” u Korintu. Želi da se iskorijeni iz zajednice svaka vrst grijeha, napose bluda, incesta itd. Korint je bio značajna luka, a znamo kakav je lučki život… i danas. A Gospodin protestira u sinagogi protiv okorjelih srdaca onih koji su bili u sinagogi. Čovjek osušene ruke, Isus ga ozdravlja, a svi su ostali koji su ga osudili osušena SRCA,  srce im atrofiralo, pa stoga nemaju empatije, sućuti s čovjekom koji se ne može služiti svojom desnicom, pa je tako u obitelji ionako beskoristan. Gospodina molimo da u nama izvrši svoju transfuziju. Da nam dadne srce od mesa i krvi koje sa svima suosjeća.

Hrvatska se Crkva danas sjeća svetoga Marka Križevčanina koji je podnio mučeništvo sa strane kalvina u današnjim Košicama. Bio je svećenik, kanonik, podnio je s još dvojicom isusovaca strašno mučeništvo za Katoličku vjeru. Molimo Gospodina za snagu ustrajnosti.