IĆI U DAMASK – ZNAČI POĆI PUTEM OBRAĆENJA, ZNAČI BITI ZAHVAĆEN GOSPODINOM!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Crkva se danas sjeća odlučnog trenutka u svojoj povijesti, naime, obraćenja svetoga apostola Pavla. To je prijelomna točka u ranoj Crkvi, to je trenutak kad je Isus – Uskrsli zahvatio u život teologa i farizeja Saula – Savla – koji je pošao hapsiti u Damasku kršćane. Sljedbenike novoga Puta. Bio je nazočan kad je kamenovan sveti Stjepan i odobravao je taj čin svojih starijih. A onda ga je na putu naglo ui podne obasjalo nebesko svjetlo nakon čega je oslijepio i u Damasku je bio kršten od nekoga Ananije. Tada mu je palo nešto kao ljuske s očiju i progledao je. Dobio je nove oči, novo srce, Isus ga je obratio i učinio svojom biranom posudom. On je pronio Isusovo ime cijelim Rimskim carstvom, on je izveo kršćanstvo iz židovstva, on je bitan za osamostaljivanje vjernika od sinagoge. Već smo govorili da je na svojim putovanjima prepješačio ili prevalio više od 15 tisuća kilometara, sve za Kristovu stvar. A na svakom mjestu i u svakoj prilici imao je za petama židovske neprijatelje koji su ga htjeli ili ubiti ili njegovo djelo onemogućiti. Dovoljno je uzeti Djela apostolska ili njegova pisma, napose Drugu Korinćanima, gdje opisuje kroz kakve je sve nevolje morao proći. I na kraju kad piše Timoteju veli da su ga svi ostavili, da mu nitko nije pritekao u pomoć za obrane pred carskim sudom. Tako biva s velikanima – kojima su drugi zavidni i ljubomorni.

Toliko je bitan za Crkvu da je blagopokojni papa Benedikt proglasio čak i jednu Pavlovu godinu u povodu 2000.- te obljetnice njegova rođenja. Cijelu je jednu godinu posvetio njemu, pa i kateheze srijedom imale su za sadržaj Pavla i njegov nauk. Do te mjere bio je bitan Benediktu, do te mjere je važan i nama danas. Ne možemo bez Pavla i njegovih misli, njegove ljubavi prema Kristu. Njegove zahvaćenosti i žrtve, i na koncu njegova mučeništva. Kod njega nema zavisti ni ljubomore. Bio je učeniji od Petra, ali to ga nije smetalo da prizna Petrovo prvenstvo, njegov izbor sa strane Gospodina. – Pa i danas kad se kaže –  poći u Damask – ići u Damask – znači poći putem obraćenja, znači biti zahvaćen Gospodinom. Molimo da svatko od nas doživi “svoj Damask” – tj. životno obraćenje, životni zaokret prema Gospodinu. U svim svojim pismima moli da za njega mole. Svi smo upućeni jedni na druge, pa budimo solidarni i molimo za potrebe jedni drugih. Ali je bitno – iskustvo živoga Isusa u njegovoj Crkvi. Na tome Crkva stoji.

Zamolimo Gospodina da s nas skine svaku prljavštinu, nečistoću, da nas oslobodi od grijeha. Da nas opere u svojoj milosti i krvi, da ukloni od nas sve zlo, da budemo čisti i besprijekorni pred njim, sveti i bez mane, kako nam na toliko mjesta poručuje sveti Pavao. A on je znao što znači biti izvan milosti i biti u milosti. Utječimo se i svetom Josipu zaštitniku i obitelji i Crkve, nalazimo se u Devetnici svetkovini svetoga Josipa pa oni koji obavljaju tu Devetnicu imaju prigodu izmoliti određene molitve. Lako se nađe na internetu. Malo proguglati, ako nije ovdje ostalo od prošle srijede.

Pročitajte više: OBRACENJE SVETOGA PAVLA