DUHOVNA OPORUKA PAPE BENEDIKTA

Piše: dr. fra Tomislav Pervan

Svi smo čuli za preminuće Svetoga Oca  u miru – pape Benedikta.  Velik u svakom pogledu, velik u životu i smrti. Velik u tišini i poniznosti, molitvi i umiranju. Želio je ići Gospodinu, do zadnjega trenutka svoga života bio je svjestan. Gospodin mu je u svojoj dobroti podario 95 godina blagoslovljena i plodna života. Knjige i knjige e se ispisati o njemu, njegovu životu, njegovoj teologiji, njegovim propovijedima, njegovim razgovorima, njegovu pontifikatu. Sam je govorio kako je bio blagoslovljen već od svoga rođenja i krštenja. Naime, rodio se na Veliku subotu 1927. U ono doba – prije reforme liturgije  na Veliku subotu obredi su se održavali dopodne i za vrijeme tih obreda blagoslivljana ja i voda za krštenje. Njega su istoga dana kad je rođen donijeli na krštenje tako da je kršten svježe blagoslovljenom vodom! A život mu je protekao upravo u znaku Velike subote –  između Križa i Petka te Uskrsnuća. Prihvatio je svoj poziv svećenika svim srcem, a Crkvi je služio cijelim bićem.

Bio je munja koja je bljesnula na teološkom nebu uoči Sabora. Kao mladi profesor u Bonnu njega je zamolio poluslijepi kardinal J. Frings iz Kolna da napiše za njega neke smjernice za Sabor što ga je najavio papa Ivan XXIII. Mladi se profesor dao na posao, to se kardinalu svidjelo, dao je svoj predložak samomu Papi koji je upravo ushićeno rekao kako to želi sa Saborom. Obnova Crkve – ne neka nova Crkva, nego obnova, prema Izvorima – Pismu i Predaji, poći na vrela – poći do Isusa Krista. I već je na samome početku Sabora imenovan “peritusom” – stručnjakom, uz nestore katoličke teologije, on je sa svojih 35 godina života slovio kao “tinejdžer”. Ali je svojim briljantnim zapažanjima, jasnim izričajima i mislima sve zadivio. Nakon Sabora – a u donošenju nekih dokumenata dao je svoj nemjerljivi doprinos – vidio je da Crkva ide u krivom smjeru, da se želi stvoriti nova Crkva. Zajedno s istomišljenicima utemeljuje 1972. časopis  Communio – Zajedništvo. Kao profesor izdao je svjetsku uspješnicu  1968  Uvod u kršćanstvo. Čitao je to djelo i Pavao VI. te kad je preminuo razmjerno mlad kardinal Dopfner, Papa ga imenuje nadbiskupom u Munchenu. On se protivio, ali je prihvatio tu službu, a za četiri godine njega će imenovati Ivan Pavao II. pročelnikom Kongregacije za nauk vjere. Triput je davao ostavku na tu službu, htio se posvetiti pisanju dogmatike, ali je Papa bio uporan te je na službi ostao pune 23 godine. Kao čuvar pravovjerja. Nakon smrti Ivana Pavla II. biran je za Papu, drugoga dana konklava. Izbor je bio jasan.

Ne želim ovdje govoriti o njegovu pontifikatu. Svježe je to još, tek je deset godina otkako je dao ostavku (13. veljače 2013.), ali je dao nemjerljiv doprinos promicanju Međugorja u Crkvi i svijetu. Prepoznao je ovdje djelo Božje. O tome sam govorio nešto jučer na radio postaji Mir Međugorje u četiri i pol popodne, prije večernjega molitvenog programa. Rekao sam samo, da nije bilo njega, ne bismo imali prepunu crkvu, prepunu dvoranu i prepuno dvorište te duge redove pred ispovjedaonicama. Hvala Gospodinu za ovoga vjernog slugu koji je zadržao djetinju pobožnost prema Djevici Mariji, a ponio je to iz svoga bavarskog zavičaja. Imamo zacijelo novoga zagovornika i svetca na nebu, napose u ovim nevoljnim danima koje proživljava njemačka katolička Crkva. Treba nam takvih svjedoka, takvih neustrašivih suradnika božanske istine kakav bijaše J. Ratzinger/Benedikt XVI.

Prijevod: dr. fra Tomislav Pervan

 BENEDIKT XVI.: “MOLIM VAS, DRAGI SUNARODNJACI:

NE DAJTE SE ODVRATITI OD VJERE”

Vatikan je upravo objavio “Duhovni testament” Pape njemačkog govornog područja koji je preminuo 31. prosinca 2022.

Prije nekoliko sati papa em. Benedikt XVI jer preminuo. Vatikan je upravo objavio Duhovnu oporuku velikog teologa, pape Benedikta XVI., koju je napisao 29. kolovoza 2006., u drugoj godini svoga pontifikata.

Moja duhovna oporuka

Dok se u ovaj kasni sat svoga života osvrćem na minula desetljeća koja sam proživio, prvo što vidim jest za koliko toga moram zahvaljivati. Nadasve zahvaljujem samomu Bogu, djelitelju svih dobrih darova, koji mi je podario život i vodio me kroz mnoge nevolje; podizao me uvijek iznova kad sam počinjao skretati te me trajno i iznova obasjavao svjetlom svog lica. Gledajući unatrag, vidim i razumijem da su čak i tamni i naporni te mučni dijelovi toga puta koristili momu spasenju i da me On upravo tu znalački dobro vodio.

Zahvaljujem svojim roditeljima koji su mi u teškim vremenima darovali život te mi uz velika odricanja svojom ljubavlju podarili predivan dom koji sve do dana današnjega kao jarko svjetlo svijetli kroz sve moje dane. Pronicljiva vjera mog oca naučila je nas braću i sestru vjerovati te je bila postojana kao vodič posred svih mojih znanstvenih spoznaja i stečevina. Majčina iskrena pobožnost i silna dobrota predstavljaju baštinu za koju nikada ne mogu biti dovoljno zahvalan. Moja mi je sestra desetljećima služila nesebično i s ljubaznom brižljivošću; moj brat mi je uvijek iznova krčio put pronicljivošću svojih prosudbi, svojom snažnom odlučnošću te vedrinom svoga srca. Bez te konstante koja je prethodila i pratila sve moje korake ne bih zacijelo mogao pronaći pravi put.

Zahvaljujem Bogu od srca za mnoge prijatelje, muževe i žene, koje je uvijek i trajno stavljao uz mene; za suradnike u svim etapama mog putovanja; za učitelje i učenike koje mi je dao. Sve ih sa zahvalnošću povjeravam njegovoj dobroti. I želio bih zahvaliti Gospodinu za prelijepu domovinu u podnožju bavarskih Alpa, gdje mi je bilo darovano danomice promatrati sjaj slave samoga Stvoritelja. Zahvaljujem svim ljudima svoje domovine što su mi omogućili da u njima uvijek iznova iskusim ljepotu vjere. Molim stoga da naša zemlja uvijek ostane zemlja vjere i molim vas, dragi sunarodnjaci: ne dajte se odvratiti od vjere. Na kraju, zahvaljujem Bogu za svu ljepotu koju sam doživio na raznim etapama svoga životnog puta, a posebno u Rimu i Italiji, koja je postala moj drugi zavičaj.

Iskreno i od srca molim za oprost od svih kojima sam na bilo koji način nanio nepravdu. Ono što sam maločas poručio svojim sunarodnjacima, poručujem sada svima koji su mi povjereni u mojoj službi u Crkvi: Stojte čvrsto u vjeri. Ne dajte se ničim zbuniti! Često se čini kao da znanost – s jedne strane prirodne znanosti, s druge strane povijesna istraživanja (osobito egzegeza Svetoga pisma) – imaju nepobitne spoznaje  protivne katoličkoj vjeri.

Svjedočio sam odavna o promjenama u prirodnim znanostima te sam mogao vidjeti kako se prividne sigurnosti i dokazi protiv vjere otapaju poput leda, očitujući se ne kao znanost, nego kao filozofska tumačenja koja samo prividno pripadaju znanosti – baš kao što je i vjera, naravno, u dijalogu s prirodnim znanostima, mogla dokučiti i razumjeti bolje  granice i dosege svojih izričaja te tako bolje shvatiti svoju bit.

Već 60 godina pratim put teologije, posebice biblijskih znanosti, te sam sa smjenom raznih generacija vidio sam kako se urušavaju naizgled neuzdrmljive teze koje su se na kraju očitovale kao puke hipoteze: liberalna generacija (Harnack, Jülicher itd.) , egzistencijalistička generacija (Bultmann itd.), marksistička generacija. Gledao sam i nastavljam promatrati kako ponovno izranja iz klupka hipoteza razum vjere. Isus Krist je doista put, istina i život – a Crkva je, unatoč svim svojim nedostatcima, doista Njegovo tijelo.

Na kraju ponizno molim: Molite za mene da me Gospodin unatoč svim mojim grijesima i nedostatcima pripusti u svoje vječne stanove. Moja iskrena molitva je iz dana u dan upućena za sve one koji su mi povjereni.

Benedikt XVI.