ZANIMLJIVO I POUČNO

AKO JE DUH KVARAN, ONDA JE I TIJELO BOLESNO!

HVALJEN ISUS I MARIJA!   Svima sretan i blagoslovljen  početak novoga dana. Duboko udahnimo i izdahnimo, pa nekoliko puta – i zahvalimo Gospodinu za čisti jutarnji zrak dok provjetravamo svoje prostore. Zahvalimo za novi dan, novo jutro, i molimo ga da bude sve naše blagoslovljeno – riječi, misli, djela, postupci, odnosi. Gospodina molimo da budemo blagoslov, da donosimo blagoslov onima koje ćemo danas susresti. Samo se tako postiže sreća u životu. U davanju, u ljubavi, u pogledu koji treba biti blag i samilostan prema našim bližnjima. Budimo “blaga i ponizna srca” kako to Isus veli za sebe. “Isuse, blaga i ponizna srca, učini srca naša prema Srcu svojemu Presvetome”. To je put biti svet u svagadanu, na svome radnom mjestu, biti drugima poticaj i blagoslov za kršćanski i sveti život. Jer, naše je mjesto u Crkvi, a Crkva ima tu zadaću da pronosi svijetom Radosnu vijest – Bog je došao među nas u Isusu Kristu, svijet treba biti bolji, treba biti, dobar, svet – posvećen – preko nas. Pavao će svojima reći – Proslavite Boga u svome tijelu. Da, upravo u tijelu. Filozofi su govorili o duhu, duhovnim dimenzijama, dimenzijama duha, a kršćanstvo uključuje cijeloga čovjeka – duh, dušu i tijelo. Živimo u tijelu, i ne možemo iz tijela, pa ako je duh kvaran, onda je i tijelo bolesno. Stoga širimo oko sebe pozitivne energije na sve s kojima se budemo susretali.

Prvi je blagoslov u Novom zavjetu “zaradila” Marija kad je došla u pohode Elizabeti, svojoj starijoj tetki ili rođakinji. Čim ju je Marija pozdravila, zaželjela Šalom-Mir, osjetila je starica da se nešto s Marijom zbilo, pa je pozdravlja s blagoslovnom molitvom koju ponavljamo svaki put kad molimo svoje Zdravomarije u bilo kojem kontekstu, ili kod Pozdrava anđeoskoga, ili moleći Krunicu, ili u privatnim pobožnostima. Pozdravljamo je Elizabetini pozdravom, a onda molimo da “moli za nas grješnike, i sada i u času smrti naše”. Uvijek se sjećamo u toj molitvi i svoje vlastite smrti. Ona će doći kad se Gospodinu svidi. Stoga molimo za sretnu smrt u Marijinoj zaštiti.

Čut ćemo danas upravo u Evanđelju kako Isus čini odmak od svoje obitelji. Nije on više vezan krvnim vezama, došao je s One strane, iz Neba, od Boga, da ljude učini braćom i sestrama. Nije više bitna za Isusa genetika ni plemenska pripadnost kao u to doba, a i danas, uski nacionalizam. Ne, nego on jasno zbori da su mu “brat, sestra i majka” oni koji slušaju Božju riječ i vrše je. To je za nas utješno. Isus ne kaže “otac, majka, brat i sestra” –  jer Otac je samo jedan, nebeski. Za njega poglavito, a i mi molimo “Oče, naš!”. Kako smo mi vjernici povlašteni! Imamo svi zajedničkoga Oca, imamo Isusa, imamo Mariju, imamo Crkvu kao zajednicu braće i sestara koji su u Kristovo ime kršteni, koji su Kristovom krvlju oprani od grijeha. To je nauk Novoga zavjeta, to je nauk Crkve uz koji pristajemo, a kojega nerijetko nismo svjesni. Stoga posvijestimo sebi da smo velika Božja obitelj, zajednica braće i sestara. I tako se jedni prema drugima odnosimo.

A čitanje iz Proroka Miheja – jedna je od predivnih molitava iz Staroga zavjeta. Učinimo te riječi i svojom molitvom, nad tim riječima razmatrajmo. “Satri naše opačine, baci ih na dno mora!”  – moli prorok. Zbilja, predivna molitva, da Gospodin ponovno pase svoje stado, da ne luta više po brdima i šikarama gdje je izloženo divljim zvjerima, čagljevima, itd. Stoga zavolimo i Stari zavjet i te molitve i savjete te opomene koje slušamo iz tih knjiga, svetih spisa.

Zanima nas Tvoje mišljenje!