KRIŽEVAC – ZNAK ZAHVALNOSTI GOSPODINU

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Nedjelja je, dan Gospodnji, ovdje u Međugorju slavlje na Križevcu. Jednom godišnje slavi se gore svečana sveta Misa. I to otkako je gore podignut križ u spomen na 1900 obljetnicu Gospodinove smrti na križu, spomen na Golgotu – Kalvariju, ono Lubanjsko mjesto gdje se dogodio naš spas, naše otkupljenje, posvećenje, gdje je Krist prinio samoga sebe kao žrtvu prinosnicu za spas svijeta.

U zahvalu za taj nadnevak onodobni su župnik – koji je potom 1945. bačen u Neretvu i postao mučenik, žrtva komunističkoga režima i odmazde nad svećenicima i franjevcima – i župljani odlučili podignuti na najvišem vrhuncu ove broćanske prodoline veliki, golemi križ betonski od osam metara. Na nepristupačnu terenu. Nije bilo nikakvih sredstava, osim vlastitih ruku i leđa. Nisu gore mogla ni magarad, a nekmoli konji. Svatko je na svojim rukama iznio ono što je trebalo za betonski križ. Čovjek se samo mora prisjetiti kolika to žrtva bijaše za sve. Ali nisu posustali. Podignuli su veliki križ prema kome danas idu i uspinju se gotovi svi hodočasnici koji se mogu penjati uz strmo hercegovačko stijenje i kamenje. Dobro znam koji su to napori, a u moje doba, dok sam bio župnik ovdje, desetci tisuća vjernika znalo se gore okupiti tako da je silazak znao trajati satima zbog mnoštva vjernika.

Pa kako rekoh, danas se gore penju gotovo svih koji mogu. Nose sa sobom svoje križeve i terete svoga života i grijeha. Psalmist veli kako nas naši prijestupi taru, ali ti nas sa sobom pomiruješ. Svako tijelo dolazi k tebi pod teretom grijeha. I ondje mnogi odlože svoj grijeh, isplaču svoj život i promašaje, i potom dođu u ispovjedaonicu. Te ponovno u ispovjedaonici do kraja očiste dušu, dignu se prema Gospodinu i odlaze sretni, rasterećeni, sretni da mogu ponovno punim plućima prodisati. Jer grijeh guši, ne da disati a upravo je u ovoj pandemiji disanje i rad pluća bitan. Tako i u duhovnom životu. Pa mogao sam to iskusiti i sinoć nakon što sam se vratio s mora i odmora, ovdje u ispovjedaonici, puna dva sata. Hvala Gospodinu za sve milosti. Stavljam i u vaše molitve sve one koji su jučer stajali u dugim redovima i čekali na mogućnost ispovijedi. Treba da milost nastavi djelovati kako bi nastavili živjeti svetim i kršćanskim životom.

Crkva danas slavi PRESVETO IME MARIJINO: Svaka časna sestra koja je zavjetovana i položila doživotne, vječne zavjete, dobiva uz svoje ime također i Marijino ime. Pa je ubuduće Sestra Marija … Svaka se na poseban i osoban način veže uz Mariju. A svetkovina se napose slavi u Austriji jer je ustanovljena nakon kršćanske pobjede nad osmanskom vojskom pod Bečom g. 1683. Nadmoćnu tursku silu pobijedili su kršćani nakon duga opsjedanja Beča. U pomoć su došli Poljaci na čelu s Janom Sobjeskim koji je imao na svojim zastavama sliku Marije Bezgrješne. I pobjeda je nad silom osmanskom bila osigurana te nakon toga omanska vojska gubi gotovo sve veće i značajnije bitke na područjima paponske nizine, oko Beograda itd. Stavimo i danas u Marijino srce i ruke sve kojima treba pomoć za dušu i tijelo.

Foto: Mijo Gabrić