DUHOVNA MISAO

UZ 30. OBLJETNICU ŽRTVE VUKOVARA

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Još uvijek smo pod dojmom tridesete obljetnice žrtve Vukovara. Vukovar nije pao, pali su oni koji su ga rušili. Bijaše ono biblijska borba Davida i Golijata, Davida koji je s nekoliko oblutaka u torbi te praćkom pošao na Golijata koji je bio pod punom ratnom opremom. Pogodio ga izravno u čelo i onda ga njegovim oružjem smaknuo. Ono je pjesnik i vladika rekao   kako “Boj ne bije svijetlo oružje – već boj bije srce u junaka”. Tako je bilo i u Vukovaru. Ne bije boj gvožde ni čelik, nego srce koje je spremno dati život i obraniti svoj dom. Stoga im hvala.

Pala mi je na pamet zgoda iz grčke povijest kad je perzijski kralj Kserkso – Xerxes –  s milijunskom vojskom pošao pokoriti Grčku i njezine slobodne gradove-države. Čak je napravio PONTONSKI most preko Dardanela, spojio Aziju u Europu prvi put jednim mostom kako bi milijunska vojska mogla prijeći preko mosta. Premostio Bospor ! Dočekalo ga je 300 (tri stotine)  Spartanaca na čelu sa svojim kraljem Leonidom. I Leonda je pao nakon izdaje nekoga Efijalta (uvijek se nađe izdajica – i među učenicima Isusovim i u narodu!) te su pali, ali Kserkso nije osvojio Grčku. Pa i ona atletska disciplina maraton podsjeća na bitku kod Salamine kad su također grčki brodovi izvojevali pobjedu nad Perzijancima i onaj koji je trebao donijeti radosnu vijest (onodobno –  euangelion) Atenjanima pretrčao je to i nakon što je javio – POBIJEDILI SMO  –  pao mrtav. To je trka od Maratona do Atene. I danas jedna od najtežih olimpijskih disciplina.

A na Termopilima je stajao natpis – epitaf:

„Putniče, javi Lakedemonjanima – Sparti
Da smo ovdje pali
Pokoravajući se njenim zakonima!“

Život je upravo takav – maraton koji svatko od nas trči. Hoćemo li izdržati? Ovi primjeri koji su ispisali povijest Hrvatske zlatnim slovima mogu nam biti poticaj kako se za domovinu živi i kako se za domovinu gine. Stari su govorili –  imali su izreku –  Dulce et decorum est pro patria mori! – Lijepo je, slatko i ugodno umrijeti za domovinu. A rimski pjesnik Juveal je rekao – kako treba smatrati najvećim zločinom pretpostaviti život časti, te zbog života i preživljavanja uništiti korijene života i življenja. Radije mrijeti nego nečasno i izdajnički živjeti. Pa tako i u vjeri. Budimo zahvalni, slijedimo njihove primjere.

Da više nikad i nigdje,

majke ne rađaju sijedu djecu.

Ni u jednom Gradu,

ni u jednom kutku ovoga Svemira i Svijeta,

ni zbog rata, ni zbog ičega…

 

SIJEDA DJECA

 

Sve to što čovjek stvori

to još se sagraditi može,

ali oni ruše i ono

što Ti si stvorio, Bože.

 

Podijelili su i Tebe

da lakše vladaju s nama.

O, kad bi mogli i zrak bi

sapeli s granicama.

 

Kako je čovjek mali,

kako zarasto u mržnji,

a grana ruža miriši

i ruci koja je skrši.

 

Kako plakao ne bih,

ta puklo bi srce i svecu

kad vidim da Majke na svijet

rađaju sijedu djecu.

 

Za kakav mir mi je ginut

kad mir oduvijek postoji

on bi se i sada čuo

da ne zveckate oružjem svojim.

 

Za koju mi zemlju je pasti

kad ja sav pripadam zemlji

i sve nedužne žrtve

sahranjene su u meni.

 

– Enes Kišević

 

Za današnji datum i za buduću slobodu!