PODVRGNUTI SE GOSPODINOVU “RENDGENU”…

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I  MARIJA! Sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Kao i uvijek, zahvalimo Gospodinu za minulu noć, miran san, barem za nas koji smo donekle još zdravi. A tko je zdrav zapravo?  Onaj tko ne ide liječniku. Kad se ode liječniku, onda će nam pronaći mnogo toga što nije u redu u organizmu. Manjka ovo ili ono, analiza krvi pokazuje mnoge nedostatke. Tako je nekako i u duhovnom životu. Treba se redovito podvrgnuti Gospodinovu “rendgenu”, da nas on pregleda, da nas on skenira. Otkrit će mnogo toga u nama što ne priliči vjerniku, onomu koji se zove kršćaninom. Mnogo grijeha, zavisti, ljubomore koja nas izjeda, mržnje, zla oka itd. Dobar je primjer za to danas onaj nesretni kralj Šaul koji ne može podnijeti uspjeh jednoga maloga, nepoznatoga pastira, koji je kamenom iz praćke ubio onoga gorostasa Golijata te je tražio prigodu da Davida ukloni s puta, jer ga je strah za svoje kraljevstvo, za svoju krunu. Kao da je on za nju zaslužan, kao da ga Gospodin nije uzeo od magarica, kao i Davida od ovaca. Božja se volja vrši, Božji se plan ostvaruje, makar se ljudi protivili. Tako i u našem životu. Molimo ga da nas očisti od svega zloga, da budemo pred njim sveti i besprijekorni. Upravo je svetost naglasak svih apostolskih spisa.

Da si upitao čovjeka u srednjem vijeku, tko mu je uzor, rekao bi. Ovaj ili onaj svetac. Svetac bijaše uzor čovjekovu životu. Dolaskom humanizma i renesanse pomiče se skala naniže. Nisu više svetci uzori, nego genijalni  pojedinci, pa bili to umjetnici ili pomorci. Oni su idealni likovi. Michelangelo, da Vinci, Raffael itd. Potom se ljestvica spušta niže. Negdje u vremenu otkrića strojeva, parnih, lokomotiva, uzor bijaše znanstvenik koji je olakšavao čovjeku životu, u rudniku, koji je skraćivao udaljenosti, koji je štedio vrijeme i sile. A onda dolaze revolucionari koji su htjeli okrenuti svijet naopačke, u drugom smjeru krenuti. Što dalje od Boga. Anarhija, ratovi, ništavilo, nijekanje istine. A danas?  Danas su to športske ili zvijezde s ekrana. Oni su idoli, oni su suvremeni svetci. Njima se mladi zanose, oni slove kao ideali. Nitko ne govori o svetosti ni svetcima, nego se slijede idoli. U odijevanju, u ponašanju, u manirama. Sve tamo od Jamesa Deana ili Merilyn Monroe, ili Presleya do ovih kojima ni imena ne znam. Nebitni su jer danas jesu, sutra nisu, dok svetci nikada ne tamne ne blijede.

Svijetlite kao svjetlila u noći ovoga svijeta poručuje Pavao na toliko mjesta u svojim spisima. A danas je četvrtak, dan Euharistije. Kad se god čita u evanđeljima o umnažanju kruha, veli se, Isus uze kruh, RAZLOMI i davaše svojim učenicima da onda oni dijele ljudima. Pa i u svetoj Misi, u trenutku pretvorbe, ponavlja se ista riječ: Isus uze Kruh, razlomi i reče: Ovo je tijelo moje ! Isto će ponoviti i Pavao u Prvoj Korinćanima, makar nije spadao u Isusove učenike. I prva riječ za euharistiju u ranoj Crkvi bijaše LOMLJENJE KRUHA: Blagoslov koji je Isus izrekao i u Emausu, a i u društvu sa svojima, i onda se ta praksa nastavlja u Crkvi, Svi smo dionici istoga, jednoga Kruha – za život svijeta – Isusa Krista. Kruh nas stapa u JEDNO  –  to je smisao i lomljenja i blagovanja. Svi smo u Kristu Isusu jedno i zajedno. Nastojmo to i biti u životu. Ne dioba, nego jedinstvo. A nalazimo se u Svjetskoj molitvenoj osmini za jedinstvo kršćana. Da SVI BUDU JEDNO –  U KRISTU ISUSU.

Crkva se sjeća dvojice velikana – iz rane Crkve – svetoga Fabijana pape i svetoga Sebastijana mučenika, vojnika. Dali su svoj život – jedan oko g. 250 kao rimski prvosvećenik o kome je divno pisao sveti Ciprijan biskup iz Kartage, a Sebastijan je bio vojnik u carskoj gardi koji se priznao kršćaninom. Ubijen je oko g. 303. za Dioklecijanova progonstva. Nisu se bojali podnijeti mučeništvo za Isusa Krista. Molimo i mi za snagu svjedočenja u ovo nevoljno vrijeme. Vrijeme smutnje i konfuzije, vrijeme otpada i nevjere.