SV. JUSTIN: TO JE CRKVA – AKTUALAN I POSLIJE GOTOVO DVA TISUĆLJEĆA

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!  Svima blagoslovljen i sretan početak novoga  dana i novoga mjeseca –  lipnja.  Prvi je lipnja, spomen velikana iz rane Crkve, svetoga Justina, mučenika i filozofa, koji je životom i spisima svjedočio istinu Isusa Krista i istinu kršćanstva.  Zahvalimo Gospodinu za ovo novo jutro, novi lijepi dan, lipanjski, a u lipnju imamo mnoštvo svetkovina, lipanj je krcat i Gospodnjim svetkovinama ali i svetkovinama svetaca, počev od današnjega svetca i mučenika Justina. Pa slijede sveti mučenici iz Ugande, sveti Bonifacije, sveti Barnaba, sveti Ante, pa Alojzije, Ivan Krstitelj, Irenej, Petar i Pavao. Sve sami uzori na našem kršćanskom putu i u našem životu.

Isus nije pozivao ljude da budu njegovi “fanovi”, da mu se dive, da se dive njegovim riječima i djelima, nego je pozivao sve na obraćenje, promjenu života i nasljedovanje. Na životni zaokret koji svatko od nas mora u životu izvesti. Promijenit smjer života, promijeniti životni kurs, s velike autoceste koja vodi u propast – kako sam Isus kaže  –  okrenuti se i penjati se strmom stazom uzbrdo, tijesnim putem, prohodnim, jer su njime išli Isus i milijuni onih koji su ga slijedili u životu, a među njima su najistaknutiji svetci. Oni su najbolji dokaz istinitosti Isusove osobe i riječi. Jer   kako vele oni sluge koji su poslani uhititi Isusa u Hramu – na upit, zašto ga ne dovedoše, odgovoriše:  Nikada nitko nije tako govorio kako govori taj čovjek – Isus. – Oni su iznenađeni, zaprepašteni. Nikada nitko nije govorio ni prije ni poslije Isusa kao što je zborio naš Gospodin. Jer on je Božja Riječ, Božji Sin –  i govori samo Božje riječi, riječi Istine jer je on Istina. O kad bi današnji kršćani shvatili to u Isusovoj osobi, bilo bi daleko manje debata, rasprava, suvišnih spisa – imali bismo Isusovu osobu i riječ i bilo bi nam dosta!

Tako je nekako bilo i u životu jednoga Justina. Rodio se u Palestini, u Neapolisu (današnjem Nablusu) od poganskih roditelja, bio darovit, tražio istinu. Sam svjedoči kako je prošao četiri – pet filozofskih škola u potrazi za istinom, ali je nije mogao naći nigdje. Nitko ga nije zadovoljio, svatko je od njih mislio na sebe i svoj probitak, ili čak i novac. A on je htio besplatnu istinu za koju ne mora plaćati učitelja. I dok je hodao morskom obalom, uz Sredozemlje, namjerio se na nekoga starca komu je izložio svoju muku. A starac ga je uputio na Sveto pismo, na Proroke, neka čita njih. I tu je otkrio istinu, dao se krstiti i zaputio se u Rim gdje je osnovao svoju filozofsku školu te napisao nekoliko spisa u obranu Krista i kršćanstva. Napisao je spis i caru Marku Aurelijiu koji bijaše stoički filozof, ali mu svi njegovi spisi nisu pomogli. Uhićen je i osuđen na smrt – pogubljen g. 165. u Rimu. Od njega imamo najstariji zabilježeni oblik ranokršćanske Mise – euharistije. Točno opisuje što pod svetom Misom slijedi, kako se kupi milostinja za potrebite, kako se euharistija nosi bolesnicima. Istinski svjedok  i mučenik za vjeru.

To nam danas u ovo vrijeme treba. Svjedočiti Isusa Krista, neustrašivo. Prema primjeru ovih ranih kršćanskih svjedoka koji su još uvijek pamtili one koji su drugovali s apostolima te tvore živu apostolsku tradiciju –  predaju. Zahvalimo Gospodinu za ljepotu vjere koja se odražava na svakom polju čovjekove djelatnosti, jer sva ljepota umjetnosti nalazi se  u krilu Crkve.