KAPLJICE ZNANJA I POTICAJA: PAPA DAMAZ BIJAŠE…GENIJALAC!

Slušamo danas kako Isus liječi čovjeka uzeta – paralizirana. Tko zna zbog čega je paraliziran, ali mu Isus najprije oprašta grijehe. Grijeh, ne znamo koje naravi, bijaše uzrokom uzetosti. Upravo kao i danas. Mnogi se ne mogu pokrenuti s mjesta. Strah ih blokira. Blokira ih anksioznost. Blokira ih neka osoba s kojom žive. Ne mogu reći ni riječi. Jednostavno, ne mogu ništa. Ni riječi prozboriti. Radno mjesto, onaj pored mene, na poslu. Ne mogu ga podnijeti, ni on mene. Toliko toga ima – pa djeca u školi – mobbing, zlostavljanje, sve ih to koči, paralizira. Tako i ovaj nesretnik koga donose Isusu, kroz krov i spuštaju. Isus izgovara riječi, ali ne liječe riječi, nego to čini Isus u svojoj osobi. On oprašta grijehe, on kida nutarnje blokade, i onda čovjeku izgovara riječi – Ustani, uzmi postelju, i kreni kući! Koja sreća. Isus liječi duh, dušu i tijelo! Upravo kao u ispovjedaonici. Ne opraštam grijehe ja kao svećenik, nego Krist preko mojih riječi i ruku! On se mnome služi i zato toliki osjete da su lišeni svoje uzetosti, paralize, zakočenosti. – Reci jednu riječ, Gospodine! Da budemo zdravi i cijeli, integralni. – Danas se Crkva sjeća svetoga Damaza pape koji je bio papom u drugoj polovici četvrtoga stoljeća, u vremenu kad se održavao Carigradski sabor na kome je definirano naše misno Vjerovanje. Prepoznao je kvalitete jednoga Jeronima Dalmatinca i g. 382. dao mu nalog za prijevod Svetoga pisma – i Staroga i Novoga zavjeta na onodobni latinski jezik. Jeronim se latio posla i trebalo mu je dvadeset godina da privede posao kraju. Učiti jezike, tražiti najbolje prijevode, nositi sa sobom cijelu knjižnicu spisa! Koji posao, koje ostvarenje! Hvala Gospodinu. A Damaz je uredio grobove mučenika, natpise na njihovim grobovima u Rimu, dao je napisati i sebi vlastiti nadgrobni natpis – epitaf. Gospodin šalje u kriznim vremenima snažne ljude koji su svojim životom, radom, predanošću i vjerom stvarali novo. Upravo kao što sam gore i rekao – ostaviti iza sebe nešto vidljivo, da ne nestanemo netragom s pozornice ove povijesti i života.