ZAŠTO JE “NESTAO” ROCCO BUTTIGLIONE?

Piše: Dr. fra Tomislav Parvan

Zavolimo psalme. U njima je cijela Biblija u malome. Oni opisuju i Božje stvorenje, ali i sva čovjekova raspoloženja. Od ushita do duboke tuge, od veličanja stvorenja do žrtve Gospodinove na Golgoti. Jer je i on završio svoj život moleći Psalam 22, a završio je, izdahnuo je moleći redak iz psalma: “Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj”. Mi to molimo redovito u svakom Povečerju što nam ga nudi Crkva. Treba samo uzeti možda jedan ili dva redka i oni su nam inspiracija za cijeli dan. “Do neba je Gospodine, dobrota tvoja – do oblaka vjernost tvoja. – Pravednost je tvoja k’o Božji vrhunci, a sudovi tvoji k’o duboko more… Kako li je, Bože, dragocjena dobrota tvoja – pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju… U tebi je izvor životni – tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo… Zakrili dobrotom svojom sve koji te štuju…” Dovoljno je uzeti jednu misao i o njoj promišljati da se čovjek osjeća u Božjoj ruci. Bog je neistraživ, duboki su njegovi sudovi kao duboki ocean… Koje samo pjesničke slike, metafore! Samo uz pomoć Gospodinove svjetlosti mi možemo ići naprijed. Gospodin je sam za sebe rekao kako je on Svjetlost svijeta. Tko njega slijedi ne će hoditi u tami – imat će svjetlost života. A jučer smo čuli iz Poslanice Efežanima poziv da budemo svi “svjetlo u Gospodinu”, svjetlila koja svijetle u svijetu koji sve dublje zapada ne u bezboštvo, to smo vidjeli, da je ateizam svoje odradio, nego u nepoganstvo. Ponovno izranjaju ona božanstva koja smo davno pokopali, dolaze ponovno iz paklenih dubina i osvajaju svijet sijući razdor, mržnju, nepodnošljivost. I upravu su najnepodnošljivi, najnetolerantniji oni kojima je puna usta tolerancije. Ne dopuštaju drukčije mišljenje ni ponašanje, ako se to dogodi, dižu se na sve četiri noge i ušutkaju one koji drukčije misle. Gospodina molimo za svjetlost i prosvjetljenje.

Ako nam treba tekst koji zorno oslikava kršćanski brak, ženidbu, obitelj – onda je to tekst iz Poslanice Efežanima koji danas čitamo u bogoslužju. Pavao rabi odnos Krista i Crkve da bi ilustrirao odnose u braku i obitelji. Fatimska vidjelica Lucija pisala je kako je upravo brak na đavolskom ciljniku, kako Đavao želi uništiti brak i obitelj. Dobro je u tome uspio, vidimo rastakanje brakova na sve strane, a vidimo i nastranosti koje se propagiraju. Pa onaj talijanski mislilac, filozof i političar Buttiglione nije mogao postati “ministrom” u Vijeću Europe jer je izjavio da je homoseksualnost neprirodna… Dobio je embargo i veto. Tako biva sa svakim koji se drži Božjih zapovijedi.

A Gospodin u kratkom evanđeoskom odlomku koji slušamo govori o zrnu gorušičnu i kvascu. U svakoga od nas na krštenju položeno je to zrno, milost – koja u nekima ostaje cijeloga života obično zrno što nikada ne proklija i ne donese rod. A u drugima to zrno izraste snagom milosti i Duha Svetoga u veliko stablo vjere. Gospodina molimo da cijeloga života surađujemo, da u nama donese milost obilan rod. Isto je i s kvascem. Bez njega tijesto ostaje tijesto, masa, s njime tijesto se nadigne i imamo na kraju kruh koji čovjekov život uzdržava. Molimo da se i mi hranimo i ovim zemaljskim, ali i Kristovim kruhom – kruhom Života.