BOŽIĆ KAO TAJNA, ISTINA, LJEPOTA
Piše: Dr. fra Tomislav Pervan
Božić je blagdan mnoštva prigoda, ali i mnogih nelagoda, neugodan blagdan. Kroz povijest svetkovina je Božića proživljavala znakovite preobrazbe i preoblikovanja. U posljednjim je stoljećima zbog sekularizacije kršćanstva, laicizacije društva, svjetonazorskoga relativizma te neopoganskih utjecaja Božić izgubio mnogo od svoga prvotnog značenja za svijet. Čovjek sam proživljava u svojim dubinama promjene. Zato bi se sami kršćani morali zapitati, krajnje samokritično, je li uistinu ova suvremena komercijalizacija ono što iskrivljuje i otuđuje smisao Božića? Nije li zapravo sva komercijalizacija zatim potreba i nagon za kupovanjem i darivanjem, samo vanjski nadomjestak onih dubokih duševnih i iskonskih, arhetipskih čovjekovih potreba, čežnja, koje su zapretane u nama, koje smo potisnuli, a mi kršćani postali umorni na pozornici ovoga svijeta? I dok smo u kupovinama, trajno nas prate božićni napjevi i melodije u trgovačkim centrima.
Glazba spušta Boga na zemlju
Božić je vrijeme raspjevanosti, predivnih melodija što bruje na sve strane. Upravo su umjetnici pokušali izraziti u melodijama i tonovima svoje osjećaje za skladanja. Svi su se veliki glazbenici (pa i mnogi nekatolici i nevjernici) okušali u skladanju dijelova svete Mise, Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus i Agnus Dei. Od velikana jedini G. Mahler, pokršteni Židov, nije skladao nijednu misu, jer se nije mogao suživjeti s riječima Vjerovanja – Credo. Bio je učenik velikoga A. Brucknera za koga se vodi postupak proglašenja blaženim jer je sva njegova glazba hvalopoj Stvoritelju.
Brucknerove Mise spadaju uz Bachovu Misu u B-molu, Beethovenovu Missa solemnis i Mozartov Requiem među najgenijalnije skladbe sakralne glazbe. A Mahler? Kad su ga pitali zašto ne sklada dijelove svete Mise, odgovorio je: „Vjerujete li da bih to mogao? Nu, zašto pak ne? Ipak, ne! Tu se nalazi Credo“. I onda ga je počeo recitirati na latinskom. „Ne, to ja ne mogu, to nisam kadar“. U svoju je Osmu simfoniju ipak utkao svoje vjerovanje koje je pretočio u glazbu. Bio je bogotražitelj, u skladanju je zacijelo bio nadahnut Duhom Božjim.
Veliki su skladatelji svete glazbe pred riječima Vjerovanja i utjelovio se po Duhu Svetom znali zanijemiti, u svojim su glazbenim ostvarenjima pokušavali izreći tu neizrecivu istinu. Pokušavali su u zvucima i suzvučjima, kroz skladbe izreći neizrecivo, htjeli su s pomoću glazbe dodirnuti ljudska srca, naša osjetila. Redovito su to odsječci s najtišim i glasovima i zvukovima, te su skladbe u biti daleko snažniji tumači i egzegeze jedinstvene istine o Utjelovljenju od svih naših umnih i razumskih doviđanja i dosega. Međutim, i mi smo prisiljeni Riječ koja je postala tijelo zaodijevati u svoje riječi – ljudske i ograničene – da bismo mogli osluškivati i čuti upravo kroz ograničene ljudske riječi tu istinsku Božju Riječ.
Između mnogih skladatelja koji su se okušali u sakralnoj glazbi vrijedi izdvojiti i navesti tri primjera.
U svojoj Missa solemnis genijalni Beethoven, kad sklada, „gluh kao top“, Credo, on se, možemo reći, titanskim snagama upire izraziti svoje: Vjerujem, želim vjerovati. Nebrojeno puta solisti i zbor ponavljaju riječ, uvodni Credo-Vjerujem. Kad sklada et descendit („sišao s nebesa“), on i glazbom gotovo kaskadno, niz nebeske ljestve, spušta Isusa na zemlju. Kao da nam ga i glazbom želi približiti. Spuštajući ponuditi. Na prvoj stranici partiture te mise napisao je posvetu – Od srca Srcu! Sam je rekao kako je glazba najveće umijeće i objava, silnija od svih filozofija i umovanja.
Franz Schubert, već obilježen skorom smrću, zarazio se naime neizlječivom bolešću, sklada na postelji veliku Misu u Es-duru. Trideset i dvije su mu godine. Od vlastitoga oca odbačen, od bečkih dama prezren, od kritičara ismijan, osamljen, bolestan, siromašan, nesretan, ali u duši duboko pobožan i Bogu predan. Svojom glazbom i svojim genijem ostavio je čovječanstvu oporučno svoj tumač Gospodinova utjelovljenja i božićne poruke.
Glazba – poruka ljubavi
Drhtavom rukom, u teškoj groznici, na bolesničkoj postelji, na rubu smrti i groba ispisuje svoj labuđi pjev Misu u Es-duru. Riječi Vjerovanja Et incarnatus est intonira čelo, a potom melodiju preuzima sopran i pretvara je u pravu uspavanku malomu Isusu u taktu od 12/8 (dvanaest osminka). Jedna zanimljivost: Hrvatska je bogata božićnim napjevima, kao malo koji narod na svijetu, i mnoge su upravo u tonalitetu uspavanki. Njihanje zipke, kolijevke u kojoj je mali Isus. U Schuberta melodija prerasta u kanon, dvoglasni. Napisao je i skladao nebrojeno mnogo pjesama, ali nam je oporučno ostavio taj pjev anđela s betlehemskih poljana. Hoće da i mi zajedno s Marijom pjevamo uspavanku Isusu u jaslama. Nije Isus imao zipku, nego tvrde jasle, ali je umjetnik na svoj način htio izraziti zahvalnost Bogu koji postaje čovjekom, na tvrdoj postelji, među životinjama. Poruka besmrtne Ljubavi i ljepote našega Boga u Isusu Kristu.
Genijalni Mozart u svojoj velikoj C-mol misi očituje svoju vjeru. Punih osam (!) minuta opijeva i pjeva sopran dionicu Et incarnatus est – i utjelovio se… et homo factus est! Osam minuta! To se može smatrati vrhuncem Mozartove sakralne glazbe u kojoj dolazi do izražaja otajstvo Gospodnjega utjelovljenja. Bitan je izričaj „et homo factus est“. Postao čovjekom, jednim od nas. U Mozarta imamo najprije božićni ugođaj, flaute, oboe, fagot. Sviraju pastoralu, pastirsku idilu i glazbu uz Isusove jasle. Sopran pjeva intimno, radosno, zanosno, s velikom ljubavlju i zahvalnošću. Riječ je o prisutnosti Neba na Zemlji.
Ljubavna pjesan malomu Isusu u kome se očitovalo Božje čovjekoljublje. Susret Neba i Zemlje između kojih, prije Isusova dolaska, zjapi bezdan, ponor. Bog u Isusu premošćuje bezdan, postaje čovjekom. Teologija je to, ne opisana niti iskazana riječima, već tonovima i glasovima koji pokušavaju dočarati neizrecivo.
Nenadmašni Mozart meditirao je tajnu utjelovljenja, silaska Boga među nas ljude, ali i u svakoga od nas. Bog postaje čovjekom da bi čovjek postao čovjekom, da bi se čovjek u konačnici pobožanstvenio (istočna teologija govori o theosis–pobožanstvenjenje čovjeka po Isusu i u Isusu).
Tu nam se otkriva tajna i našega života, naš odnos prema čovjeku, tijelu, duhu, Bogu. Sve što je stvoreno, prožeto je Božjom stvarnošću, a Božić nam je poruka kako možemo u svijetu susresti Isusa Krista u svakom bratu i sestri. Na licu Isusa Krista zrcali se Božje lice, ali i na licu svakoga čovjeka zrcali se lice Bogočovjeka, Isusa. Utješna je to i velika poruka i istina naše vjere o kojoj vrijedi promišljati ovih svetih dana i Bogu zahvaljivati što je postao čovjekom. I utjelovio se – Riječ je tijelom postala i učinila nam Boga vidljivim i obasjala svijet vječnim svjetlom.
Bio je Mozart u životu krajnje neposredan. U razgovoru s jednim protestantom veli kako njima iz reformacije nedostaje mistična, dubinska protežnica vjere. „Vi zapravo ne osjećate što znači ono: ‘Agnus Dei qui tollis peccata mundi – dona nobis pacem’ i slično… mistično svetište naše vjere.“ U svijetu se to možda izgubi, u vrevi svagdana, ali, potom nadomeće, „kod mene je barem tako, kad se tisuću puta čuju iste riječi te pretaču u glazbu, sve se ponovno vraća, i čovjek se nalazi pred Jednim, i to mi pokreće dušu“. Irski nobelovac W. B. Yeats napisa: „Vjerujem u viziju istinitoga u dubinama duha, kad su oči zatvorene“. Zatvoriti oči i prepustiti se ljepoti glazbe, napose u božićnom vremenu. I ovdje vrijedi, „što god se prima ili prihvaća, prihvaća se i prima na način primatelja“. Nisu svi glazbeno nadareni, nemaju svih sluha za klasično i lijepo. Svijet ipak prepoznaje i cijeni prave vrijednosti.
Glazba – transcendalna dimenzija
Očito je da zavisi od duhovnoga temeljnog raspoloženja pojedinca, od njegovih osobnih iskustava te njegova društvenoga položaja kako sluša glazbu. Glazba ne živi u zapisima, notama, ne živi ni u violinama niti u gudalima. To su samo glazbeni znakovi i instrumenti. Glazba živi u pojedincima, u ljudima. Zavisi i od skladatelja te njegova raspoloženja za vrijeme skladanja, zatim od prijamljivosti slušatelja te čemu glazba služi. Glazba može biti izričaj snažnih emocija, ali može poticati i na nasilje. Ali isto tako i izražaj umjetničkoga oblikovanja i humanih osjećaja.
Dok se glazba sluša zatvorenih očiju, moguće je dopustiti da pojedini stavci djeluju smirujuće, da čovjeka ponesu u neki drugi svijet. Čovjek osjeća da postoji i drugi svijet osim svijeta materije, novca, moći, proračunatosti, dakle, bolji i ljepši svijet koji se objavljuje onkraj riječi i tonova. Pritom se može osjetiti ono o čemu veli Poslanica Hebrejima kako je vjera „čvrsta osvjedočenost onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo“ (11,1).
Za sebe kaže Mozart: „Nikada ne liježem a da ne pomislim kako možda, makar sam još uvijek dosta mlad, ne ću ugledati svjetlo novoga dana – ali nitko tko me poznavao ne će moći reći za mene kako sam u ophođenju s ljudima bio mrzovoljan ili žalostan. Tu sreću zahvaljujem svakodnevno svomu Stvoritelju i želim je od srca svakomu čovjeku“. Bolestan, ali još uvijek krajnje kreativan, umire skladajući svoj nedovršeni Requiem. Ruka mu se zaustavila kod „Dies irae“, U dan onaj, u dan gnjeva, na završnoj Lacrimosa dies illa, dok himan završava usrdnom molbom: „Blagi Spase Isuse, udijeli im mir i pokoj“. Za Mozartov Requiem godinu dana nakon Mozartove smrti rekao je glazbeni znalac: „Opus summum viri summi”: “Vrhunsko djelo vrhunskoga muža i genija“.
Ti genijalci imali su svoje nasljednike u 19. stoljeću, u Brahmsu, Bruckneru, Lisztu, Schumannu, Wagneru itd. Mogli bismo reći, njihova je glazba prosvjed protiv industrijalizacije i materijalizma koji onodobno bješe dominantni duhovni i filozofski smjer. Prosvjed protiv Feuerbacha, Marxa, Schopenhauera i njemačkih materijalista te njihove krilatice – „man ist, was isst“ – ‘čovjek jest ono što jede’. Htjeli su u svojoj glazbi snagom zvukova, sklada i suzvučja posredovati transcendentnu dimenziju ovoga svijeta ali i čovjekova života. Njihova je glazba iskorak iz čovjekove zatočenosti u svijet materije, iz naravnih potreba u uzvišene sfere. Tako su glazbenici odgovorili duhovnim potrebama jedne obezdušene epohe.
Dokaz neponovljivosti
Lako se danas pretražiti na internetu i poslušati te besmrtne napjeve i tako se duhovno okoristiti. Upravo su umjetnici uz svetce najočitiji, najzorniji dokaz neponovljivosti i istinitosti Isusove osobe, poruke i kršćanstva. Stoga su i božićni napjevi posvuda izražaj čovjekove duše i vapaj iz suzne doline. Svijet se i danas divi činjenici da su i Mozart, i Beethoven, a i Schubert upravo prije svoje smrti skladali najdivnije melodije. Glazba kao iskustvo Onostranoga, kao božanska objava i inspiracija u njihovim životima. Glazba kao dašak Vječnoga i prijelaz u vječnost. Vrijedi poslušati – više puta – jedno od posljednjih Mozartovih djela, Adagio iz Koncerta za klarinet i orkestar (op. 622). Kritičari su složni u jednome, to je glazba s „one strane zbiljnosti“. I to je nešto kao uspavanka Isusu u jaslicama. Remek djelo velemajstora, kako vele kritičari, skladan dva mjeseca prije njegove smrti ( https://music.youtube.com/watch?v=aNv5gI3WR4A&list=RDAMVMaNv5gI3WR4A )
Postoji u nama strana života gdje se kuje naša sudbina i vječnost. Na to Isus smjera kad govori o budnosti. Svi nosimo, imamo u sebi podzemne silnice u kojima se slijevaju naše čežnje i emocije, rane i promašaji, stresovi i porazi. U svakome postoje negativne podsvjesne pohrane koje ravnaju, nesvjesno, našim akcijama. Krist kao Sunce treba to obasjati.
Stoga nam ovih predbožićnih dana može biti od velike koristi zaputiti se barem načas u svoje dubine, otkriti svoje sljepilo, otvoriti oči za Krista. Toliki govore kako bi rado bili sveti, imaju u sebi čežnju za većim, savršenim, za blizinom s Marijom, Kristom, s drugim ljudima. Biti doma, udomljeni. O tome svjedoče i naše zornice.
Došašće treba dirnuti srce iznutra. Izvana će učiniti malo ili ništa svijeće i božićna drvca, sav nakit na koji toliko trošimo, ne okrenemo li svoj pogled prema unutra, u vlastito srce. Tu nas Gospodin čeka da s njime zajedno hodimo. Prema Božiću, prema Novomu. Božićna je poruka: Incipit vita nova – Počinje novi život, prava i istinska budućnost s Isusom i Marijom! Neka Isus postane melodijom našega života.
Fra Tomislav Pervan OFM
13 komentara
Zanima nas Tvoje mišljenje!
Ukoliko želite ostaviti komentar, morate se prijaviti.
medicament kamagra en germany
sans ordonnance kamagra france achat de
ordering enclomiphene uk sales
get enclomiphene generic when available
cheap androxal online mastercard accepted
discount androxal usa online pharmacy
discount flexeril cyclobenzaprine generic uk next day delivery
buy flexeril cyclobenzaprine online cheapest
ordering dutasteride cheap online canada
cheap dutasteride uk where buy
buying gabapentin generic uk next day delivery
Online pharmacies no perscription gabapentin
cheap fildena generic efficacy
how to buy fildena no prescription mastercard
itraconazole australia legal buy online
buy itraconazole generic mexico
how to buy avodart cheap now
buy generic avodart no prescription
purchase staxyn canadian discount pharmacy
cheap staxyn buy sydney
ordering rifaximin generic pharmacy usa
how to order rifaximin generic work
Canada xifaxan no perscription
online order xifaxan generic equivalent buy
comprar kamagra online
zdarma kamagra kanada