GDJE JE PSOVKA, TU BOG NE STANUJE!

Piše: dr. fra Tomislav Pervan

Stoga skinimo sa sebe sve što nije Gospodinovo, sve što nas vuče prema grijehu ili nas je ukaljalo te smo prljave savjesti, i zamolimo Gospodina da skine s nas svako zlo. Da ukloni svaku ružnu riječ iz našega srca, s naših usana, iz našega govora. Kako je teško čuti u ispovjedaonici da pojedinci psuju Boga i svetinje. Pa ni obične psovke ne dolikuju nikomu. Zašto uvlačiti u prljavštinu bluda sve oko sebe, zašto uopće ona bludna psovka mora prijeći preko naših usana. Imao sam toliko puta iskustvo da upravo zbog psovke izbije svađa u obitelji. Muž psuje, žena ga prekorava, a on onda još snažnije –  spušta nebo na zemlju i u svoje bezbožno srce. Imao sam slučajeva da kćeri naručuju mise za oca psovača. Ne mogu podnijeti te strahote koje im otac u kući izriče. A gdje je psovka, tu Bog ne stanuje, tu stanuje Zli i Nečastivi. Trebamo ga tjerati, treba kuću blagoslivljati, nad osobom moliti molitvu otklinjanja da se oslobodi toga zla. Jer po njemu nam dolazi svako zlo, upravo na ovaj nesretni hrvatski narod koji se hvali svojim kršćanstvom.

Mnogi misle, kršćanstvo je Crkva. Mnogi misle, kršćanstvo su zapovijedi, zabrane, dogme, vjerske istine. Ovo moraš, ono ne smiješ. Kršćanstvo nije Crkva, nego je ono prvenstveno osoba Isusa Krista. Ono je novina u svijetu kao što je i Isus bio totalna novina u svoje vrijeme. Crkva treba uvijek pomlađivanja, a Isus je uvijek mlad jer je proslavljen i živi u vječnosti i Crkvi. Nudi nam se u sakramentima. Trebamo probuditi upravo u ovim danima žudnju za Isusom, njegovom blizinom. Ne moramo puno znati, ne moramo svršavati teologiju, trebamo samo otvoreno srce za Isusa i moliti ga da dođe u naše srce. Sv. Toma Akvinski jednom je zgodom rekao da ona starica u crkvenim klupama daleko snažnije ljubi Gospodina od teologa i znanstvenika. Znanje napuhuje, a ljubav daje život. I sve što u životu očekujemo, što želimo, čemu se nadamo, naći ćemo kod Isusa. I za život, i za govor, i za patnju, i za djelovanje, i za vlastito umiranje. Sve imamo savršeno prikazano i oslikano u Isusovoj osobi. Ništa nam nije nemoguće s njime.

Crkva se danas sjeća svetoga Ambrozija – milanskog biskupa, učitelja svetog Augustina. On je Augustina krstio nakon silnih molitava njegove majke Monike. Bio je u državnoj službi kad je došao uvesti red u Milano nakon što je mjesni biskup preminuo. Svijet je aklamacijom izabrao Ambrozija za biskupa koji je onda kršten, zaređen za đakona, svećenika, biskupa – i uzeo kormilo te Crkve u svoje ruke. Bio iznimna veličina, ostavio iza sebe golemo pisano djelo. U sebi je spojio u savršenu sintezu stare rimske krjeposti, vrline i ono što je bitno – Isusa Krista. Najveći biskup na milanskoj stolici, a milanska je nadbiskupija jedna od najmnogoljudnijih u svijetu. MOLIMO I DANAS ZA SVETE PASTIRE KOJIMA JE STALO DO STADA. Prisilio je cara Teodozija da padne na koljena pred njim i Gospodinom nakon jednoga pokolja.

****

Isusa bih rado gledala bez vela,

Ipak već na zemlji uza nj mi je stan…

Ljubezno mu Lice krit će Tajna bijela

Samo ovaj dan.

(Sv. Mala Terezija)