U KRISTOVU SRCU PRONAĐIMO ZAVIČAJ I U TUĐINI

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Živimo – tako se stalno govori –  u nekakvoj postmodernoj, gdje svatko čini što ga volja, gdje ne postoje vječne istine, gdje ne postoje trajne istine, nego svatko sebi stvara svoju istinu. Ali je u svakom čovjeku ipak negdje duboko u duši pritajena želja biti udomljen. On je danas u ovome svijetu neudomljen, nema doma, nema kuće gdje bi se osjećao doma. Prema čemu se orijentirati, gdje uzeti kompas za svoj život. Čovjek se pita, ali je i pitan. Ne vrijedi više zakon plemena ni sela u kojem smo rođeni. Kao što vidimo, ljudi sele, traže posao, traže novo mjesto gdje se mogu udomiti, gdje mogu normalno živjeti kao ljudi. I ondje gdje se nađe, mora ponovno svoj život utemeljiti, osmisliti. Ne čini on više ono što su činili ljudi u njegovu rodnom mjestu. Ondje se moralo ići nedjeljom na misu, ondje se nije moglo tako lako prelaziti preko običaja. Može propasti selo, ali ne i običaj. A sad kad se nađe u slobodnu svijetu, bez nutarnjih granica ili nekakvih okova, mora se sam odlučiti. Činiti osobno, ne ono što drugi čine. Mora se sam opredijeliti. I toliko puta iskusim upravo tu izgubljenost naših ljudi u tuđem svijetu. Postaju robovi, ovisnici, nesamostalni. Traže ponovno svoj zavičaj, traže ponovno onaj “izgubljeni raj” iz koga je nekoć Adam istjeran, a zapravo je to slika za svakoga od nas koji se odvoji od Boga, koji rekne Bogu ne. Nema više one intimnosti, zajedništva, čovjek postaje čovjeku konkurent, kao kod Kaina i Abela. Stoga pronađimo ponovno svoje mjesto u Gospodinovu srcu, tu je ponuda smirenosti i obećanje duhovnoga odmora i mira. Isus nas poziva – dođite k meni svi umorni, opterećeni, odmorit ću vas. Nije imao krova nad glavom, ali je imao za sve mjesta u svome srcu. Potražimo ondje u njegovu srcu zavičaj, slobodu, širinu, udomljenost.

“Isuse moj, htio bih ti služiti, ali ne nalazim puta kako to učiniti. Htio bih i dobro činiti, ali ne nalazim puta kako to ostvariti. Htio bih te i ljubiti, ali ne nalazim puta. Ne poznam te još moj Isuse, jer te ne tražim.  Tražim te, ali te ne nalazim. Dođi k meni, Isuse moj! Nikada te ne ću ljubiti, ako mi ti ne pomogneš, moj Isuse. Raskini okove, moje verige, ako me želiš posjedovati, Isuse moj! O ISUSE, BUDI MOJ ISUS”   –   (Sveti Filip Neri)

Foto: Ivo Pervan