O RAZORNOM POTRESU I ČISTOM SRCU

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Utorak je, i naše su misli kod ljudi koji su zahvaćeni potresom. Milijuni su zahvaćeni tisuće su poginule, toliko ih je zatrpano, a tlo se ne smiruje. Cijeli dan stotine potresa, što većih što manjih. Kad pogledamo onu aplikaciju koja bilježi potrese na ovom planetu, onda vidimo da stalno ponegdje zemlja drhti, trese se, kad jače, kad slabije. Zemlja dakle nije mrtva, ona živi, ona se javlja, ona se ponekada buni na čovjekovo ponašanje, zlo koje oko sebe širimo. Sjetimo se da je grad Kolosa –  mjesto u kome je bila živa zajednica vjernika u početku te njima je Pavao uputio jedno pismo koje danas imamo u Novom zavjetu, divan spis koji opijeva Isusovu ulogu u svijetu i svemiru, također doživio razoran potres g. 62. i nakon toga nikada taj grad nije više podignut. Nestao pod ruševinama. To je najbolji dokaz da je Pismo nastalo prije toga razornoga potresa, dakle, nepunih trideset godina nakon Isusove smrti. I da nas opominje – napose u poglavljima trećem i četvrtom –  na kršćanski život, čitanje Svetoga pisma, zajedništvo, da riječ Kristova u nama boravi. – I pitamo se, gdje je danas vjera u onim krajevima?  Nije kriva samo islamizacija, nego je kriva naša mlakost, jer upravo Crkvi u susjedstvu u Laodiceji predbacuje Isus kako je ni vruća ni hladna, nego mlaka te da će je zbog takva mlaka ponašanja i života izbaciti, izbljuvati iz svojih usta. Zorna i strašna slika sudbine svih nas koji Gospodina ne prihvaćamo cijelim bićem. Opredijelimo se.

I dok molimo za žrtve potresa, uključimo također i sve druge nevoljnike u svijetu u svoje molitve. Budimo solidarni, u ovo zimsko vrijeme, kad ondje vladaju zimski uvjeti i niska temperatura te snijeg i led. Molimo Gospodina da nas oslobodi od svih zala duše i tijela, da ovaj svijet pronađe svoj mir u Bogu. Bez Boga život nema smisla, to je tako očito iz svakodnevnih susreta s pokornicima u ispovjedaonici. Čovjek se mora vratiti svomu iskonu i svomu izvoru iz koga je potekao. Stoga je na nama okrenuti navigacijske naprave u Gospodinovu smjeru.

Slušamo danas predivan opis stvaranja svijeta i čovjeka iz Knjige Postanka. Poetski je to opisano, napose je dirljiv opis kako Bog stvara čovjeka na svoju sliku i priliku. Treba to meditirati. Svatko od nas nosi u sebi Božji DNK, Božju sliku i priliku, i ondje nalog – napučiti se, obrađivati zemlju. Prvi blagoslov u Bibliji počiva ovdje upravo na čovjeku. Čovjek je od Boga blagoslovljen, ali je grijehom čovjek navukao na sebe prokletstvo.  Imamo mogućnost zaputiti se Gospodinu i tu iskusiti ponovno blagoslov kojim nas podiže i blagoslivlje. – A u evanđelju današnjega dana oštri sukob spram čista i nečista. Isus jasno kaže – u srcu se javlja svaka vrst nečistoće, grijeha, zla. Hrana nije nečista, nego čovjekovo srce. Isus zastupa istinsku ekologiju čovjeka i čovjekova srca. Nemoguće je stvarati zdravi okoliš, ako smo mi u sebi u neredu, ako je u nama kaotično stanje. Stoga molimo da Gospodin očisti cijelo naše biće, a srce je izvor života. Ponajprije dakle srce!