UZ 75. ROĐENDAN DR. FRA TOMISLAVA PERVANA – TAKO SLAVE VELIKANI!

Jučer sam slavio svoj 75. rođendan. Hvala svima koji su me se sjetili u svojim molitvama, hvala svima koji su čestitali. Ako nekomu nisam odgovorio, neka mi oprosti, bilo je toliko tih čestitara i dobrih želja, da nisam jednostavno stigao. Hvala vam na podršci tim putem, i na nama je hoditi za Gospodinom. Služiti njemu, izgovoriti njemu svoje DA kao što je to učinila Marija. Tako ćemo steći svoj kršćanski identitet, biti Božji puk, a moja je uloga biti animator. Hvala svima na vjernosti i odanosti –  jer već više od tri godine i tri mjeseca ovo je put i način na koji smo povezani. U Duhu Svetome. Molimo jedni za druge i podnosimo jedni druge te ćemo tako ispuniti Kristov Zakon ljubav…

Fra Tomislav

****

Čestitajući fra Tomislavu i Vaš urednik se sjetio nekoga, tko je slavio rođendan, a vjernici sa svih strana su mu iskreno čestitali sretni da on postoji i služi Crkvi. Sreća ili nesreća da onda nije bilo interneta! Sreća je stoga jer je sve čvrsto otisnuto na papiru, ali i ovo virtualno će se pamtiti. Tako se srcem čestita rođendan! Neka sluga Božji biskup Mahnić u ustrajnosti i zdravlju zagovara našeg fra Tomislava pred Gospodinom!

*****

Kako je biskup Mahnić proslavljao rođendan?

Dr. Antun Mahnić: Posvetih svoj rad i narod Bezgrešnoj!

Vaša me sinovska ljubav, mladi prijatelji, ganula, ganula do suza. I kako ne bi? Iscrpst ću samo nekoliko riječi iz brzojava i listova što mi stigoše prigodom slavlja. “Budite uvjereni, 3.000 hrvatskih katoličkih đaka spremno je za Vas u vatru i vodu.” Ili: “Čini nam se da nijemo pero neće znati izraziti sav žar čuvstva sinovske ljubavi te poštovanja, koja u mladim srcima gajimo prema Vama…” Pa opet iz Bosne: „Nemamo zlata ni biserja, da Ti ovjenčamo mukotrpno čelo, ali Ti šaljemo pozdrav velik i topao sa bosanskih gora i čaira, šaljemo Ti srca naša, raspaljena svetom vatrom prema vjeri i domovini” I tako dalje…

Međutim ništa me nije više razveselilo, nego što ste ovom slavlju podijelili uzvišeni religijski značaj. Kao dan slavlja izabraste blagdan Bezgrešnog Začeća Majke Božje. Valjda nijeste ni sami znali, kako ćete time pogoditi žice moga bića… Kada sam nazad 35 godina počeo svoj rad među srednjoškolskim đaštvom, utekoh se Bezgrešnoj postaviv svoje mlado stado pod njeno okrilje.

Stupivši prije 13 godina na hrvatsko tlo, posvetih svoj rad i narod, komu me Providnost poslala, Bezgrešnoj! Na koga sam pak pritom u prvom redu mislio, ako ne na Vas, mili moji mladi prijatelji? Ta tko više treba moćne zaštite i njege Majke Božje, ako ne Vi? (…) U onaj dan pohrlih na grob Sv. Petra i pokleknuv molio sam dugo, molio sam vruće da on, koga je Bog postavio nepokolebljivim kamenom svojoj Crkvi i za koga je Isus molio, da nikada ne klone njegova vjera, utvrdi i Vas da nepokolebivo ostanete vjerni kršćanskim načelima, ispovijedajući ih neustrašivo riječju i životom pred svijetom.

Poklonih se zatim nasljedniku Petrovu Piju X., a kad uzeh pripovijedati mu o Vašoj đačkoj organizaciji, o Vašim glasilima, o sastancima, o Vašem plemenitom revnovanju u Crkvi, o poslušnosti naspram crkvenoj vlasti, kad mu spomenuh kako ste u velikom broju upisani u Marijansku kongregaciju, te mu upravih najsmjerniju molbu: De, Sveti Oče, blagoslovi ovu vojsku mladih katoličkih vojnika, u koju stavlja narod moj svoje uzdanje i nade svoje, potvrdi ih, da ostanu vjerni barjaku, pod kojim se okupljaju – onda se njemu Piju X. razgali srce, zažari oko, te podignuv posvećenu desnicu blagoslovi hrvatsku katoličku organizaciju: “Neka ih nebo čuva od svakoga zla, Bog i milost Božja vazda s njima!” (mk)

Antun Mahnić (1910.)