OPREZ: KRIVI UČITELJI UNIŠTAVAJU OSOBU I OBITELJ

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!

Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana i novoga tjedna. Ponedjeljak je – peti tjedan kroz godinu – doskora će i korizmeno vrijeme. Zahvalimo Gospodinu za proteklu noć, za miran san, za odmor. Zahvalimo što smo jutros ustali. Mnogi se nisu probudili. Sjetimo se svih koji su otišli pred lice Gospodnje, da im bude milostiv, sjetimo se svih koji boluju od ove nesretne bolesti, koji su na respiratorima. Toliko tragičnih slučajeva doživim u posljednje vrijeme u ispovjedaonici pa molim sve, molimo za one koji su u nevoljama, koji su – pored temeljne bolesti – a nerijetko su to teške, neizlječive bolesti, razni karcinomi, srčana oboljenja, – k tome se inficiraju i ovom bolešću koja ih onda odvede na respirator. A kad je čovjek na respiratoru, onda samo molimo da se Gospodin smiluje.

Mi imamo nadu. Nismo kao oni koji nemaju nade, veli Pavao u prvom spisu Solunjanima. Pogani su ljudi bez nade, vjeruju u sudbinu koja ih zadesi i prepuštaju se njoj. Mi međutim imamo Radosnu vijest, imamo Isusa Krista, koji je naša nada, koji je prošao naše životne faze, koji nam pokazuje put. Nemamo razloga skrivati se, skrivati svoju vjeru. Radosna vijest – Evanđelje i Biblija su blago za koje nema na ovoj zemlji kojom putujemo nikakve alternative. Isusove su riječi besmrtne, jer će proći i nebo i zemlja, a on sam kaže kako njegove riječi ne će proći. Makar se kroz povijest nakupilo mnogo toga negativnoga oko Crkve, uvijek je u njoj postojala ona zlatna nit svetosti, civilizacija ljubavi. Crkva je kultivirala i moć, i ljudsko dostojanstvo, u njoj su temelji ljudski, čovjekovih prava, tu su temelji bolnica, karitasa, predanja, jer su se oni istinski vjernici uvijek orijentirali prema Isusu Kristu. Stoga se ne moramo svoje vjere stidjeti, ma što nam drugi prigovarali.

Na kraju, svatko u nešto vjeruje. Toliki se – zbog manjka prave vjere – okreću praznovjeruju, zvijezdama, numerologiji, raznim guruima. Pitamo se, kolika samo šteta kod onih koji su otišli krivim učiteljima? Mnogi cijeloga života nose posljedica odlaska vračarima, hodžama, raznim vidovnjacima itd. Protuteža vjeri nije nevjera, ni ateizam, nego praznovjerje, i vjera u sve i svašta. Dajmo se voditi Duhom Isusovim u ovom vremenu. Naš je spas u Isusu Kristu, i ne možemo odgovoriti bez Isusa na temeljna pitanja čovjeka. On je davno dao odgovore, na nama je to blago izvući . A Isus je imao u žarištu Boga-Oca i čovjeka. Najprije Boga i Božje kraljevstvo, a htio je nas osposobiti da budemo dionici njegova kraljevstvo ovdje na zemlji i u vječnosti.

Dugujemo svijetu svjedočanstvo o Isusu Kristu i hodu za Isusom Kristom. Stoga nam svima mora biti jasno, tko je gospodar u našoj kući. Je li to Bog, Isus Krist, dobrota, ili je to Zli – a gospodarit će ako je u kući nered, teška psovka, preljub, teški grijeh, pobačaji i sl. Stoga nema alternative do Isusa Krista. Zahvalimo mu. I neka on bude naš terapeut.

Crkva se danas sjeća svete Jozefine Bakhite. Rodila se u Darfuru, u Sahari, arapski su je trgovci robljem oteli, odveli u ropstvo i preprodavali, tako da je dospjela u ruke talijanskom vicekonzulu u Sudanu koji ju je sa sobom poveo u Italiju. I tu su je tretirali kao robinju. Ona je onda pobjegla u crkvu i pridružila se časnim sestrama. Bila je mala senzacija u Veneciji. Dala se krstiti i u dvadesetoj godini pristupila u samostan časnih sestara. Svjedočila je o svome robovanju po cijeloj Italiji. Živjela svetačkim životom. Preminula na današnji dan 1947. Pored njezina odra prošlo je pola Venecije. Papa Benedikt spominje je u svojoj enciklici o nadi Spe salvi.