SJETIMO SE SVIH SVOJIH DRAGIH

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Ponedjeljak je – Spomen svih vjernih mrtvih, Dušni dan. Spomen na sve vjerne mrtve seže negdje u deseto stoljeće, u benediktinsku opatiju Cluny, koja bijaše reformirana prema izvornom pravilu svetoga Benedikta. Ondje su slavili sve svete i spomen svih vjernih mrtvih što je vremenom unišlo u katolički kalendar cijele Crkve. Pa danas se spominjemo svih onih koji su otišli ispred nas u vječnost, obilježeni znakom vjere, koji spavaju snom mira. Molimo za njihov vječni pokoj, napose za duše u čistilištu. One mole za nas, ne mogu pomoći sebi, ali možemo mi svojim molitvama i dobrim djelima pomoći njima da što prije ugledaju lice Božje.

Bog naš izišao je iz svoje vječnosti i govorio ljudima. Na razne načine. Uzeo je sebi jedan narod, izraelski,u  Starome zavjetu i njega podučavao, davao mu svoje riječi koje su spasonosne za život. Treba samo otvoriti Knjigu ponovljenog zakona – cijela je ona satkana od završnih riječi koje upućuje Mojsije narodu – ili se riječi stavljaju u usta Mojsiju. Njegove završne riječi prije nego je preminuo a da mu se za grob ne zna. Za grob mu se ne zna da ne bi Izraelci poput okolnih naroda veličali njega kao svog heroja, kao svoga “poluboga”. I Mojsije bijaše grješnik kao i mi, i on je trebao toliko puta smilovanja u pustinji dok je vodio narod. I završne riječi te knjige Ponovljenog zakona govore o Božjoj riječi koja u sebi ima život. Treba se držati te riječi i čovjek će sretno živjeti. Isto tako i na početku Jozuine – Jošuine knjige imamo savjet Jošui, da mu knjiga Božjega zakona bude stalno pred očima, upisana na čelu, pa će tako biti sretan on i narod.

Ta starozavjetna riječ postaje u Novom zavjetu tijelom u osobi Isusa Krista. Nije to više ona riječ, nego Riječ stupa pred nas u ljudskom obličju i izgovara riječi života. Nastupio je snažno, pokoravale su mu se nečiste sile, svaka vrst bolesti, pa čak i smrt, te prirodne sile, vjetrovi, valovi i more. Nastupio je stvarateljski, stav novoga čovjeka. Obnavljao staroga prema svojoj slici. – Pilat ga je pitao: “Odakle si ti?” – Mi odgovor znamo. Pilat ga nije znao. Dolazi iz Boga i vraća nas sve Bogu, pokazuje put u vječnost. To je ono što treba čovjeku i čovječanstvu. Nismo pozemljari, nego smo stvoreni za vječnost, za život u Bogu. Isus je u svome životu svima očitovao svoju silu, moć, pobijedio je smrt. Stoga groblja nisu prostor smrti, nego su to svete njive na kojima klija vječnost i vječni život. Svi su naši pokojnici ukopani licem prema nebu. I u grobu oni su usmjereni prema nebu. Pa budimo i mi oni koji gledamo u Nebo odakle iščekujemo Spasitelja našega, Gospodina Isusa Krista.

Sjetimo se svih svojih dragih  – molimo za njih, preporučimo im se da se jednom svi nađemo u nebeskom zajedništvu, u nebeskoj domovini. Pavao će reći Filipljanima, naša je  domovina na nebeskima odakle i Gospodina Isusa Krista iščekujemo. On bi se rado odvojio iz tijela i prešao Gospodinu, ali Gospodina moli da dovrši svoju trku ovdje na zemlji. Pa molimo i mi na tu nakanu.