ZVONA TUŽNO ZVONE…

Sèsveti su prvi Božić, pa se za nj bolje i obilnije pripravlja, stanje se bijeli, riba i čisti već koji dan prije toga. Pred Svim Svetima, kad je ikoliko povoljno vrijeme, ide se na groblje, kad tko može i dospije, da okopa, očisti i uredi grobove svojih dragih pokojnika.

Na Sesvete je posljednji pastirski blagdan. Gospodari daju pastirima na taj dan kolača, mesa, pak barilec ili flašu vina, te se pastiri napiju i „do pijánega“. Poslije podne je večernica za žive, a potom za mrtve, ide se oko crkve, moli se, škrope se i kade grobovi oko nje. Zvona tužno zvone i zvoniti prestaju samo na mahove, a zatim se iznova oglase. Zvoni se tako sve do 9 sati noću. Svijet grne od jutra, a još više poslije večernice na groblje, nosi vijence i kitice, pak ih polaže na grobove ili ovjesi o križeve, pali svijeće i lampice. Svatko okiti i rasvijetli mili mu grob, kako može i umije, i pomoli se za duše pokojnika. Onda obilazi grobljem, pohađaju se grobovi znanaca, razgleda se i promatra, kako su drugi iskitili grobove, dok ne počnu svjetiljke pomalo trnuti, i svijet se razilazi kućama. Na povratku s groblja mnoga se duša svrati u crkvu, da se i ovdje pomoli za ispokoj duše svojih pokojnika.

Zvonar i njegovi pomoćnici, koji na Sesvete zvone, obilaze po kućama s barilcem moleći malo piti, da će lakše zvoniti.

Na Dušni dan je „črna maša za preminule dušice“. Prije mise je propovijed. Poslije mise ide se u procesiji na groblje, a ljudi i za to vrijeme rasvijetle grobove kao i dan prije.

(1915.g. – Milan Lang)