U ZLOZVUČJU NEMA KREACIJE NI NAPRETKA

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS  I MARIJA!   Sretan i blagoslovljen početak novoga dana.   Zahvalimo Gospodinu iz svega srca za minulu noć i miran san. Sjetimo se svih onih koji nisu bili u mogućnosti kao mi imati svoj krevete, toplu sobu, ugodan san, toplu vodu, što je danas uobičajeni standard. Sjetimo se svih koji se mrznu u potresom zahvaćenim prostorima. Imao sam priliku gledati kako šumske kamere koje nadgledaju životinje u šumi snimaju potres. Strahota. Zemlja se nadima,  stenje, kao da želi iščupati drveće i šumu, odozdo, ne odozgor. Kao da želi izbaciti nešto iz sebe. Imamo tu sliku kod proroka u Starom zavjetu gdje zemlja stenje i uzdiše zbog ljudskih grijeha i opačina. To je nešto neopisivo. Kao da neka sila pod zemljom djeluje i podiže je. Tko nije osjetio potres, ne zna kakav je to osjećaj. Nesiguran si, propadaš. Na mjestu se ukopaš. Stoga molimo da ostane što manje trauma na tome pučanstvu koje je iskusilo i ratna stradanja i razaranja, ubojstva, pljačke, zbjegove, i sad nepunih trideset godina nakon toga opet ovo zlo. Gospodina molimo da liječi naše rane. Rane našega naroda, da zacijeli sve prijelome, kako kaže prorok Izaija.

Subota je. Marijin dan. – Trebamo imati uvijek jedno na umu. Svaki Židov moli pet puta na dan ono svoje kratko Vjerovanje: “Šema Israel…” Poslušaj, čuj Izraele…. Gospodin Bog naš, Gospodin je jedini… I zato ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim…. Dakle, na početku dana stoji “šema” – poslušaj, čuj. U nas je “Otvori, Gospodine, usne moje!” – na početku našega Časoslova. Čini se da je bitnije ono “čuj, poslušaj” od ovoga – otvori! Najprije poslušati, slušati. Gospodin nam je – kako Biblija kaže –  usadio u glavu uši da čujemo njegovu riječ. Toliko puta imamo iz Isusovih usta – Čujte me, i poslušajte! – Ili pak: Kad je završio sve te riječi i govore “u uši naroda” (kako stoji u izvorniku. Isus govori u uši. Ali narod je tvrda srca, otvrdnuo, da ne čuje, da ne vidi, pa da ga Gospodin ne obrati.

Na Mariju se može primijeniti to  – ona je uvijek slušala, bila poslušna. Da poslušam što mi to Gospodin Govori. Gospodin ljubi narod svoj, baštinu svoju. Refren je to iz psalama. Marija je bila poslušna, ponizna, slušateljica Božje riječi i po tome je velika. Takvi su bili svi svetci kroz povijest. Najprije su slušali riječi, čuli riječ i onda povlačili za sebe zaključke, kako živjeti. Sutra je sveti Antu Pustinjak. Otac pustinjaka i monaštva. I on je čuo riječi u crkvi, riječi iz Evanđelja, razdao sve, pobrinuo se za svoju sestru i živio pustinjskim životom. I sveti Franjo čuo je riječ i ona ga je pogodila. Pa i sv. Augustin. Čuo je riječ. Jednom riječju, bitno je slušanje. Daleko bitnije od gledanja. Molimo Gospodina da nas nauči slušati i slijediti njegove riječi –  jer to su riječi života, riječi koje obećavaju život.

A da bi čovjek čuo, da bi mogao slušati, mora se povući u tišinu. Nemoguće je u kakofoniji (zlozvučju – prijevod) čuti pravu riječ. Sa svih nas strana zasiplju riječima, reklamama nude se tolike stvari, tolika rješenja, a nitko da ponudi riječ života. Ni političari. Sve se veliko rađa samo u tišini. U tišini su pjesnici pjevali, glazbenici skladali, umjetnici slikali. Do kraja koncentrirani na ono što rade. Pa Gospodina molimo da nas nauči u tišini čuti Glas –  kao Ilija na Horebu, u spilji.

Crkva se danas sjeća – a i naš franjevački red – svetih franjevačkih prvomučenika, sv. Berarda i drugova. Franjo ih je otpremio propovijedati u južnu Španjolsku koja u to doba bijaše pod Maruima – muslimanima. Bili su uhvaćeni i mučeni. A onda su prešli u Maroko, u grad Marakeš, gdje su ubijeni, rasječeni. Tijela su im vraćena u Portugal i na taj prizor Ante Padovanski – dotada kanonik Ferdinand – obratio se i postao franjevcem te je došao na veliki franjevački sabor 1221. u Asiz gdje se upoznao sa svetih Franjom. Kako krv mučenika dovodi nove fratre u zajednicu. To je zorni primjer. – A čitamo i danas o ubojstvima kršćana diljem svijeta, o mučenjima i mučeništvima o paljenjima crkava i bogomolja. Ono što bijaše u rimsko doba, doba careva mačji je kašalj u odnosu na ovo što se danas u svijetu zbiva s vjernicima. Molimo za njihovu ustrajnost u vjeri.