DUHOVNA MISAO

SEDMI JE DAN MJESECA VELJAČE – ZA NAS FRATRE I NAROD U HERCEGOVINI MUČENIČKI DAN

Piše: dr. fra Tomislav Pervan

Sedmi je dan mjeseca veljače – za nas fratre i narod u Hercegovini mučenički dan, dan kad je tako reći iskorijenjena velika i čuvena gimnazija na Širokom Brijegu 1945. Dan kad su pobijeni fratri koji su se zatekli u samostanu, od najstarijega do najmlađega. Starac fra Marko Barbarić – bio je prevalio osamdesetu (a brat je Petra Barbarića, komu se vodi proces proglašenja blaženim) – iznesen je na nosilima i svi su odreda ubijeni i spaljeni u protuzračnom bunkeru. Bijaše to franjevački holokaust 1945. kad su komunisti u svome komunističkom bijesu i demonskom plesu ubili 66 franjevaca. Simboličan broj. Htjeli su iskorijeniti te svjetionike i svjedoke iz ovoga naroda koji su im bili potpora u životu i smrti, koji su čuvali vjeru i kulturu, koji su donosili pismenost, osnivali škole, prvi donijeli tiskarske strojeve u Mostar za tiskanje knjiga. Bili su lučonoše u tami turskoga vilajeta. Više od tri stoljeća nije ovdje bilo ni kapelice ni crkve, nije bilo bogoštovnih mjesta, a fratri su dolazili iz Bosne – Kreševa, Fojnice – i pastorizirali puk. Tek sredinom devetnaestog stoljeća osnivaju ovdje svoju zajednicu koja prerasta u Provinciju krajem 19. stoljeća. Imala je svoj procvat u prvoj polovici dvadesetog stoljeća i kad se Provincija spremala slaviti svojih stotinu godina nazočnosti u Hercegovini, došao je ovaj komunistički osvetnički udar. Trebalo je iskorijeniti fratre iz Hercegovine. Đavolskih plan nije uspio. Prije trideset godina slavili smo pedeset godina od toga događaja u Mostaru na spaljenoj crkvi Svetoga Petra i Pavla. Bio sam onodobno provincijal i to bijaše dojmljivo. Nakon toga dolazi do obnove i crkve i samostana te je danas ta Crkva svetoga Petra i Pavla te samostan u punom sjaju. Zahvaljujući trudu i naporima fratara, ali i tolikih dobrotvora. Pa to je dokaz da smo neiskorjenjivo vezani uz ovo podneblje – u ovo – kako se Mažuranić izreče – vedro podnebesje. Danas imamo ono što cijeli svijet nema – jedno Međugorje – kamo dolazi cijeli svijet napajati se na izvoru vode žive. Onima koji Boga ljube, sve se okreće na dobro. Pa tako i ovdje, krv mučenika bijaše sjeme novih zvanja u Hercegovini. I danas smo najaktivnija zajednica franjevačka među Hrvatima. Zahvaliti se može i ovim žrtvama jednoga bezbožnog režima koji je otišao u ropotarnicu povijesti. Hvala Gospodinu za njihovu žrtvu i neka nas zagovaraju s neba.

Zanima nas Tvoje mišljenje!