SJETI SE, ČOVJEČE, PRAH SI I U PRAH ĆEŠ SE VRATITI!
Piše: dr. fra Tomislav Pervan
HVALJEN ISUS I MARIJA! MIR VAM I DOBRO! Blagoslovljen i radostan početak korizmenoga vremena. Pepelnica ili kako se kaže – Čista srijeda. U Crkvi post i nemrs za one koji su zdravi. Obveza. Dvaput u godini, Čista srijeda i Veliki petak. Početak korizmenog vremena i hoda prema Uskrsu. Da, kao što je Gospodin naredio Abrahamu da iziđe iz svoje zemlje, svoga kraja, svoga plemena i obitelji, da se zaputi na daleki put koji on nije poznavao, ali je imao Božje obećanje, tako i nama predstoji ovaj hod. Četrdeset dana do Uskrsa. Jednako su i Izraelci hodili kroz pustinju četrdeset godina da bi konačno ušli u Obećanu zemlju. Tijekom tih četrdeset godina svi oni koji su izišli iz Egipta u slobodu u pustinji su po kazni za svoje grijehe pomrli. Tek je novi naraštaj ušao u Zemlju koju je Gospodin obećao praocima. Pa ni sam Mojsije koji je izveo iz Egipta narod nije ušao u tu zemlju, nego ju je samo izdaleka vidio. Svi su se oni na svoj način ogriješili o Božje zapovijedi i obećanja. Svi su oni jednim okom gledali u “retrovizor”, kako to bijaše u Egiptu gdje je bilo svega u izobilju, ali nije bilo slobode. Bili su roblje Egipćanima. Broj četrdeset ponavlja se toliko puta u Bibliji. Ilija pješači toliko dana do gore Horeba-Sinaja, Isus sam nakon krštenja ide u pustinju i ondje četrdeset dana posti i moli, da bi pobijedio Napasnika koji mu pristupa kad je ogladnio. I daje mu tri ponude na koje je nekoć Adam s Evom nasjeo. Isus ne nasjeda nego tjera Napasnika od sebe. Apage, Satanas! Gubi se, Sotono! Četrdeset dana Isus se ukazuje svojima nakon Uskrsa, i Crkva je preuzela tu praksu u korizmi. Ime i pojam korizma dolazi od latinskoga “quadragesima” što znači “četrdeseti”. U svijesti vjernika vrijeme je to odricanja. Čovjek stvara dobre odluke, odriče se ovoga ili onoga, uskraćuje si ponešto od onoga što je naviknuo uživati itd. Međutim, bit je korizme ono što nam Crkva stavlja pred oči na današnji dan: Sjeti se, čovječe, prah si i u prah ćeš se vratiti! Tj. smrtan si, čeka te neminovno smrt. I u što trošiš svoj život? – Druga je riječ: Obratite se i vjerujte Evanđelju. To je nastupna Isusova riječ u Galileji, oko Genezareta. Životni zaokret, promjena smjera, preumljivanje, okrenuti vozilo u posve drugom smjeru od ovoga kojim smo vozili.
U svijesti vjernika korizma je vrijeme ispovijedi. Praksa je uobičajena, kod većine, napose muških osoba, dvaput se ispovjediti i dovesti sebe ‘u red’. Nije to ni minimum. Što znači ispovijed, ako ću već na prvom koraku učiniti isto zlo? Obraćenje je u tome da čovjek prepusti Isusu inicijativu u svome životu, da čini ono što on hoće. A on hoće u nama novi život, u Duhu i istini, da ne živimo u laži. Hoće od nas da budemo svjesni onoga što Pavao kaže: Svi koji smo kršteni, u Kristovu smo smrt kršteni! Na kraju korizme imamo Veliki petak, Kristovu smrt, a onda i Uskrs. Bez smrti nema uskrsnuća. To nam je pokazao Isus svojim primjerom. Dakle, dok hodimo ovom zemljom, idemo prema smrti koja nam je neminovna i čeka nas. Ali smrt nije pad u mračnu raku, grob, nego je ona prijelaz u Gospodinove ruke koji nas čeka. Stoga danas obavljamo obred pepeljanja koji je simbolika naše prolaznosti. Sve što jest, smrtno je. Zemlja je smrtnim posijana sjemenom – i sve je samo put do zvijezda… do Gospodina. Na tome putu imamo Mariju. – I nije dovoljno samo otići na ispovijed i misliti, svoje sam obavio. Treba iz dana u dan za Gospodinom kročiti, vršiti djela milosrđa, u svakome čovjeku gledati samoga Gospodina. Post nije dijeta, vrijeme skidanja suvišnoga, nego je korizma skidanje onoga suvišnoga s našega srca. Oblikovanje Gospodina u sebi. Upravo kao što to čini umjetnik dok stvara djelo. On skida suvišno da iz onoga mramora izraste, pojavi se ono što je umjetnik u svojoj mašti i srcu zamislio. Tako i mi. Gospodin nas želi kao originale, a grijeh je unakazivanje, sakaćenja čovjeka. Stoga se podvrgnimo Gospodinovoj terapiji i kirurgiji, da skine s nas sve suvišno i nečovječno, da u nama zablista Kristov lik! A neka nam na tome pomogne i Marija.