UZ BLAGDAN GOSPE FATIMSKE – ODGOVOR NEBA NA POTREBE OVE NAŠE BIJEDNE I ISPAĆENE ZEMLJE

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Danas je 13. dan mjeseca svibnja, spomen na Fatimska ukazanja 1917. usred Prvog svjetskog rata. Bijaše to teško vrijeme za cijelu Europu i svijet koji je bio u plamenu. Na krajnjem zapadu Europe, u Portugalu, Marija se ukazala pastirima, nepismenim. Njih troje, sedam, osam i deset godina. Brat i sestra, Franjo i Jacinta te Lucija, njihova rodica. Slavili smo stotu obljetnicu tih ukazanja, ja sam napisao malu knjižicu kao priručnik za hodočasnike koji putuju u Fatimu da se mogu informirati. Donijet ćemo je dolje u PDF formatu pa oni koji imaju vremena ili koji će putovati i hodočastiti, mogu je isprintati i ponijeti sa sobom. Tu sam dao temeljne poruke i događaje vezane uz ta ukazanja. Na neki način ta su ukazanja odredila i svjetsku političku i mirovnu povijest u Europi u dvadesetom stoljeću. Pisao sam nešto o odnosu pape Ivana Pavla II. te fatimskim ukazanjima, pa tko ima vremena, neka pročita. Vrijedi se informirati kako Nebo zahvaća u svjetske tijekove preko Marije, kad je nevolja velika, onda je i milost tu, na dohvat ruke. Zahvalimo Mariji za njezine intervencije kroz cijelu povijest. Njezina su ukazanja samo odgovor Neba na potrebe ove naše bijedne i ispaćene Zemlje. Hvala Mariji i za Međugorje koje je na neki način finale fatimskih ukazanja jer smo doživjeli pad komunizma kao sustava, makar se komunizam i danas provlači posvuda kao ideologija. Treba nam dobre katarze, pročišćenja. A Međugorje je tu kao vidljivi znak obnove Crkve i svijeta. Hvala Mariji!

A ovo je dio Treće fatimske tajne:

“I onda smo vidjeli u silnome svjetlu – koje je zacijelo Bog – nešto što je izgledalo kao osobe u zrcalu, kad prolaze ispred ogledala te smo vidjeli biskupa obučena u bijelo. Slutili smo da bi to mogao biti Sveti Otac. Vidjeli smo i mnoge druge biskupe, svećenike, redovnike, redovnice kako se penju uz strmo brdo na čijem se vrhuncu nalazio veliki križ od grubih greda kao od hrasta plutnjaka pod korom. Prije nego je stigao do vrha, Sveti je Otac prošao velikim gradom koji bijaše napola razoren te je sav u drhtanju i klecava koraka, pritiješnjen bolima i brigom, molio za duše pobijenih mrtvaca koje je susretao na svome putu. Došavši na vrh brda, kleknuo je u podnožje velikoga Križa. U tom trenutku ubija ga skupina vojnika koji su pucali na njega iz vatrenoga oružja i strijelama. Na isti način umirali su i biskupi, svećenici, redovnici i razne druge osobe, muževi i žene raznih klasa i položaja. Ispod obiju ruku Raspetoga bila su dva anđela. Svaki od njih imao je u ruci kristalni aspergil (posudu za škropljenje) U nju su skupljali krv mučenika i njome napajali duše koje su se približavale Bogu“.

DAR ČITATELJIMA:

FATIMA KNJIGA