PRAVA ŽENSTVENOST: INTERVJU S ALICE VON HILDEBRAND

Preveo i priredio dr. fra  Tomislav Pervan OFM

Jedan od posljednjih intervjua što ga je dala Alice von Hildebrand,

koja je preminula 14. siječnja 2022.

Kimberly Cook

Alice von Hildebrand otišla je doma kako bi se susrela s našim Gospodinom 14. siječnja 2022. u 00:25 ujutro. “Preminula je mirno kod kuće nakon kratke bolesti”, prema vijesti iz „Projekta Hildebrand“.

Imala sam izvrsnu priliku upoznati to nevjerojatno ljudsko biće u svom životu i intervjuirati je 1. listopada 2018., kad je imala 95 godina. Razgovarali smo o mnogim stvarima, uključujući ženstvenost, suvremenost i mudrost starosti — posebno gledajući prema smrti. Intervjuu se pridružio i Fr. Matthew MacDonald iz nadbiskupije New York. Ovdje dijelim s čitateljima mudrost te velike žene.

Alice Jourdain von Hildebrand rođena je u Belgiji 11. ožujka 1923. U New York je stigla 1940. kao ratna izbjeglica. Ubrzo nakon toga upoznala je Dietricha von Hildebranda i započela studij filozofije na Sveučilištu Fordham u New Yorku. Von Hildebrandovi su se vjenčali 1959. godine i surađivali su u pisanju mnogih knjiga. Počevši od 1947., Alice je počela predavati na sveučilištu Hunter College u New Yorku. Nakon što je proživjela 14 godina nevolja i muka na fakultetu zbog svog spola, imenovana je profesoricom filozofije, gdje je radila 37 godina.

Uz mnoge godine provedene na Hunter Collegeu, također je predavala na Katehetskom institutu u Dunwoodyju, New York; na Franjevačkom sveučilištu u Steubenvilleu; na Institutu Thomas More u Rimu; na koledžu Ave Maria; na Notre Dame Graduate School of Christendom College. Dr. von Hildebrand autorica je brojnih knjiga, uključujući Povlasticu biti žena, Muškarac i žena: Božanski izum; Pročišćena ljubavlju; Pročišćena tugom te Duša Lava, kao i brojnih drugih objavljenih filozofskih radova.

Alice von Hildebrand mogla bi se smatrati radikalnom u odnosu prema tradiciji, istini i vjeri. Njezin autentičan pogled na ženstvenost kao svjesni i krunski dizajn u stvaranju svijeta i čovjeka izaziva jednako one koji žene vide kao niži spol kao i one feministice koje nastoje odbaciti ili iskoristiti bogatstva vlastita spola.

Kimberly Cook: Blagoslovljena sam i počašćena što sam u domu Alice i pokojnog Dietricha von Hildebranda. Vas ste oboje toliko doprinijeli katoličkoj filozofiji i teologiji. Alice von Hildebrand za mene je osobno heroj zbog svog zauzimanja i rada na pravom značenju ženstvenosti. Ono što sam vas htjela pitati jest: Što je temeljno u čemu su žene pogriješile u našem društvu, posebno u pogledu ženstvenosti?

Alice von Hildebrand: Slušale su Đavla koji im je šaputao i govorio kako biti žena znači biti inferiorna, biti žena znači biti sredstvo zadovoljstva za muškarce. Ali njih se ne poštuje i ne razumije zbog onoga što one jesu. I jednostavno kažem, ako čitate Bibliju na koljenima (jer je samo na koljenima možemo razumjeti), Eva je posljednja stvorena.

I primijetit ćete kako postoji hijerarhija. Postoji neživa materija, živa materija, niže životinje, više životinje, muškarac, a zatim dolazi žena. Ona je posljednja stvorena. I kada ju je Adam vidio – kada je stvorena, bio je u snu i nije vidio kako je Eva uzeta od njegova tijela – te kad se probudio i ugledao je, njegov odgovor je bio: Čarobno! Čarolija, čarolija! Tijelo od moga tijela – svjestan da ona ima isto dostojanstvo. Odsada je ljubav između njih bila nešto što Đavao nikako nije mogao podnijeti, jer Sotona je mržnja, a kršćanski život je ljubav. I tako, on ju je pokušao izopačiti te gledati na nju kao na sredstvo požude i zadovoljstva, a ne kao na osobu jednakoga dostojanstva. Bilo je to veoma specifično dostojanstvo.

Samo pokušajte shvatiti nešto o čemu treba duboko meditirati, naime, začeće nove ljudske osobe. Muž grli svoju ženu i ubrizgava u njezino tijelo tvar koja je sposobna roditi novi život kad se spoji s njezinom jajnom stanicom. I to što se događa jest misterij. Vidite, dakle, žena, kad je muž zagrli, treba biti svjesna da je to sveto otajstvo koje se događa u njezinu tijelu – naime novo ljudsko biće. Ali to još nije osoba, to je jednostavno tvar kojoj Bog daje dušu. Duša ne dolazi od muža. Dolazi od Boga. On udahnjuje dušu u oplođeno jaje.

Sada, stoga upravo u tom trenutku, pomno razmislite o tome, postoji neposredan kontakt između Boga i ženskog tijela. Suprug je izvan igre. Odradio je svoju ulogu. Ali dolazi Bog koji dodiruje oplođeno jaje i u tom trenutku nastaje nova ljudska osoba. Dakle, dostojanstvo žene jest da Bog, da tako kažemo, ima izravan kontakt s njezinim tijelom. Zbog toga žena treba biti pokrivena. Zašto se od žena traži da nose veo, što zapravo ne vrijedi za muškaraca? Zašto? Jer sve što je sveto zahtijeva prekrivanje, zastiranje. Današnja besramnost žena silno raduje Đavla dok sami Krist plače, jer nema više svijesti o tome da je moje tijelo mjesto gdje je Bog začet.

Moj muž je bio savršeno u pravu kada je napisao, nedugo nakon svog obraćenja, „Poštovanje je ključ svih vrlina.” Dvije glavne osobe u mom životu bili su svakodnevni primatelji svete pričesti, moj otac, cijeloga svoga života, i moj suprug, odmah nakon obraćenja. Dnevni pričesnici! Nikada nisam zaboravila kad sam imala četiri godine i bila sam pri svijesti te sam bila toliko impresionirana poštovanjem moga dragog oca na Misi te sam shvatila da je poštovanje ključno u životu. Postoje stvari koje su svete i na koje moramo odgovoriti sa strahopoštovanjem. I to je stvar koju Đavao pokušava uništiti jer, nemojte se zavaravati, žena ima ključnu ulogu u otkupljenju. Ona ima ključnu ulogu u sakramentu, a to što je pokrivena nije znak poniženja, to je čast. A danas će feministkinje reći da si pokrivena zato što postoji nešto sramotno. Ne, mi prekrivamo ono što je sveto!

Kimberly Cook: Dakle, je li feminizam odbacivanje same sebe kao žene?

Alice von Hildebrand: Ne. To je sustavno odbacivanje ili odbijanje da se shvati što je misija žene. Ona to ne želi. Možete reći da je biti muškarac čast, a biti žena nije časno. Ne shvaćaju da je začeti i roditi dijete nešto neizmjerno važnije. Znate, ne zaboravite da će sva postignuća čovjeka na kraju vremena biti uništena, sve će biti spaljeno, ali svaka žena koja je rodila dijete prispjela je u vječnost. I zato je danas, po mom osjećaju, najvažnije da žene ponovno otkriju ljepotu i veličinu svoje misije. Ponosna sam što sam žena. Ja to nisam birala, ali sam ponosna na to što jesam. Svaki dan molim Boga: „Daj mi milost da živim u skladu sa svojim dostojanstvom žene.”

Kimberly Cook: To je predivno. I znam da je Edith Stein inspirirala Papu Ivana Pavla II. na mnogo načina. Jedna je govorila o novom feminizmu koji njeguje kulturu što poštuje i podržava život. Što mislite o tim riječima? Je li to stvarno feminizam?

Alice von Hildebrand: Znate, ja radije koristim riječ “ženstvenost” jer za mene je feminizam neka vrsta odbacivanja dostojanstva žena kao žena. Htjela bih reći, misle da moraju biti kao muškarci. Sjećam se svog očaja prvog dana kada mi je rečeno da i žene postaju vojnici. Mislim, njihova misija je davati život. Đavo mrzi žene jer imaju tu ključnu ulogu. Uvijek sam voljela biti djevojčica, a jedan od razloga je svakako bilo poštovanje moga voljenog tate prema njegovoj supruzi. Bila sam tako dirnuta time, njegovim poštovanjem, načinom na koji joj se obraćao.

Fr. Matthew MacDonald: Nije li moderni feminizam, sa svojom tendencijom da nametne dominaciju nad muškarcima i nad samima sobom, bez toga unutarnjeg poštovanje prema ljepoti biti žena?

Alice von Hildebrand: Znate da sam apsolutno uvjerena da je tako, budući da je ženama dana ključna uloga, i ne zaboravite da je najsavršenije ljudsko biće žena, naime Marija. I s te točke gledišta, sasvim je razumljivo što Đavao pokušava učiniti, a to radi već skoro sto godina, naime, pokušava uvjeriti žene da je njihova uloga inferiorna, da su kuharice i sluškinje. To se dogodilo te sada živimo u svijetu u kojem su žene sve dominantnije, a sve manje kršćanke. Sjećam se da je kardinal Burke bio ovdje prije mnogo godina te rekao: „Živimo u apokaliptičnom vremenu, vremenu potpune pomutnje“. I vrlo snažno osjećam da žene imaju misiju podići svoju ulogu majki. Čak i časne sestre, makar one nisu majke, a ipak su majke, one su uistinu istinske majke, jer biti majka znači biti potpuno predana i reći: „Ja sam službenica Gospodnja, neka mi bude prema tvojoj riječi! Neka se to dogodi sa mnom!“ Drugim riječima, primiti, prihvatiti, biti oplođen. To je veličina ženine uloge. Volim ove riječi: „Neka mi bude.”

Kimberly Cook: Dakle, to je ženina sveta misija, zar ne?

Alice von Hildebrand: Da.

Kimberly Cook: A kako da žene žive u skladu sa svojom ženstvenošću?

Alice von Hildebrand: Molitva. Molitva. Znate, zapravo, danas je veliki blagdan svete Terezije iz Lisieuxa koju silno volim. Mislim da sam imala tri godine kad je proglašena svetom. A koja je njezina misija? Reći Bogu: „Tvoja sam. Tvoja sam. Čini sa mnom što hoćeš.” Već kao djevojčica, kao malo dijete, to je shvatila. I zato, ustanite ujutro i recite: „Ja sam službenica Gospodnja.” Idi u krevet kličući i shvati da je ponos i čast biti Božji sluga! Gospodinu služiti.

Fr. Matthew MacDonald: Jedan od njezinih velikih citata je: “U srcu Crkve, svoje Majke, ja ću biti ljubav.”

Kimberly Cook: Kažete da su kršćanstvo i ženstvenost tako blisko povezani. Je li to zbog Marije i uloge davanja života?

Alice von Hildebrand: Mislim da bi čovjek trebao zahvaljivati Bogu što je čovjek jer mu je dana vrlo jasna misija zaštite. Žena treba zahvaljivati Bogu što je žena jer je njezino krajnje posebno poslanje davati život, snažiti se Bogom. Volim to! I što sam starija, to više volim biti žena. Što ne znači ocrnjivati muškost, već jednostavno reći da je to ono što je On želio da (u)činim.

Kimberly Cook: Reći, ovo je moja misija, zar ne?

Alice von Hildebrand: Nema smisla gledati na tuđu misiju. Jednostavno reci: „Što želiš da učinim i daj mi milost da to i učinim“. Znate, sveti je Augustin napisao: „Daj mi ono što zapovijedaš, a onda zapovjedi što želiš“. To je napisao u petom stoljeću. Daj mi snage da to učinim. Daj mi milost da to učinim. I tada mogu preskakati i zidove. Volim ove riječi: Da quod iubes, et iube quod vis. Daj mi što zapovijedaš. A onda zapovijedaj što hoćeš. Kad bi mi dao snagu, bila bih sposobna činiti velike stvari, ali onda bi se zbog toga rodila i radost: „Bez tvoje pomoći, Bože, ne mogu učiniti ništa“. Ništa! Mi smo prosjaci. A čast je biti prosjak i onda se zaputiti do Kristovih nogu i moliti ga da nam da snage. „Bez Tebe ne mogu učiniti ništa. Ali uz tvoju pomoć preskočit ću i zidove“.

Kimberly Cook: Ja mislim da ne volimo slabosti u našoj kulturi, ali rekli ste da su mnoge velike svetice bile hrabre i snažne, ali to nikako nije ugrozilo njihovu ženstvenost.

Alice von Hildebrand: Znate, svetac možete postati samo u slobodnom radu u koji vas je Bog postavio. Koji je smisao moga sanjarenja biti veliki misionar u stranim zemljama? To je besmislica. To je maštanje. Dok govorimo: „Što želiš da sada učinim?” mislim na svetu Djevicu koja je kazala: „Ja sam službenica Gospodnja. Neka mi bude prema tvojoj riječi“. Ako je vaša misija biti kuharica u samostanu i činite to svim srcem i dušom, to je put do svetosti. Znate, većina nas sanja svoje živote, zamišljamo kao da smo netko drugi i radimo nešto drugačije. Ne. To je ono što Bog želi da sada i ovdje činim.

Kimberly Cook: Kako znamo što Bog želi da činimo?

Alice von Hildebrand: Tako što ćete pasti na koljena i reći: „Pokaži mi Gospodine što želiš da sada učinim.” I saznat ćete Njegov odgovor. Pitajte ga.

Kimberly Cook: Što mislite, koja je najveća poruka koju treba uputiti mladim ljudima danas?

Alice von Hildebrand: Pokušati ih privoliti da shvate nevjerojatnu ljepotu kršćanstva, što znači biti kršćanin. Jer kada usporedite različite kulture, ni u jednoj od njih dostojanstvo ili ljepota ljudske osobe nije prikazano tako zorno kao upravo u kršćanstvu. Veličanstveno je to. Trebamo ustati ujutro zahvaljujući Bogu. Nadam se da će na mojoj smrtnoj postelji jedna od mojih posljednjih riječi biti: „Oprosti mi, o Bože. I hvala Ti. Smiluj mi se!“ Znate, mi imamo oči jednoga risa za tuđe pogreške dok smo slijepi za svoje. Moje oči idu prema van i motre, kad će, kako i hoće li druga osoba pogriješiti. Želim vidjeti njegov grijeh. Ali ne, moramo gledati prema unutra, u sebe i onda pokušati reći, svi mi moramo reći: „Oprosti mi, o Gospodine, jer ja sam i sam bijedni grešnik“. I radujte se pritom. A zatim ljubiti Mu noge. Upamtite, Marija Magdalena se bacila pred Kristove noge jer se pouzdala u Njegovo milosrđe. Juda je shvatio da je počinio gnusan zločin. U trenutku kada je shvatio da se ne može sam izliječiti, on se objesio o drvo. Nije se mogao izliječiti sam svojim silama. Nije mogao oprostiti sam sebi svoju izdaju. Ali uz Tvoju pomoć, o Gospodine, možeš sve. Želimo raditi stvari sami. Ne. Bespomoćna sam i jadna, ali uz Njegovu pomoć mogu preskakati i zidove.

Ti si mnogo mlađa od mene, mnogo, mnogo mlađa. Može biti da još dugo poživite. Ali u mom slučaju, znam sa apsolutnom sigurnošću, stijenj moje svijeće svakoga je trenutka kraći. I stoga, kad se probudite recite: „Kako biste željeli umrijeti?” Kažem: “Molim Boga za oprost, opraštajući onima koji su nas uvrijedili.” I recite Bogu: „Ljubim te”, svjesni svoje vlastite slabosti. Ne zaboravite, ima mnogo stvari koje sam krivo počinila. I nisam ih potpuno svjesna jer nije baš ugodno reći: “Ja sam kriva. To je moja krivnja“. Mnogo je ugodnije reći: „Ti si kriv. To je tvoja krivnja“. S te točke gledišta mogu razumjeti život male Terezije od Djeteta Isusa, tu svetu jednostavnost djeteta koje govori Bogu: „Ovo sam ja bez tvoje pomoći. Ali uz Tvoju pomoć, mogu preskočiti i zidove.” Stoga je volim.

Kimberly Cook: Ono što je neobično kod Male Terezije jest to što prihvaća slabost, malenost. O svim svojim manama koje ima, stalno govori o njima i ne pokušavajući ih sakriti. Ne boji se biti slaba i mala. I svi je vole.

Alice von Hildebrand: Pa, mi ljubimo Boga. Slabi smo i bijedni. Ali ponavljam, moramo stalno govoriti: „Uz Tvoju pomoć, ja ću nadići, pobijediti. Uz Tvoju pomoć. Nikad sama“. A u našem društvu primijetit ćete koliko ljudi hvali same sebe. „Ovo sam napravio ja sam. Nije mi trebala ničija pomoć“. Vidite, ne zaboravite da su dva đavolska aduta poticanje naše samohvale i naše požude. To su njegova dva velika aduta, oholost i požuda.

Sjećam se, bila sam u Francuskoj u Velikom tjednu i išla sam na ispovijed. I, znate, rekla sam svećeniku što sam smatrala da su moje slabosti i grijesi. A onda sam zašutjela. I rekla sam: „Oče, završila sam svoju ispovijed.” A on je rekao: “Jesi li sasvim sigurna da nisi počinila grijeh nečistoće?” Znate, ja sam tada imala 75 godina ili tu negdje. Hoteći reći da je to čuo toliko puta, pa kad netko nije spomenuo taj određeni grijeh, zbog moje dobi ili milosti, što god bilo, pitao je: “Jesi li sigurna da nisi počinila taj grijeh?” Tako je lako đavlu navesti nas na grijeh. Lako.

Fr. Matthew MacDonald: Kroz grijeh nečistoće. Bog ga ponekad dopušta kako bi nas naučio biti ponizni i Bogu se predati. Znate, mislim da ponekad ljudima s puno naravnih vrlina Bog dopušta da padnu u grijehe nečistoće kako bi ih na neki način naučio poniznosti. Nešto poput onoga što je sveti Pavao iskusio s trnom u tijelu. I zamolio je Boga da mu to oduzme. A Bog mu uzvraća: „Dosta ti je moja milost.”

 Alice von Hildebrand: Moja milost je dovoljna… (plješće i smije se) Obožavam to! Lijepo.

Fr. Matthew MacDonald: Da. Da. Mislim da mnogi ljudi, kada dođu u ispovjedaonicu, često ispovijedaju svoje osjećaje. A ja im kažem: „Osjećaja nema gdje je grijeh. Ono što činiš s osjećajima može biti grijeh.”

Kimberly Cook: Akcija.

Alice von Hildebrand: S vašom voljom i pristankom.

Fr. Matthew MacDonald: I nešto što također potičem ljude da čine kada se bore s nečistoćom, a to očito nije čarobni štapić, potičem ih, naime,  da se okrenu Kristu na križu i zamole Ga da pročisti njihova srca. Također ih potičem, posebno muškarce, da zahvale Bogu za ljepotu te žene kada vide ženu koja je fizički privlačna. Ali da se moli za tu ženu, da ona bude blagoslovljena od Gospodina, da bude vjerna, sretna i sveta u ovom životu, i da ima vječni život u životu budućeg svijeta.

Kimberly Cook: To je predivno.

Alice von Hildebrand: Živimo u društvu, u modernom svijetu, u kojem nas, u kojoj god situaciji da se nađemo, đavao uspije iskušati. Kad sam bila dijete, ne sjećam se da sam ikada vidjela pornografski časopis. Nikada! Sada je sve to prošlost.

Kimberly Cook: I ne samo muškarci, nego se i žene sada stvarno bore s vizualnom, izravnom pornografijom.

Alice von Hildebrand: Čega prije nije bilo. A ja jednostavno kažem, đavao nikad ne spava. A jednom kad su žene nečiste i uprljane, muškarci su izgubljeni. Njima je tako lako uloviti čovjeka u kušnju.

Fr. Matthew MacDonald: Apsolutno. I djeca u dobi od pet godina koriste pornografiju.

Alice von Hildebrand: Bila sam potpuno i apsolutno zaštićena kao dijete. Nisam znala da neke stvari uopće postoje i molim Boga za oprost zbog svoje nezahvalnosti za tu činjenicu. Moj je otac bio vrlo neobičan čovjek, svakodnevno se pričešćivao cijeloga svoga života. I kad me vodio u Crkvu, njegovo je poštovanje bilo takvo da sam, kad sam imala samo četiri godine, znala da je to sveto mjesto.

Kimberly Cook: Kako možemo naučiti svoju djecu da je to sveto mjesto?

Alice von Hildebrand: Živeći to. To me je moj otac učio od moje četvrte godine. Nedjeljom bi me vodio u crkvu, a kad bio ušao u Crkvu, njegovo poštovanje… poučilo me tomu, ne propovijedajući – nije on bio propovjednik – nego zato što je bio prepun poštovanja. I vjerujte mi, ono što đavao danas pokušava učiniti jest naskroz eliminirati poštovanje.

Fr. Matthew MacDonald: Apsolutno. Postoji kultura zlostavljanja koja je bila poticana a i to je učinak požude, da smo skloni iskorištavati stvari umjesto da ih volimo. I ljudi često brkaju potrebu za ljubavlju. I to vidimo, ne samo unutar ljudske seksualnosti u kulturi, nego ponekad i unutar klanjanja i štovanja. Ljudi mogu pristupiti misi kao što je Toma pristupio našem Gospodinu nakon uskrsnuća. I baš kao što je rekao: „Ako ne dotaknem rane na njegovim rukama, nogama i boku, ne, ne ću vjerovati“. Dakle, danas je kušnja, osobito unutar bogoslužja i liturgije, reći: „Ako ne znam sve što se tu događa, te ako nešto ne osjećam, ako nešto činim, ja stvarno ne molim“. I ljudi ne znaju kako primiti, i iz tog primanja Gospodina, kako taj dar Gospodnji, presveto Tijelo i Krv Gospodina našega Isusa Krista koje im je darovano u svetoj pričesti, uzvratiti natrag Gospodinu, u svojim vlastitim srcima, kroz svoju ljubav.

Alice von Hildebrand: Još jedna stvar koja me pogađa jest da živimo u svijetu u kojem se vodi rat protiv šutnje. Kad 90 posto Amerikanaca dođe doma, uključi TV, znate, uključe buku, jer se boje šutjeti. Jer u trenutku kad zašutiš, otkrivaš svoje siromaštvo i svoju bijedu. I to je ono čega se ljudi straše. Sami sebe zaslijepe.

Kimberly Cook: I često se kaže da Bog dopušta sljepoću za naš vlastiti grijeh. On nam dopušta da se prepustimo toj sljepoći.

Alice von Hildebrand: Ali znajte, stalno ponavljam u sebi: „Sile pakla ne će pobijediti!” Ali vjerujem da živimo u apokaliptičnom vremenu, vremenu konfuzije i sukoba. Znate da se kaže da živimo u vremenu pomutnje, pa čak i za odabrane. I molim Boga da me uzme prije nego što postanem pomućena, konfuzna.

Kimberly Cook: Jedna molitva koju volim je upravo: “Ne dopusti mi da se odijelim od tebe.”

Alice von Hildebrand: Numquam a te separari permittas. Numquam a te separari permittas. Znate, zašto čak i u samostanu sedam puta dnevno prekidaju sav svoj posao i onda mole: Bože, u pomoć mi priteci! Zbog zakona duhovne sile teže. Počinjemo ovdje i sada padati, a ako nismo svjesni….

Fr. Matthew Mac Donald: Tonemo.

Kimberly Cook: Podnevni demon. Demonium meridianum!

Alice von Hildebrand: No unatoč tome, uz Božju milost, preskočit ću zidove. Uvjerena sam u to. Priteci mi u pomoć. Blagoslov starenja jest u tome što ste do te mjere svjesni da vas svaki trenutak vodi bliže k vašem lijesu, te da spontano nastavljate moliti: „Priteci mi u pomoć, o Gospode, priteci mi u pomoć. Daj mi ne samo dobru smrt. Htjela bih imati svetu smrt“.

Kimberly Cook: I teško je. Ljudi vam žele reći kako ne morate živjeti na ovaj način. Znate? Možete pronaći bolji način od proživljavanja tereta majčinstva.

Alice von Hildebrand: Sveto breme majčinstva, naravno da jest. Bog me uzeo s gozbe, a zatim me doveo u lavlju jazbinu. Bila sam blizu svoga doktorata. Ostavila sam svoju vrlo bogatu tetu i nisam imala ništa, pa mi je očajnički trebao posao. Idem na ispovijed, a svećenik je nakon ispovijedi razgovarao sa mnom i pitao me: „Što radiš?” A ja sam rekla: „Oče, očajnički tražim posao. Treba mi posao“. I nadodala sam: „Blizu sam svoga doktorata iz filozofije i prijavljivala sam se na sve katoličke fakultete. Svi su me odbili iako sam imala izvrstan životopis, jer ne uzimaju žene da predaju filozofiju“. A potom je došla feministička osveta.

Kimberly Cook: Da! Vremena su se promijenila!

Alice von Hildebrand: Sada je muškarcima teško pronaći posao. To se sada događa. A zatim mi je rekao: „Pa, slučajno sam sreo na nekoj konferenciji pročelnika katedre za filozofiju na Hunter Collegeu“. Nazvao ga je i rekao: „Znaš, slučajno poznajem mladu djevojku i mislim da je vrlo talentirana te traži posao“. Uzvratio je: „Prije samo sat vremena jedan od mojih profesora rekao mi je da mora hitno na operaciju. Trebamo nekoga tko će početi predavati u ponedjeljak“. To je bilo u petak. I nikad dotada u životu nisam predavala. Bila sam u Sjedinjenim Državama tek sedam godina i većinu sam vremena govorila francuski. I ušla sam dršćući u učionicu te počela s predavanjem. Kad sam u podne otišla, rekla sam u sebi: „Sutra ću pronaći ružičasti listić u svome pretincu“. Kad sam se namjerila na voditelja odjela, rekao je: „Usput, da znaš, djevojkama si se jako svidjela“. Hunter je u to vrijeme bio samo žensko učilište.

Kimberly Cook: Ali vaše vrijeme tamo je bilo vrlo izazovno. Plaćali su te vrlo malo.

Alice von Hildebrand: Nevjerojatno! Znaš, bila sam nitko i ništa. Pisala sam vrlo malo. Ali dvojica mojih kolega, nakon što sam bila tamo dva ili tri mjeseca, otišli su predsjedniku Shusteru i rekli: „Ova djevojka nije stvorena da predaje na svjetovnom sveučilištu. Trebala bi predavati na malom katoličkom koledžu na Srednjem zapadu“. Shuster me privatno nazvao. Znam točno vrijeme, jer sam živjela u vrlo, vrlo bijednoj sobi. Nazvao me i rekao: „Imam dobre vijesti za tebe. Našao sam vrlo dobar položaj za tebe na Srednjem zapadu“. I odmah sam rekla: „Gospodine Predsjedniče, mene to ne zanima. Zapravo, moji su studenti tako pozitivno reagirali da mislim da imam misiju predavati na svjetovnom koledžu“. To je bilo najgore što sam mogla reći.

Četrnaest me godina držao u neizvjesnosti. Plaćena sam bila po satu. Nisam imala zdravstveno osiguranje. Znate, nakon 14 godina, četrnaest (!), konačno sam dobila svoj mandat, posao A onda sam na konferenciji naletjela na nekoga tko je bio u odboru za visoko obrazovanje. A on mi je rekao: „Usput, čestitam, dobila si svoj mandat“. I rekao je, doslovce, a ovo je citat: „Vjerujete li u čuda?” Bio je rimokatolik. A ja sam rekla, „Da.” Nadodao je: „Uvjeravam vas, činjenica da ste dobili svoj mandat nije ništa manje od čuda, jer su tri vrhunska rabina u New Yorku išla prosvjedovati pred odborom za visoko obrazovanje“. Zašto? Zato što sam privlačila studente. Kad sam napustila Hunter, otišla sam u prijevremenu mirovinu, jer sam dobila raspored nastave do 22 sata. I godinama i godinama i godinama i godinama dolazila sam kući u jedanaest uvečer. Bilo je trenutaka kada sam samo govorila: „Ovo je jednostavno previše.” A povrh svega, željela sam se posvetiti suprugovu poslu. Tako sam sa 60 godina otišla u prijevremenu mirovinu, s najnižom mogućom mirovinom. Ali ja sada živim kao časna sestra. Znate, nemam potrebe, ne trebam ništa. Nije važno što zaradite, već ono što date i podijelite.

Kimberly Cook: Dakle, uz poštovanje koje su imali prema vašem suprugu, vama ipak nisu pružili to poštovanje?

Alice von Hildebrand: Nisu imali poštovanja ni prema mome mužu. Znate, netko tko napiše i objavi Transformation in Christ nije osoba koju cijene na Hunter Collegeu. Zato sam namjerno ostavila svoje djevojačko prezime. Zadržala sam svoje djevojačko prezime jer je ime “von Hildebrand” za mene bilo vrlo negativan čimbenik. Skrivala sam ga. Smatralo se da predstavlja opasnost.

Nije me bilo osam mjeseci prije nego su me počeli progoniti. A moji kolegiji bili su krcati. Nudila sam im hranu, a studenti su bili gladni. Znate, Chesterton kaže: „Pravi kriminalci su intelektualci.” Jer sve je relativno. Sve zavisi od tebe. Ako želite sigurnost, okrenite se k znanosti. U znanosti imate sigurnost, ali osim toga, sve ovisi o vama. Zbog toga živimo u dekadentnom društvu. I onda završim svoju karijeru u konkurenciji sa 600 profesora. Protiv svih njih. Dobila sam nagradu za izvrsnost u nastavi.

Kimberly Cook: Bog vas je upotrijebio na vrlo moćan način. Dirnula si mnoge žene.

Alice von Hildebrand: Ne, nisam ja. Bog me stavio u lavlju jazbinu i dao mi je snagu. To je to. Moj je život bio ništa manje od čuda. A da ste mi rekli kad sam bila dijete u Belgiji da ću predavati na stranom sveučilištu, rekla bih: „Ti si lud.”

Fr. Matthew MacDonald: Bio bih vrlo zainteresiran razgovarati s Vama više o knjizi koju ste napisali o papi Pavlu VI., a koja nije objavljena, o interakciji vas i vašeg supruga.

Alice von Hildebrand: Imao je on strahopoštovanje prema papinstvu. A njegovo je strahopoštovanje prema papinstvu bilo takvo da, iako je imao stanovite zadrške prema pojedinim odlukama Pavla VI., nikada nije gubio iz zrenika ljepotu papinstva. Kad je u pitanju Humane Vitae, svi smo rekli da je bio vrlo snažan i vrlo hrabar.

Kimberly Cook: Čini se da je to bilo božanski nadahnuto.

Alice von Hildebrand: Da.

Kimberly Cook: Sada vidimo učinke kontracepcije u našoj kulturi. Gotovo pandemija kontracepcije.

Alice von Hildebrand: Da, znam. Nitko ne vodi dovodi u pitanje je li to nemoralno. Oni to apsolutno uzimaju zdravo za gotovo. Moj brat je rođen u siječnju. Moja sestra je rođena u siječnju, godinu dana kasnije. A ja sam rođena u ožujku, dvije godine kasnije. Dakle, moja majka je u 26 mjeseci dobila troje djece. Ja sam bila broj tri.

Kimberly Cook: Mnogi su sveci bili najmlađa djeca u svojih roditelja.

Alice von Hildebrand: Znam. U našem društvu svrha života je samoostvarenje. Ne služiti Bogu, nego samosotvarenju. Služiti samima sebi.

Kimberly Cook: Hvala vam puno. Vaše riječi o ženstvenosti toliko su mi značile tijekom svih ovih godina.

Međugorje, 25. Svibnja 2023.

Preveo i priredio dr. fra  Tomislav Pervan OFM

.