ALAIN FINKIELKRAUT: NEMAM STRAHA PRED RIJEČJU „SVETO“ / „SAMOUBOJSTVO“ KATEDRALE NOTRE DAME

DIE TAGESPOST  –  INTERVJU

ažurirano 18.05.2023., 10:02

ALAIN FINKIELKRAUT: NEMAM STRAHA PRED RIJEČJU „SVETO“ 

Razgovarala  Ute Cohen

Izabrao i preveo: Dr. fra Tomislav Pervan

“Therese de Lisieux je u posljednjim trenutcima svog života rekla: Ne umirem, zapućujem se u život. Život ispisan velikim slovima, život kao jedini istinski i pravi“.

 Filozof Alain Finkielkraut (73) jedan je od najvećih europskih mislilaca našeg doba, no njegova neumoljiva jasnoća izaziva i snažne protimbe. Iako osobno nije vjernik, fasciniran je djelom pape Benedikta XVI. kojeg je vidio kako je aktivan na “dvije fronte“.

Gospodine Finkielkraut, Vaša nova knjiga “O kraju literature“ govori o novom moralnom neredu. Humanitet je “religija egzodusa iz kršćanstva”. Humanitet zauzima mjesto koje su nekoć dijelile teološke i kardinalne, stožerne krjeposti: hrabrost, razboritost, pravednost, umjerenost, vjera, ljubav, nada Što je toliko strašno u ovom sekularnom humanitetu?

• Nije zastrašujuće zato što je sekularno. Ranije je postojao niz vrlina koje su svjedočile o mudrosti drevne civilizacije. Danas se čini kao da je ostala još samo jedna vrlina, religija ljudskosti, humanosti. Tocqueville je to analizirao na primjeru sažaljenja, empatije. Suosjećanje je postalo univerzalno. Nije više samo žal za bližnjima kada pate. Pokreće nas cijelo čovječanstvo. S demokracijom se osjećaj proširio. Ali ta jedina krjepost osiromašuje naš moral. Ne prepoznajemo da, prema Emmanuelu Levinasu, filozofija ne znači samo ljubav prema mudrosti, već i mudrost ljubavi. Nije dovoljna samo ljubav, moramo i misliti, razmišljati. .

U jednome citatu Milana Kundere govorite o kršćanskoj kulturi “bez koje bismo bili samo beznačajne sjene, tračeri bez riječi, duhovni beskućnici”. Svi traže korijene, samo pak da ti nisu kršćanski?

• U Francuskoj, u Europi, ideja o korijenima već se kriminalizira. To je zbog naše povijesti: Kuša se ljude ukorijeniti… Rezultat je poznat. Rezultat je da sada čovjek živi samo s vrijednostima. Vrijednosti su zamijenile i nadomjestile korijene. Kada se govorilo o izradbi nacrta novoga europskog ustava, i desničarski predsjednik Jacques Chirac i ljevičarski premijer Lionel Jospin opirali su se europskim kršćanskim korijenima iz straha da ne bismo izazivali svoje nekršćanske pridošlice, migrante. Kao da bismo morali biti gostoljubivi, a da nemamo vlastitu kulturnu baštinu ili da je se stidimo.

Francusku opisujete kao bivšu “katoličku” zemlju koja očito nije dorasla izazovima islamizma. Preostaje li još samo pokoravanje kao kod Michela Houellebecqa?

• Houllebecq je uveseljavao sama sebe svojim proročkim kvalitetama. Bio je precijenjen u tom pogledu (smijeh). Pa nije na izborima pobijedio islamistički kandidat. Ali manje se bojim pokoravanja, većma se plašim raspada, rasula. Integracija ne uspijeva osobito zato što se sve veći broj migranata odbija integrirati u francusku ili europsku povijest i kulturu. Osim toga, dio nastavnog osoblja ne predaje više francusku kulturu ni civilizaciju. Integracija propada, nacija se raspada. Ne plaši me ideja građanskog rata, već neka vrsta libanonizacije koja dovodi do stanja kao u Libanonu:

Etnički i vjerski sukobi, kaos i kronična nestabilnost.

Stvari ne stoje najbolje sa simbolima kršćansko-židovskog Zapada. Notre Dame je izgorjela i trebala bi se obnoviti do 2024. Kakvu simboličku snagu ima ta katedrala za našu civilizaciju?

• I sam sam se iznenadio koliko me duboko potresla vatra u Notre-Dame. Nisam ni bio svjestan niti znao koliko sam vezan za taj spomenik. Notre-Dame je jedna od najljepših katedrala u Francuskoj. Čak i ako ne vjerujete u Boga, u tim katedralama možete osjetiti transcendenciju, osim ako nisu prepune turista.

Požar nije bio ni napad ni nesretan slučaj, već samoubojstvo. Što želite reći time?

• Samo se šalim! Zgrade ne mogu počiniti samoubojstvo (smijeh). Ali na trenutak sam se poistovjetio s Notre-Dame i pomislio: Sa svim tim pustim turistima, selfijima i tako dalje… kad bih ja bio Notre-Dame, ne bih više želio živjeti.

Prekretnica u poimanju vjere i morala bila je g. 1968.: Ljudi su se rugali židovsko-kršćanskom kompleksu krivnje i stida te su jedino zlo vidjeli u odricanju. Je li vrijeme za novi asketizam, vježbu odricanja?

• Ovisi kako se to shvaća. Ne žalim za asketskim životnim modelima iz prošlosti. Ali u ekologiji se postavlja pitanje štedljivosti, dostatnosti. Nakon što smo uvijek težili prema nadilaženju granica, iznenada se ponovno susrećemo s umjerenošću a da za nju još uvijek nismo spremni. Takozvana vidovitost mladosti a la Greta Thunberg ne može biti rješenje. Dvadeseto stoljeće doživjelo je rezultat veličanja mladosti u kombinaciji s fanatizmom.

Za vas je književnost protuteža praznini u našem društvu. Odgoj i obrazovanje duše jedna je od njegovih zadaća. Je li čitanje u stanovitom smislu svetinja, sveti čin?

• Da, i to ne samo u metaforičkom smislu. Čitanje zahtijeva određene uvjete: Zahtijeva tišinu, povlačenje iz svagdana. Riječ “sveto” me ne straši. No, postoje li još uvijek uvjeti za čitanje u vremenu vječne užurbanosti, vječnog bivanja on-line? To je pitanje trenutka..

Vaše čitanje, vaša lektira je vrlo raznolika. Stječe se dojam da ste iznimno cijenili Josepha Ratzingera, jer ga spominjete u istom dahu kao i svog književnog idola i prijatelja Philipa Rotha. Čime vas je fascinirao pokojni papa Benedikt XVI.?

• Benedikta XVI. cijenio sam prije svega to što je bio veliki intelektualac. Njegov govor na Sveučilištu u Regensburgu bio je sat goleme spekulativne inteligencije. Ponovno je povezujući s teologijom, raskinuo s religijom humaniteta, koja nam ujedno nadomješta vjeru i mišljenje. Smatrao sam divljenja vrijednim njegov poziv da se vjera i razum ujedine u jednom velikom Logosu. Bojao se i redukcije razuma na instrumentalni razum, kako je to nazvao Horkheimer, i redukcije religije na čistu sentimentalnost. Borio se na dvije fronte s visokim standardima spram sebe i s jednom velikom jasnoćom. Također je bio kadar braniti europsku baštinu. Ali papa Franjo rasprodaje besramno tu baštinu. Da, duboko se divim Josephu Ratzingeru.

Prijevod i priredio –  fra Tomislav Pervan

Međugorje, 18. svibnja 2023.

https://www.die-tagespost.de/kultur/feuilleton/alain-finkielkraut-das-wort-heilig-macht-mir-keine-angst-art-237847