CRTICA IZ ŽIVOTA – HEINRICH HEINE: ZLATO I BIBLIJA!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Heinrich Heine, njemački romantičar, pjesnik i lirik, rodio se neposredno nakon Francuske revolucije. Bio je nemiran i revolucionaran duh. Izdanak romantike, podrijetlom Židov. Da bi otvorio odvjetnički ured, krstio se kao protestant. Da bi se vjenčao u Katoličkoj Crkvi, prešao na katolicizam. Do vjere nije držao. Pred kraj života doživio je obraćenje. U svojim “Priznanjima” naziva ateiste Feuerbacha, Daumera, Brunu Bauera te njihova još “zadrtijega prijatelja” Marxa “monasima ateizma” i “velikim inkvizitorima nevjere”. Za njega su oni “bezbožni samozvani bogovi”. I (pre)poručuje svima da pročitaju u Knjizi proroka Danijela slom kralja Nabukodonozora, čiji je sunovrat počeo u trenutku kad je obeščastio i spalio Hram i Svetinju nad svetinjama u Jeruzalemu. Pretvorio se u neman što pase travu.

Proročki predviđa Heine kako filozofski obrazovane i školovane legije marširaju, legije “koje u pojavnom svijetu ne žele čuti ništa o pobožnosti. Nema više ni trunka pijeteta, oni nemilice mačem i sjekirom ruše i prekapaju tlo našega europskog života kako bi iskorijenili i posljednje žile europske prošlosti”.

Nakon svoga obraćenja – na smrtnoj postelji – Heine vidi zakrabuljenu osobu kako sa sjekirom u ruci provodi novi, ateistički i komunistički „spasenjski nauk“. Pristaše tog nauka raspolažu s apsolutnim znanjem o jedinom putu za ovozemaljski spas i otkupljenje čovjeka. I stoga im je dopušteno svako sredstvo za postizanje tog cilja. “Bezbožni samozvani bogovi” zdesna i slijeva temeljito su izveli – prema Heineovim pretkazivanjima – svoje djelo uništavanja i zatiranja svega pozitivna i kulturna u Europi ali i svijetu. Nismo li tomu svjedoci u posljednjih stoljeće i pol? „Ako Boga nema, sve je dopušteno“, rekao je Dostojevski.

Heine je bio nevjernik. U bolesti je doživio pročišćenje patnjom Božjega Sina. To je utjeha za sve! On svjedoči: „Na put spasenja nije me dovela ni neka vizija, ni serafska ekstaza, ni glas s neba, niti nekakav neobičan san niti neko čudo. Svoje prosvjetljenje zahvaljujem jednostavno čitanju knjige: Jedne knjige? Da, to je stara, jednostavna knjiga, skromna kao i priroda, naravna kao i priroda. Knjiga koja izgleda svagdanja, skromna i nezahtjevna, kao sunce koje nas grije, kao kruh što nas hrani – ta se knjiga zove jednostavno Knjiga, Biblija. S pravom se naziva i Sveto pismo. Tko je izgubio Boga, može ga ponovno pronaći u toj knjizi. Tko ga nikada nije poznavao, zapuhuje ga lagani dašak Božje riječi s njezinih stranica. Židovi, koji su inače veliki znalci u pitanjima dragulja, dobro su znali što su učinili kad su za požara koji je progutao drugi Hram, ostavili na cjedilu sve zlatno i srebrno posuđe… samo da bi spasili Bibliju.“