OVDJE U MEĐUGORJU KAO U STARA VREMENA

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Svima sretan i blagoslovljen današnji dan – rođendan svetoga Ivana Krstitelja. Zahvalimo Gospodinu za ovakvo vrijeme, vedro, sunčano, ali veoma toplo, temperature su ovdje negdje danju oko 40 stupnjeva. Hvala Bogu da nije velika vlažnost u zraku pa se može disati, inače tko bi ostao od sparine. Ali vjerujemo, i ovo će proći Sve je u Gospodinovim rukama, Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njoj žive – on je Stvoritelj svega, on nastavlja stvarati i održavati sve što jest i što će biti. Sve je u njegovoj ruci. Prepustimo se i mi Gospodinovu vodstvu.

Rekoh, rođendan je svetoga Ivana Krstitelja. Crkva slavi samo tri rođendana, rođendan Blažene Djevice Marije, Gospodinov na Božić te rođendan svetoga Ivana Krstitelja, Gospodinova preteče. On je toliko značajan u povijesti spasenja da mu je posvećen i dan rođenja i dan smrti, 29 kolovoza, kad je zaglavio od Herodove ruke.

Zahvalni smo svetomu Luki, evanđelistu, koji nam je ostavio Evanđelje i Djela apostolska, koji je brižno ispitivao sve izvore, sve ono što se događalo na prekretnici vremena, od vremena kad je August izdao naredbu da se popiše pučanstvo u njegovu carstvu da može ubirati poreze od svojih podanika za silne rimske legije i veliki državni aparat koji je održavao na životu to carstvo. U tim okolnostima imamo navještaj rođenja Ivanova i Isusova. Luka je pokupio vjerne izvore – vjerojatno su kružili u ranoj zajednici spisi o tome, vjerojatno je Gospa prepričavala te događaje koje je pohranjivala u svome srcu. Tako se veli nekoliko puta u prva tri poglavlja Lukina Evanđelja, a i ovo oko Ivanova rođenja prepričavalo se u Judejskom gorju. Sve same neobičnosti. Neplodna starica rađa u starost sina prema riječi Anđelovoj. Otac Zaharija svećenik nijem devet mjeseci da bi progovorio kad je trebalo dati ime djetetu. “Ivan mu je ime”! A Ivan znači “Bog je milostiv”, “Bog se smiluje!” Smilovao se roditeljima ali se smilovao i cijelom svijetu u Ivanu i Isusu.

Ivan je imao neponovljivu ulogu –  ulogu koja je samo njemu povjerena. Njemu je palo u zadaću uprijeti prstom u Isusa, pokazati ga Izraelu, biti onaj koji je utirao put Mesiji pozivajući svijet na obraćenje. Neposredni Glasnik koji je svojim bićem do kraja uronio u Božji plan spasenja. Bio je hrast koji se lako ne obara, a ne trska koju svaki vjetar lomi ili savija. Bio je neslomljiv, nesavitljiv, junački muž, hrabar do prolijevanja krvi, boreći se za Božje zapovijedi i zakone koji su svakomu od nas usađeni u savjest, ali ih nerijetko kršimo.

Ivan je bio svojim suvremenicima upitnik. Pitali su se tko je on. Slali mu izaslanstva uime velikoga svećenika, velikoga vijeća, htjeli su znati i farizeji i pismoznanci, tko je on. Ta neobična pojava, odbojna, čudački obučena, devina koža, kožnat pojas, neobrijan, hrani se divljim medom, skakavcima, boravi u pustinji. Što kažeš o sebi? Ti čudače s Jordana? – On samo jedno veli: JA SAM GLAS: To je njegova definicija, tako on sama sebe definira, karakterizira. Glas koji viče u pustinji. Glas u osobi. Svatko od nas kad se za neko mjesto natječe piče u svome curriculum vitae –  popularno CV – tko je i što je, koje je škole završio, koje kvalifikacije ima, koliko mu je radno iskustvo. Želi ostaviti dojam na one kod kojih se natječe. A Ivan samo veli: JA SAM GLAS: Glasnik. Glasnik velikoga Kralja. Glasnik i preteča Mesije. Ja sam PRSTOKAZ – on je KAŽIPRIST  koji je upravo u Isusa. “Među vama stoji jedan kojega vi ne poznajete! Ja ga poznajem. Meni je dano da ga objavim Izraelu!” Gospodinu zahvalimo za ovaj neponovljivi lik koji je izgorio za Gospodina. Bio je Gospodinov rođak koji ga je prvi prepoznao u majčinoj utrobi. Dvije majke, dva sina, sretni susret u Elizabetinoj kući, Elizabetin “Blagoslovljena ti među ženama”, a Marija uzvraća sa svojim “Magnificat”. I mi uzvratimo tim istim pozdravima.

Ovdje u Međugorju svijeta kao u stara vremena. Prije pandemije. Sinoć je bilo na oltaru više od 180 svećenika, a barem ih je pedesetak bilo u službi pokornika, ispovijedalo hodočasnike. Stara znana slika, svuda oko crkve na stolicama ili na onim kamenim parapetima svećenici, uz njih natpisi, jezici na kojima ispovijedaju. Kakva divna slika! Gospina je to zasluga, ona je to isprosila. Ona je došla upravo zbog toga – kako bi vratila djecu Ocu, djecu za koju je njezin Sin dao svoj život na križu. Zahvalimo Gospodinu i Gospi za ove milosne dane i trenutke kad čovjek nalazi ponovno svoj dom, svoj zavičaj nakon lutanja po tuđini i besputnim krajevima. Ovdje smo svi pod Marijinim okriljem. A večeras, negdje u podvečerje, vidioci su prvi put prije 40 godine ugledali svjetlo na Crnici-Podbrdu i sutradan su ponovno tjerani nekim nutarnjim nagonom i glasom pošli prema mjestu ukazanja i otada počinje njihov život teći u drugom smjeru. Nisu više isti jer ih je Nebo uzelo da budu glasnici. Kao Ivan Krstitelj. A znamo – Ivan je bio prorok koji je upro prstom u Isusa, dok je Marija KRALJICA PROROKA. I ovdje nastupa kao ona koja proročkim glasom poziva sve na obraćenje, na obnovu života. Hoćemo li se odazvati ? Vrijeme je.

Foto: Mijo Gabrić