KRŠĆANSKA EUROPA NA MAJČIN DAN

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Sjetimo se što smo neki dan čuli – kako je Pavao u snu vidio nekog Makedonca koji ih je preklinjao –  Dođite nam u pomoć! SOS –  s europskog kontinenta, onda. Imali su nedostižnu grčku filozofiju, imali su dramatičare i tragičare, silne pisce. kolijevku europske kulture u Ilijadi i Odiseji, imali su svoje olimpijade, nedostižne umjetnike, kipare, graditelje hramova savršenih dimenzija, s prekrasnim stupovima i karijatidama – ali je manjkalo NEŠTO. Zapravo manjkao im je NETKO da im pokaže smisao života. Manjkao im je Krist. I upravo njega Pavao naviješta, a Europa ga prihvaća raširenih ruku. Onodobno.

A danas ?  Europa se odriče svojih korijena, svoga identiteta, mrzi ono na čemu počiva, odbacuje kulturu. Odbacuje zbog kompleksa manje vrijednosti kolonijalne epohe svoju kulturu, umjetnost, odbacuje klasičnu glazbu, vrhunac glazbenoga umijeća. Posvuda se širi nekakav ulični rasizam koji je gori od europskog kolonijalizma. Jakobinci marširaju našim ulicama i ulijevaju srah u kosti. Ako im se usprotiviš, nestaješ sa scene. Ušutkaju sve koji drukčije misle. Na nama je stati pred njih i reći im, tko smo i što smo! Kristovi smo, kršćani smo. Vjerujemo, imamo nadu. Zahvalimo Gospodinu za jučerašnju nedjelju, nedjeljni susret s Gospodinom.

Jučer je bio Majčin dan. Čestitke majkama, koji cvijet ili kolač, možda i prigoda da ih oslobodimo kućnih poslova. Svejedno, svatko od nas došao je na ovaj svijet preko svoje majke. Ona je dala sebe, dala svoj život. Svakoga od nas nosila pod srcem devet mjeseci a onda možda o do dvije godine dojila na svojim grudima gdje smo bili udomljeni. “Kao dojenče na grudima majke, tako je duša moja u tebi, Gospodine!” – veli već u Starom zavjetu psalmist. Ako nismo kazali svoje hvala – izrecimo ga sada svojoj majci.

Tebi djevojko, tebi ženo, tebi majko koja nisi jučer dobila ni ružu, ni čokoladu, ni poljubac, ni parfem. Ne zato što nisi zaslužila, nego zato što si zaboravljena.

Tebi djevojko, tebi ženo, tebi majko kojoj nitko nije zahvalio za žuljeve i ispucane ruke, umorne noge i pognuta leđa, isplakane suze i neprespavane noći zbog onih koji su bolovali, a ti si ih njegovala.

Tebi ženo koja si rađala djecu, kuhala, čistila, prala, peglala.

Tebi koja si jurila s posla da drugima dan uljepšaš; djeci, mužu, svekrvi, svekru, majci, ocu, kumovima, gostima… Tebi danas kažem veliko ti HVALA. HVALA za ljubav, za hrabrost, za strpljenje, za svaku isplakanu suzu, za svaku bol i nepravdu koju si pretrpjela. HVALA ti jer si bila hrabra. HVALA ti što si djevojka, majka, žena. Neka te Bog čuva i štiti. Ne brini, ima Onaj koji broji tvoje umorne korake, gleda tvoje neprespavane noći, broji tvoje suze. Ostani takva kakva jesi, jer samo tako hrabra žena može nositi ljubav u srcu.

Naša se Crkva danas sjeća blaženoga Ivana Merza. Proglasio ga je blaženim sveti Ivan Pavao Drugi za pohoda Banjoj Luci. Svetac euharistije, takvim ga je nazvao i papa Benedikt u jednome svome spisu što ga je obznanio kao Papa. Molimo da bude uzor našoj mladeži, da od njega – koji je mlad preminuo – nauče ljubiti Gospodina Isusa. Da budemo svih u Gospodina zagledani!