GDJE JE GOSPODIN ONDJE JE SLOBODA

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS  I  MARIJA!  Svima sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Četvrtak je, u fokusu naših promišljanja jest Presveti Oltarski sakrament –  sveta Euharistija. Dan klanjanja. Nađimo vremena ako je moguće u vlastitoj crkvi, i pored epidemioloških mjera i zabrana, Gospodinu se pokloniti. Promatrati ga u euharistiji. Gledam ga, promatra on mene. Oči u oči s Gospodinom. Upravo kao oni koji su se za Isusova života susreli s njime, s tom Božjom silom i energijom kojom je liječio svaku bolest i nemoć, tjerao nečiste sile, čistio svijet od protubožnih ali i protučovječnih, nečovječnih sila koje i danas žele zagospodariti svijetom i čovjekom. Tko čini grijeh, veli Isus, rob je grijeha. Nije slobodan. A gdje je Gospodin ondje je sloboda, punina istine i ljubavi. To je temelj naše vjere.

Pavao u Prvoj Korinćanima jasno zbori kako je “predao Korinćanima ono što je i sam primio”. Dakle, predaja – a on piše oko godine 55. Dakle, nešto više od dva desetljeća od Isusove smrti i proslave, od Duhova. To je otprilike vrijeme koje nas dijeli od početka ovoga tisućljeća i stoljeća. Kao da je jučer bilo. Ali on polaže upravo na to važnost. On je karika u lancu, i tako do dana današnjega. Nismo kao protestanti koji priznaju samo Pismo (sola Scriptura), nego i Predaju koja je bitna, i unutar te Predaje rađalo se Pismo, rađala se liturgija, vjerovanje. On veli da je Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uzeo kruh i izrekao riječi Ovo je tijelo moje za vas! Ovo je kalež moje krvi, novoga i vječnoga Zavjeta! – Tu je dao tumač svoje smrti na Križu, odnosno, tumač drage Velikoga petka. Bez tih riječi, bez toga Isusova autentična tumača ona bi smrt na križu bila obična smrt jednoga osuđenika na smrt koga su Rimljani proglasili buntovnikom i kaznili najtežom mogućom kaznom. Ali Isus okreće tu smrt u spasenje čovjeka. Zato i slavimo žrtvu Velikoga petka kao i Velikoga četvrtka gdje Isus uvijek dominira i vlada situacijom, ma gdje se nalazio.

I u petnaestom poglavlju te Poslanice govori Pavao o tome da im je predao što je i primio, ali je tu riječ o uskrsnuću. Evanđelje im je navijestio, a ono je temelj na kome stojimo. Isus je u Govoru na gori izrekao riječi na kraju da svaki koji njegove riječi sluša te u život primjenjuje gradi na solidnu, čvrstu temelju. Na Stijeni – Kristu. To je za nas danas i Evanđelje – onaj temelj na kome smo zatemeljeni. Pa odlučimo se cijelim bićem za Gospodina. Uzmimo i čitajmo Sveto pismo. – U istoj Poslanici, šesto poglavlje govori Pavao jasno o seksualnom moralu koji vrijedi i danas, a u sedmom o kršćanskom  braku! Dobro bi bilo kad bi naši supružnici čitali to ponekada. Naglas. Da vide vrijednost i uzvišenost kršćanskoga braka! I kršćanske čistoće, pa i u braku.

Crkva se danas sjeća svetoga Leonarda Portumauricijskoga. Rodio se potkraj sedamnaestoga stoljeća otac mu bio pomorac, poslao ga u Rim na studij prava, a on se odlučio za franjevački red. Zaređen i dao se u pučke misije. Prošao cijelom Italijom, napose propovijedao o Gospi i promicao pobožnost Put križa –  Križni put. Podizao postaje Križnoga puta u Italiji. Veli se da je u crkvama podigao više od 600 postaja u raznim crkvama. Vrhunac njegova djelovanja bio je kad je papa Benedikt XIV. podigao postaje u rimskom Koloseumu u kome se i danas obavlja pobožnost na Veliki petak zajedno s Papom kao spomen na sve koji su u tome amfiteatru ubijeni i mučeni za Isusa Krista, bacani pred divlje zvijeri ili gladijatore.

Slušamo danas u prvom čitanju iz Knjige Otkrivenja o padu Babilona. Rim je u poimanju autora spisa taj novi Babilon jer je stari davno razrušen. Sad je Rim preuzeo ulogu toga bezbožnog grada. Danas je cijeli svijet koji se odrekao Boga pretvara u suvremeni Babilon. – A Gospodin govori o posljednjim stvarima, ali također i o razorenju Jeruzalema. Govori o strahotama, o rušenju svega Svetoga u gradu. O tome je govorio Isus, o tome je pisao i židovski pisac koji je prebjegao Rimljanima jer je vidio uzaludnost borbe protiv velesile Rima. Bili su u bezizlaznoj situaciji, a Rimljani su obavili svoje. Josip piše o znakovima koji su prethodili tome razorenju, o znakovima na nebu, o zvijezdi na nebu u obliku mača, o vojskama koje su se sukobljavale u atmosferi, o svjetlu koje je iznenada zasjalo u cijelom Hramu u tri nakon pola noći, o glasu koji se čuo: Iziđimo odavle!   Bog napušta svoje sveto mjesto. Nema više Hrama, ali je Isus novi Hram koji je podignut, koga je Bog u Isus podignuo snagom Duha Svetoga. I danas imamo toliko znakova i upozorenja, pa i ova pandemija može biti prethodnik nečemu još strašnijemu. Stavimo sve u Gospodinove ruke. Isus veli – podignite glave! Bliži se vaše otkupljenje.

Sve mi žiće traje tekar uru koju,

Sve je ono puki časak nestalan.

Bože moj, za ljubav ja imadem Tvoju

        Samo ovaj dan!

(Sv. Mala Terezija)