SVIJEĆU ZAPALIMO I BARJAK ZAVIJORIMO

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA!  Sretan i blagoslovljen početak novoga dana. Novi dan, novo jutros – 18. studenoga – spomen na grad Vukovar i Škabrnju, spomen na sve koji su dali svoje živote za slobodu Hrvatske. Spomen na one koji su – prema Isusovoj riječi – iz ljubavi prema braći dali svoje živote. kako “nitko nema veće ljubavi od ove – da tko život svoj položi za svoje prijatelje”. To je Isusova riječ – svevremenska, nadvremenska, vrijedi i za naše doba. Već je naime rimski pjesnik izrazio – kao poganin – izrazio tu misao nezaboravnim dvostihom – Summum crede nefas – animam preferre pudori – et propter vitam vitae perdere causas. – Onako, na hrvatskom slobodnom prijevodu stih glasi:  “Smatraj najvećim zločinom pretpostaviti svoj život časti i poštenju – pa zbog vlastitoga života ugrožavati i uništavati sami život, odnosno uzroke života”. To se dade primijeniti i na našu nedavnu, ali i sadašnju povijest. Zločin je pretpostaviti vlastiti život općem dobru, iskorištavati opće u korist vlastite “sreće”, pa tako uništavati temelje opstanka ove zemlje, ovoga planeta, ove lijepe Hrvatske. A vidimo kako su mnogi – dok su neki ginuli i bili u rovovima – pljačkali i iznosili iz nje ono što su komunisti krili od drugih i namijenili svojim potomcima koji i danas “drmaju” i Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom, kao međunarodnim protektoratom. Jer se ne možemo dogovoriti. Pa i Dubrovačka republika imala je svoje geslo –  zaboraviti privatno, osobno, obiteljsko, brinuti se za opće, za dobro svih. –  Koliko smo toga svjesni? Gdje nam je svijest odgovornosti, onoga što Isus kaže – neka ti ne zna ljevica što pruža desnica?

Jutro – da ono je najljepši dio dana. Jutro – večer –  podne, početak novoga dana. Svakoga jutra ustajemo, budimo se iz sna, tajna je to novoga rađanja. Jesmo li zahvalni Gospodinu za jutro? Za sunce? Za život koji se obnavlja tijekom sna, za životne snage, koje – jasno – godinama malakšu, ali ipak ustajemo i idemo na posao, pospremamo u kući, pijemo jutarnju kavu. Pozovimo Isusa za svoj stol, Svetu obitelj –  ponudimo im mjesto u svojoj kući. Psalmist veli: “Dobro je slaviti Gospodina – pjevati imenu tvomu Svevišnji – jutrom naviještati ljubav tvoju – i noću vjernost tvoju –  uz harfu od deset žica i liru – s pjesmom uz citaru”. Ako već starozavjetni molitelj tako slavi Gospodina, koji je nevidljiv, koji se objavio na Sinaju i sklopio s Izabranim narodom svoj savez, koliko više trebamo i moramo slaviti Gospodina koji se objavio u Isusu Kristu, koji je postao naš brat! Koji je proživio ovaj tvoj i moj ljudski život – s nama jednak u svemu osim u grijehu!? Imamo toliko razloga Gospodina zavoljeti, tim više što svi znamo da nam predstoji kraj na ovoj zemlji i da očekujemo blaga i milosrdna Sudca!

Vjera nije naučiti nešto molitava, znati nešto istina iz katekizma, vjera nije ni ono što su nam ostavili teolozi, velike sveske svojih teoloških promišljanja. Sve su to katedrale duha u koje rijetko zavirimo. Mi se radije zadovoljimo malom kolibom, daščarom ili čak paščarom rudimentarnoga znanja i neznanja, nešto molitava koje izgovaramo mehanički, nesvjesno, a nekada i nesuvislo. Toga sam svjedokom tako često u ispovjedaonici gdje se pokornik ne zna pošteno ni prekrižiti, a kamoli izmoliti razgovijetno one molitve. Na kraju ispada da ne znamo gdje počinjemo i gdje svršavamo, gdje driješimo a gdje vežemo. Stoga i nudimo ove molitve na internetu da postanemo svjesni i odgovorni vjernici.

Neka nam današnji dan bude dan sjećanja na Vukovar. Nabavimo lampion ili svijeću, upalimo je na svom prozoru. Bivao sam često u Americi. Kad su ondje blagdani ili izbori, svako dvorište ima američku zastavu – svoj ponos. Pa učinimo to i mi Hrvati na današnji dan, makar službena vlast želi zatrti žrtvu, izjednačiti agresora sa žrtvama. Neka nam se Gospodin smiluje i zavolimo ovu svoju zemlju kakve nema na svijetu. Gdje imamo i ravnu Slavoniju, i krševitu liku i goroviti Velebit, i dugu obalu s tisuću otoka. Tko to još ima? Gospodinovi smo izabranici i odgovorimo mu na njegov dar!

Kraj Tvog divnog Srca svijeta za me nesta,

Dušmanin mi više nije strahotan.

Isuse, o daj mi u Svom Srcu mjesta

        Samo ovaj dan.

(Sv. Mala Terezija)