ORATORIJ MOLITVE I DAG HAMMARSKJOLD

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Jučer smo slavili svetoga Karla Boromejskoga, uzor pastira i svetca, biskupa i obnovitelja svoje biskupije, ali i cijele Crkve. Zanimljivo je mnogo toga iz njegova života. Rodio se u bogatoj obitelji koja bijaše vlasnik Lago Maggiore u Italiji, imao je ujaka papu koji ga je kao dječaka imenovao opatom. Nije svršavao niti svršio nikakve škole. On ga pozvao u Rim, tu je živio prilično slobodnim životom, imenovan kardinalom, a potom zaređene za svećenika. Tek je u hodu svršavao studije. Za njega odlučno bijaše poznanstvo sa svetim Filipom Nerijem koji je utemeljio oratorijance. Zapravo je stvarao po Rimu tzv. oratorije gdje su se okupljali molili i pjevali te tako obnavljali svoju revnost za Gospodina. Od toga oratorija nastalo je i glazbeno djelo zvano “oratorij” – kojih ima mnoštvo primjerice u Handela, zatim velika dva oratorija od Mendelssohn-Bartholdyja – Elias i Paulus –  Sv. Ilija i sv. Pavao, a možda najveći katolički skladatelj 20. stoljeća O. Maessien sladao je oratorij o sv. Franji koji traje više od tri sata. Dakle, za Karla bijaše odlučno i prijelomno poznanstvo sa svetim Filipom koji je imao veliko srce tako da su mu leđna rebra iza srca bila iskrivljena. Bio je zahvaćen ljubavlju prema Gospodinu i to je prenosio na one koji su se s njim susreli. Tako i na Karla koji je promijenio svoj život, bio pokretač i motor na Tridentskom saboru, a onda u Milanskoj biskupiji. Provodio je zaključke Tridentskog sabora, obilazio biskupiju, a za kuge u Milanu koja je odnijela dvadesetak tisuća života njegova je oboljele tako da je i danas zaštitnik u epidemijama. Umro je iscrpljen i premlad sa samo 46 godina života. Ali bremenim svetim djelima. Pastir koga bi trebali svi crkveni pastiri slijediti.  Izišao je iz svoje palače i zaputio se među puk. Tako bi trebali i naši pastiri danas činiti. Molimo za svete pastire.

Pa američki izbori su iza nas. Ništa nije jasno. Zapravo što znači biti političar. Prvenstveno služiti narodu koji te izabrao, a ne svojim interesima svomu džepu. Služiti Bogu. U ovom kontekstu pada mi na pamet jedan velikan prošloga stoljeća generalni tajni Ujedinjenih naroda, Dag Hammarskjold (Hamaršeld), švedski političar koji je 1953. izabran za generalnog tajnika. U teškom vremenu, vremenu kriza i vremenu kad su se osamostaljivale države u Aziji i Africi ispod kolonijalnih uprava. Poginuo je na mirovnoj misiji u Kongu 1961. u zrakoplovu, pod nerazjašnjenim okolnostima. Bio je švedski luteran, mistik, a njemu je majka pobožna dala za potvrdu – Nasljeduj Krista od Tome Kempenca. Nakon pogibije u njegovoj su aktovci našli NOVI ZAVJET, NASLJEDUJ KRISTA, PSALME, te prijevod djela od Martina Bubera “Ja i Ti”. U njegovu uredu u New Yorku našli su njegove bilješke, nešto kao dnevnik koji je vodio od mladih dana. Istinsko djelo jednoga mistika i sveca na polugama svjetske moći. Možda ćemo donijeti na portalu nešto o njemu da vidimo kako čovjek živi za Boga i iz Boga. A za njega bijaše u tim bilješkama koje je nazvao “Znakovima” (Znakovi pored puta) jasan usjek ono što je pisao prije 1952. i nakon toga. Imao je snažno iskustvo Isusa Krista koje ga je za cijeloga života i djelovanja opečatilo. Svoju je službu (a bio je neženja) stavio u Božje ruke. Posve predan, do kraja sjevernjački marljiv, dosljedan, pravedan. Za njega je nakon njegove pogibije predsjednik Kennedy rekao kako Dag bijaše najveći političar 20. stoljeća. U tim bilješkama na jednom mjestu stoji – NE JA, NEGO BOG U MENI –  što je urezano na njegov grob u švedskoj Upsali u katedrali! Kad bi tako naši političari postupali i djelovali! Daj Bože!

Danas slušamo od Pavla upravo njegovu zahvaćenost Kristom. Zanemaruje ono što je iza njega on se potpuno prepušta Kristu. A Isus navodi u Lukinu petnaestom poglavlju tri slike – izgubljene ovce, izgubljene drahme te milosrdnog oca i dvojicu braće. Bog traži svakoga od nas. Poziva nas na obraćenje. Neka nam i Karlo Boromejski i Dag Hammarskjold budu primjeri za nasljedovanje!