PELJEŠKI MOST I MOST BOŽJE RIJEČI SV. JERONIMA

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

HVALJEN ISUS I MARIJA! Svima SRETAN I BLAGOSLOVLJEN POČETAK NOVOGA DANA- SREDINA JE TJEDNA- SRIJEDA  I POSLJEDNJI DAN U MJESECU  RUJNU. Napokon je ovdje kvar otklonjen, nakon dva dana. Dva dana  bili smo bez interneta, bez te suvremene poveznice sa svijetom pa sam i ja bio primoran “postiti” od toga suvremenoga pomagala. Dobro to dođe, a neki su se jučer bili uspaničili, nije bilo Časoslova ni jutarnjih promišljanja pa su mislili što bi moglo biti sa mnom. Zvali moje itd. Ali, hvala Bogu. Evo tu smo još uvijek zajedno. Zahvalimo Gospodinu za ovaj način komunikacije ali i za ovaj način molitve. Jer Časoslove je možda najuspjelija obnova bogoslužna nakon Sabora. Cjelovitost Časoslova, zajedničke molitve cijele Crkve, putujuće i one u proslavi, a poglavito pak molitva psalama što bijaše i svakodnevna Isusova molitva. Moleći Časoslov mi se povezujemo i horizontalno sa svim vjernicima na svijetu, ali i vertikalno – okomito, s nebeskim dvoranima, koji ondje trajno veličaju Gospodina. Sjetimo se viđenja Izaijina koji je slušao u Hramu pjev kerubina i serafina  SVET, SVET, SVET – GOSPODIN BOG NAD VOJSKAMA – PUNA SU NEBESA I ZEMLJA SLAVE GOSPODNJE: U takvu se molitvu i mi uključujemo. Pa budimo sretni da možemo na ovaj način Gospodina slaviti.

Da, molitva iziskuje određenu stegu. Na vrijeme ustati, sabrano se skrušiti, za grijehe pokajati, prepustiti Gospodinu. Dakle, ne moliti površno niti – kao što Isus kaže – blebetati kao pogani. Dovoljno se skrušiti i moliti u Duhu Isusovu. Stoga pronađimo vrijeme ili kutak, pa i na radnom mjestu u vrijeme odmora kad ćemo posvetiti Gospodinu, radije nego “tračati” ili prepričavati koješta. Ionako su nam vijesti prepune negativnosti i zašto bismo mi onečišćavali zrak koji udišemo?

Neki dan sam se vozio iz Slanoga prema Metkoviću i Međugorju. Negdje od Neuma vidi se zorno kako iz mora izranjaju nosivi stupovi budućega Pelješkoga mosta. Koliko se moralo kopati i bušiti u dubinu da bi se stvorili nosivi stupovi budućega mosta. I kakvo će to monumentalno zdanje biti na ovim prostorima! Ali da bi se konstrukcija održala, treba imati dobre i duboke temelje. Tako je bilo i u Crkvi. Najprije duboko pod zemljom mjesta gdje su se vjernici okupljali na molitvu i ukapali svoje pokojnike i mučenike – KATAKOMBE  – da bi se onda na katakombama podigla velebna zdanja vjere – u obliku teologije i veličanstvenih crkava. Da, upravo su teolozi i sveci prvih stoljeća utisnuli neizbrisivi biljeg našem vjerovanju i teološkoj misli.

Jednu od tih veličina slavimo upravo danas – SVETOGA JERONIMA – JERKU – našega Dalmatinca. Ove godine slavimo 1600 godina od njegove smrti. Ako se prave mostovi da bi povezali jedan kraj s drugim, da bi premostili rijeke i zaljeve, onda su ti pojedinci istinski mostovi između svih nas. Oni nas povezuju, a napose naš Jeronim koji je preveo cijelu Bibliju na onodobni latinski jezik. Bio je znalac u jezicima, imao je mnoštvo prijepisa Biblije, sa sobom nosio, tražio najbolje znalce u onodobnim jezicima – napose semitskim – na kojima je Biblija pisana, dao si je truda i načinio veliki MOST između nas i Božje riječi. Bez takva posredovanja, bez PRE-VOĐENJA  i prijevoda ne bismo bili kadri čitati niti razumijevati ono što je Bog govorio. Dakle, i prevođenje je jedna vrst gradnje mosta među ljudima, među narodima, među jezicima. Tko se nije u tome okušao, taj ne može pojmiti težinu toga umijeća. Kako i što prevesti, na koji način i gdje staviti točku, zarez. Biblija je pisana bez interpunkcija, tako i cijeli Novi zavjet na grčkom nema interpunkcija. Na nama je stavljati te gramatičke znakove. I jesmo li uvijek pogodili pravo mjesto? Samo Bog zna. Naše je ljudsko znanje ograničeno. Ali smo zahvalni tim pojedincima koji su toliko truda uložili da su nam ostavili besmrtno djelo nad kojim se i danas divimo. Zahvalni smo svomu zemljaku koji se latio toga posla. A bio je veliki isposnik i asket, preminuo na mjestu gdje se Isus rodio. Povukao se iz Rima u Betlehem. Jedan od velikih zapadnih crkvenih otaca. Od njega imamo izreku – TKO NE POZNAJE PISMA, NE POZNAJE NI KRISTA. Pa stoga, trudimo se upoznati Pismo i zavoljeti Pismo i preko njega Gospodina.