UZ BLAGDAN BRUDERA KLAUSA: ŠVICARSKI OTAC DOMOVINE

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Bruder Klaus sa suprugom Doroteom

Crkva se danas sjeća sv. Niklausa – Klausa von Flueli – švicarskoga nacionalnog svetca. Bio je posjednik, otac, suprug, imao desetero djece, a onda se u pedesetoj godini povukao u samoću. Hranio se samo euharistijom. Bio čudo svoga doba. Ujedinitelj i pomiritelj zavađenih švicarskih alpskih plemena. Njemu Švicarci mogu zahvaliti da nisu tijekom ovih šesto godina od njegove smrti imali većih ratova ni sukoba, da su se mogli mirno razvijati i danas slove kao najrazvijenija država na svijetu. Svi žude biti kao Švicarci. To se postiže samo s Božjom pomoći.  Bruder Klaus – spojio je sebi mistiku i politiku. Ne može biti mistika samo za mene, privatna stvar, nego se mora odraziti i vani, djelovati kao što je djelovao Isus. Nije htio prevrat nego je snagom Duha Božjega mijenjao srca, ljude, prilike, okolnosti, pa i politiku. Samo molitelji i mistici mogu spasiti ovaj svijet od propasti!

*****

Rodna kuća Brudera Klausa

Prije pet godina zajednice nastale nakon Lutherove reformacije god. 1517. proslavile su pola tisućljeća otkako je raskoljena Crkva na Zapadu. Švicarska bijaše također zahvaćena reformacijom. U Ženevi je Calvin uveo reformaciju nazvanu tiranijom krjeposti, u Zürichu je Zwingli odcijepio Crkvu od Rima, uveo strogi ustroj. Mi katolici nismo imali razloga slaviti jer je u pitanju raskol, cijepanje Isusove nešivane haljine o koju su se vojnici pod križem kockali. Bacili su kocku, komu će dopasti, a tijekom stoljeća pojedinci su, nekada svjesno, cijepali Kristovu Crkvu, odvajali se od Glave Krista i njegova namjesnika na zemlji, Petra i Rima.

Švicarcima svih jezika i vjeroispovijedi, ali i cijeloj Crkvi, valja pred oči staviti velikoga nacionalnoga sveca, pustinjaka i mistika Niklausa von Flüeli (1417.-1487.). Za razliku od Luthera, Bruder Klaus nije promicao svoje ciljeve ni nakane političkim putem. On je kušao miriti, integrirati, ujedinjavati zavađene i razjedinjene kantone, u čemu je uspio. Snagom molitve i vlastitoga iskustva Boga, kao pustinjak i mistik, bijaše učinkovit savjetnik u pitanjima mira, politike i društva.

Kad se, kako se veli, nasitio života, podigao brojno potomstvo, u svojoj pedesetoj godini, uz pristanak vlastite žene te kad je najstariji sin preuzeo veliko imanje, povukao se u samoću, pustinjački život. Svjedoci tvrde da godinama nije uzimao hranu, živio od euharistije. U siromašnoj i oskudnoj ćeliji primao je ljude svih zanimanja, dirao ih u dubini duše i srca, kao Božji čovjek. Stizali su mu izdaleka i izbliza, od njega su odlazili ojačani. Bio je nepismen, izražavao se jednostavno, ali krajnje snažno, kao istinski duboki mistik. Njegovi ga zemljaci i danas zovu Pater Patriae, Otac domovine, povezani su s njime, a njegova osoba i danas zrači. Svetim ga je proglasio prije 70 godina papa Pio XII.

Bruder Klaus spada među najprodornije likove Švicarske povijesti, a u Europi te cijelom svijetu dade ga se staviti uz bok Franji Asiškom, Mahatmi Gandhiju, Ivanu Pavlu II., Majci Terezi kao proroka i mirotvorca. Švicarci mogu zahvaliti njemu da su do danas sačuvali svoj dični naziv Eidgenossenschaft. Zajamčeno je da je incognito kancelar Konrad Adenauer uoči svoga prvoga posjeta Moskvi 1955. cijelu noć proveo u molitvi na njegovu grobu. Nakon posjeta Moskvi izbavio je iz ruskog zatočeništva deset tisuća ratnih zarobljenika. Sv. Ivan Pavao II. pohodio je Flüeli i Sachseln 1984.

Bruder Klaus slovi i danas kao jedinstveni uzor molitelja i mirotvorca, mistike i duhovnosti, politike i društva. Njegovo mirotvorstvo nema korijen u diplomatskom umijeću, nego u povezanosti s Bogom, mističkim doživljajima, životnom iskustvu i razboru. Njegovi mudri savjeti i danas mogu sloviti kao magna charta kršćanske solidarnosti da bi društvo i država mogli normalno funkcionirati. Naslov pak našega osvrta dade se protumačiti: Ne ratovati, ne širiti granice, ne prekoračivati dopušteno, ne ići u osvajanje tuđega. Vojni uspjesi mogu ugroziti nutarnje jedinstvo. Isto se da dade primijeniti i danas, u vremenu seoba i migracija, upozorenje da granice trebaju jamčiti mir, sigurnost i jedinstvo, tuđe ne osvajati niti otimati.

Povjesničari su složni da je brzo jedinstvo u Švicarskoj nakon dugogodišnjih prijepora i ratovanja za one prilike bilo pravo čudo. U liku sveta pustinjaka Brudera Klausa Bog je u posljednjem trenutku, kad se činilo sve izgubljenim, aktivno zahvatio te svoj narod ponovno ujedinio. Nakon krajnje opasnosti preko Brudera Klausa stigla je nebeska pomoć. Švicarska je sačuvala svoje jedinstvo do danas (Confederatio Helvetica).

Bruder Klaus i danas je trajni izazov. Život i poruka pustinjaka s ruba („im Ranft“) još uvijek su neiscrpni. Bruder Klaus živio je na rubu 20 godina. Isus se družio s ‘rubnima’, pape nas pozivaju da se zaputimo prema ‘rubu’, ‘rubnima’. Isus ga je zahvatio, Evanđelje ga je do kraja prožimalo, radikalno, pa je stoga mogao djelovati u duhu Evanđelja, pomirljivo. U svome pustinjaštvu ostao je blizu svoje kuće, bliz čovjeku, posjetiteljima. Može nas odbijati njegov asketski izgled, strogoća u odnosu prema sebi. Govori se, kamen mu je bio uzglavlje. Ne bježi iz svijeta, ostaje u svijetu, savjetuje, moli, svima može biti putokaz prema bitnom u nama samima te putokaz kako unijeti red u društvo, svijet i politiku. Danas, u vremenu kad je pojedinac u središtu imamo pred sobom lik komu smisao bijaše pronaći Boga i u Bogu svoju slobodu. Bruder Klaus jamac je za svijet pravih vrijednosti, istinskih susreta, osobne skromnosti, odricanja, bogotraženja, trajnoga nastojanja biti posrednik i mirotvorac u nemirnu i podijeljenu svijetu.

Njegov blagdan nudi prigodu iznova otkriti neobičnost lika i osobe, nadvremenske mirovne savjete i poruke. Nisu li njegov pomirljivi nastup i djelovanje upravo danas potrebni, u svijetu i društvu fokusiranu na vlastitu korist. Bruder Klaus kao posrednik između jezičnih i kulturoloških razlika, između religija, različitih političkih uvjerenja? Bruder Klaus ima mnogo toga reći nama danas, pred suvremenim izazovima. Treba iskoristiti ponuđenu prigodu za korisni i plodni dijalog s jednim od najznačajnijih mirotvoraca i molitelja na tlu Europe.

Molitva mu bijaše jednostavna, bijaše usredotočena uglavnom na Očenaš i Zdravomariju. Govori se kako je jednom prigodom rekao da cijelo hodočašće pješice od Maria Einsiedeln do Flüelija nije dostatno da čovjek meditirajući izmoli jedan Očenaš. Uza se je nosio nešto nalik na krunicu, u dijalektu „Bätti“. Pogled mu je usmjeren prema Raspetomu, ne toliko prema Uskrslomu. Kod njega imamo neposredno iskustvo Boga, proročko poslanje za cijelu naciju. U njemu blista Božja prisutnost koja čovjeka neodoljivo (p)okreće prema Bogu.

Pripisuje mu se molitva koja se nalazi u katoličkom molitveniku njemačkoga područja: Gospodine moj i Bože moj! Uzmi od mene sve što me priječi tebi. Gospodine moj i Bože moj! Podari mi sve što me vodi k tebi. Gospodine moj i Bože moj! Uzmi mene meni i posve me izruči sebi!