BOŽIĆ U UMJETNOSTI

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Božić je vrijeme raspjevanosti, predivnih melodija koje bruje na sve strane. Upravo su umjetnici pokušali izraziti u melodijama i tonovima svoje osjećaje pri skladanju. Svi su se veliki glazbenici  (pa i nekatolici i nevjernici) okušali u skladanju dijelova svete Mise, Kyrie, Gloria, Credo, Sanctus i Agnus Dei. U svojoj Missa sollemnis genijalni Beethoven kad sklada, naskroz gluh, Credo, onda se, možemo reći, titanskim snagama upire izraziti svoje: Vjerujem, želim vjerovati. Nebrojeno puta solisti i zbor ponavljaju riječ, uvodni Credo.  Schubert, već obilježen skorom smrću, sklada Misu u Es-duru. Riječi Et incarnatus est pretvara u takt 12/8 (dvanaest osminka), u pravu uspavanku malomu Isusu. Hoće da i mi zajedno s Marijom pjevamo uspavanku Isusu u jaslama. Nije imao Isus zipku, nego tvrde jasle, ali je umjetnik na svoj način htio izraziti zahvalnost Bogu koji postaje čovjekom, na tvrdoj postelji. Ili pak besmrtni Mozart u svojoj velikoj C-Moll misi. Punih osam (!) minuta opijeva i pjeva sopran dionicu Et incarnatus est – i utjelovio se… et homo factus est! Osam minuta! To se može smatrati vrhuncem Mozartove sakralne glazbe u kojoj dolazi do izražaja otajstvo Gospodnjega utjelovljenja. Upravo su umjetnici uz svetce najočitiji, najzorniji dokaz neponovljivosti i istinitosti Isusove osobe, poruke, kršćanstva.

U Mozarta imamo najprije božićni ugođaj, flaute, oboe, fagot. Sviraju pastoralu, pastirsku idilu i glazbu uz Isusove jasle. Sopran pjeva intimno, radosno, zanosno, s velikom ljubavlju i zahvalnošću. Riječ je o nazočnosti Neba na Zemlji. Ljubavna pjesan malomu Isusu u kome se očitovalo Božje čovjeko-ljublje. Susret Neba i Zemlje između kojih, prije Isusova dolaska, zjapi bezdan, ponor. Bog u Isusu premošćuje bezdan, postaje čovjekom. Teologija je to, ne opisana niti iskazana riječima, već tonovima koji pokušavaju dočarati neizrecivo. Genijalni je Mozart meditirao tajnu utjelovljenja, silaska Boga među nas ljude, ali i u svakoga od nas. Bog postaje čovjekom da bi čovjek postao čovjekom, da bi se pobožanstvenio (istočna teologija govori o theosis–pobožanstvenjenje čovjeka po Isusu i u Isusu).

Tu nam se otkriva tajna i našega života, naš odnos prema čovjeku, tijelu, duhu, Bogu. Sve što je stvoreno, prožeto je Božjom stvarnošću, a Božić nam je poruka kako možemo u svijetu susresti u svakom bratu i sestri Isusa Krista. Na licu Isusa Krista zrcali se Božje lice, ali i na licu svakoga čovjeka zrcali se lice Bogočovjeka, Isusa. Utješna je i velika to poruka i istina naše vjere o kojoj vrijedi promišljati ovih svetih dana i Bogu zahvaljivati što je postao čovjekom. I utjelovio se – Riječ je tijelom postala i učinila nam Boga vidljivim i obasjala svijet vječnim svjetlom.