SVETA MALA TEREZIJA OD DJETETA ISUSA

8Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Izvršno vijeće UNESCO-a odobrilo je 16. travnja 2021. kandidaturu sv. Terezije od Djeteta Isusa kao osobu godine za dvogodište 2022.- 2023. u povodu 150. obljetnice njezina rođenja. Uzgred valja napomenuti, ovih dana pada i stota obljetnica njezine beatifikacije (29. travnja 1923.). Ovaj zahtjev podnijeli su Francuska država i bazilika Lisieux. Za dvogodište 2022.- 2023. UNESCO želi „počastiti sjećanje na ljude koji su radili na polju mira, obrazovanja, znanosti, društvenih znanosti i komunikacije”. Mala Terezija natjecala se sa 60 ličnosti iz 47 država. Među njezinim konkurentima bila su još tri katolika: Kopernik (Poljska), Nerses (Armenija) i Mendel (Češka).

Mala Terezija pobijedila je u prvoj rundi! Ona je jedina žena među četiri odabrane nominacije. Ona će dakle predstavljati Francusku u UNESCO-u! Belgija i Italija podržale su tu kandidaturu. UNESCO je naveo u obrazloženju kako će „proslava te obljetnice doprinijeti većoj vidljivosti i pravednosti žena koje su svojim djelovanjem promicale vrijednosti mira”. S obzirom na čašćenje i ugled Terezije iz Lisieuxa u Katoličkoj Crkvi (grad Lisieux je drugo hodočasničko mjesto u Francuskoj, nakon Lourdesa), proslava njezine obljetnice može biti prilika da se naglasi uloga žena unutar religija, u borbi protiv siromaštva te u promicanju razumijevanja i solidarnosti. Također može osnažiti UNESCO-vu poruku o značenju kulture – pjesme i pisane drame, u čemu se i Mala Terezija okušala – zatim u promicanju univerzalnih vrijednosti te kao smjerokaz za međureligijski dijalog.

Francuskinja, svetica, s golemim utjecajem u cijelom svijetu, crkvena naučiteljica! UNESCO bi Malu Tereziju uskoro mogao ubrojiti i častiti kao osobu svjetske baštine. Ovo je iznenađujuća i izvanredna poruka koju nam Nebo šalje u ovim vremenima pandemije, pomutnje i rata te rastakanja pologa vjere ali i čovjekova bića u protubožnom transhumanizmu.

Nakon internog procesa odabira, UNESCO kao krovna svjetska organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, odlučio je zadržati Tereziju iz Lisieuxa na svom konačnom popisu obljetnica koje se obilježavaju tijekom dvogodišnjeg razdoblja 2022.- 2023. Ta mlada Francuskinja, katolička redovnica i karmelićanka, svetica i naučiteljica Crkve, svojom osobom, svojim radom i zračenjem, poznata je i priznata ne samo u katoličkom svijetu.

Rodila se kao Thérese Martin u Alençonu 2. siječnja 1873. S 14 godina imala je snažno iskustvo Boga, u karmelski je samostan stupila s 15 godina, uz dopuštenje mjesnoga biskupa, a s 22 (!) godine postala je učiteljicom novakinja. Učiteljica i odgojiteljica u srcu i srcem, održavala je i njegovala odnos povjerenja, samopoštovanja te poštivanje osobnog razvoja u svakoj osobi koja joj je bila povjerena, što je njezinim novakinjama, ponekad i starijima od nje same, omogućilo da rastu u unutarnjoj slobodi, da se afirmiraju, pronađu svoj put i tako postanu svjesne samih sebe. Svojim stavom, svojim riječima, svojom šutnjom, svojim primjerom, sveta Terezija otkriva nam se kao učiteljica života.

Terezija je preminula 30. rujna 1897. u karmelu u Lisieuxu gdje je bila redovnica 9 godina. Žena, mlada, u samo 24 godine života, shvatila je što čini bit njezina života i njezina odnosa prema svijetu, očituje put jedne duše koja se otvara prema Bogu a time i prema svakom čovjeku i stvorenju. Mnoge škole i ustanove u Francuskoj i diljem svijeta nose njezino ime koje, osim imena, predstavlja i određeni način i stil odgoja te obrazovanja djece i mladih.

Čak i danas duhovna blizina Male Terezije omogućuje tolikom broju ljudi diljem cijeloga svijeta da imaju koristi od poziva koji je ona živjela, da slijede put unutarnje slobode koji je jednostavno put duhovnog djetinjstva što ga je Sveta Terezija otkrila i čije iskustvo dijeli s našim suvremenicima, koji primaju njezinu poruku i daju se dotaknuti.

Mali put Terezije iz Lisieuxa doprinosi unutarnjem i osobnom duševnom miru. Ona izgrađuje ljudsku osobu i razvija duh mira na osobnoj i općoj razini.

Ta mlada Francuskinja poznata u cijelom svijetu bila je redovnica, preminula je tako mlada, u dobi od 24 godine. Bila je osoba kulture, obrazovana, osoba znanja koje je stjecala u roditeljskoj kući. Svojom osobnošću, pismima, pjesmama, spisima i radom propituje Mala Terezija dubine ljudskoga srca te otvara moguće putove odgovora ljudima i ženama suvremenog svijeta u traženje smisla, traganju za osobnim i sveopćim mirom.

Priznanje svetoj Maloj Tereziji iz Lisieuxa sa strane UNESCO-a, a na prijedlog Francuske države i njezina svetišta, otvara nove vidike i obzore za širenje njezine poruke života, mira i ljubavi „najudaljenijim otocima”, kako se izražava sama Mala Terezija. Željela je sa svojom porukom ljubavi doprijeti do samoga kraja, na „periferije svijeta“, kako se često izražava i sam papa Franjo.

UNESCO službeno priznaje duhovni, kulturni i obrazovni doprinos čovječanstvu Thérese Martin, svete Male Terezije iz Lisieuxa, koja je posvetila je svoj život Bogu u klauzurnom samostanu Lisieux, u francuskoj Normandiji.

       Jezik ljubavi koji nadilazi granice

Naime, kako rekosmo, „svake dvije godine UNESCO odaje počast osobama koje su, svaka na svoj način, djelovale i djeluju na području obrazovanja, promicanja žena, kulture, znanosti i izgradnje mira”, objašnjava vlč. Thierry Hénault-Morel, rektor svetišta u Alençonu, u gradu u kome je svetica rođena.

„Thérese, koja je poznata u cijelom svijetu”, dodaje svećenik, „svojim djelima i svojim svjedočanstvom doprinosi promicanju sveopćih ljudskih vrijednosti. Kroz kvalitetu i dubinu svoga života ona govori jezikom koji nadilazi granice: jezikom ljubavi.”

Fr. Olivier Ruffray, rektor svetišta u Lisieuxu, u kojem se nalazio karmelićanski samostan svetice, smatra da „priznavanje Terezije iz Lisieuxa od strane UNESCO-a, na prijedlog Francuske, otvara nove perspektive za širenje njezine poruke života, mira i ljubavi. Crkvu u Lisieuxu pohodi godišnje više od milijun hodočasnika iz cijeloga svijeta, a zvona su tako usklađena da sviraju melodiju – „Terezijo, zaštitnice naroda“, te „Poziv narodima na jedinstvo u ljubavi“, što bijaše njezino životno geslo. Ona je naime druga zaštitnica Francuske.

Ivan Pavao II. proglasio je Tereziju iz Lisieuxa naučiteljicom Crkve 19. listopada 1997. i dao joj je naslov “Učiteljica znanosti ljubavi”. Pitanje njezina „učiteljstva” („doktorata“) pokrenuto je već g. 1932. Mala Terezija iz Lisieuxa danas je jedina Francuskinja, naučiteljica Crkve, među 36 priznatih crkvenih naučitelja, ne računajući svetoga Ireneja Lionskoga, koga je prošle godine proglasio naučiteljem Crkve papa Franjo. Rektor svetišta u Lisieuxu naglašeno ističe kako proglašenje Male Terezije crkvenom naučiteljicom znači da su “njezin nauk, njezine pouke i učenje te put koji utire upućeni i primjereni svim ljudima“. Vrijede za sve ljude. Naime, znanje ljubavi nadilazi vremena i kulture, zahvaća sve prostore. Znanost ljubavi. Ta Ljubav je univerzalna. Ta „znanost ljubavi” ujedinjuje sve muškarce i žene na svijetu jer odgovara potrazi za smislom u svijetu, u najširem smislu, u potrazi za čovjekovim najdubljim jastvom, što je u konačnici ljubav.

Otkriva se da je ova „znanost ljubavi” u službi svijeta solidarnosti. Svatko ima potrebu ljubiti i biti ljubljen.

       „Doktor znanosti o ljubavi”

Među 36 crkvenih naučitelja samo su četiri žene dobile to priznanje u dvijetisućljetnoj povijesti Crkve. Osim Terezije, to su njemačka sveta Hildegarda iz Bingena (1098.-1179.), talijanska sveta Katarina Sijenska (1347.-1380.) i španjolska sveta Terezija Avilska (1515.-1582.). Dvije karmelićanke, po jedna benediktinka i dominikanka. Sve četiri svjedoče o bogatstvu kontemplativnog života za Crkvu i svijet. Kontemplacija kao kon-templiranje, uranjanje u Božju prisutnost, znanost i praksa koja nadilazi vrijeme, religije i kulture.

      Terezijina tajna – duhovno djetinjstvo

„Znanost ljubavi”, koju je Mala Terezija shvatila i izrazila, temelji se na spoznaji da ljubav prema Bogu i čovjeku ne ovisi o velikim talentima ili sposobnostima, kvalitetama ili zaslugama pojedinca: temelji se, prvenstveno, na sposobnosti prihvatiti vlastitu krhkost te ljubiti svaku osobu, svako stvorenje. Kontemplacija prirode učinila je Thérèse iz Lisieuxa svjesnom dubine ljudske osobe. Potiče čovječanstvo na brigu za stvorenje, čiji razvoj također služi dobrobiti čovjeka.

Odnos Thérèse iz Lisieuxa s prema prirodi, od najranije dobi, kroz elemente kao što su sunce, životinje, cvijeće, more, krajolik, drveće, zemlja, ukorjenjuje njezinu univerzalnu poruku ljubavi i pomirenja. Smješta je u globalnu ekonomiju te ekologiju u službi čovjeka, u društvo koje vodi računa o cjelovitu čovjeku. Obrazovanje koje je Thérèse iz Lisieuxa stekla od svojih roditelja, u obitelji, otvorilo ju je tim životnim načelima.

Pitanje održivog razvoja upućuje u Bibliji na Knjigu Postanka, na pitanje stvaranja te otvara put cjelovitoj ekologiji o kojoj govori papa Franjo u svojoj drugoj enciklici Laudato si’ („Hvaljen budi”). Poziva muškarce i žene dobre volje da se brinu za ovu Zemlju, naš zajednički dom i da diljem svijeta konačno odgovore Božjem projektu u njegovu djelu stvaranja koje on i danas nastavlja. Bog stalno stvara. Creatio  continua.

Briga za zajednički dom znači i briga za ljude s kojima smo (ili nismo) u vezi. Zajednička kuća napravljena je za susret onih koji tu žive. Papa Franjo u „Laudato si'”, oslanjajući se na primjer Thérèse iz Lisieuxa (br. 230), navodi kako nas sveta Terezija poziva da prakticiramo mali put ljubavi, da ne propustimo lijepu riječ, osmijeh ili bilo koju malu gestu koja ižaruje mir i prijateljstvo. Cjelovitu ekologiju čine i jednostavne svakodnevne geste koje kidaju s logikom nasilja, izrabljivanja i sebičnosti. Na kraju, svijet zaoštrene potrošnje jest ujedno i svijet koji maltretira život u svim njegovim oblicima.

Papa Franjo, veliki štovatelj svete Male Terezije, opisuje tu „znanost” kao čin povjerenja: „Povjerenje poput djeteta koje se do kraja predaje u Božje ruke“. Papa priznaje da dijeli slabost Terezije, naime, i on sam zna ponekad zaspati u molitvi.

Vlč. Olivier Ruffray, čija je misija nastaviti odašiljati te zračiti poruku svete Male Terezije iz Lisieuxa, vjeruje da UNESCO-vo proglašenje omogućuje njezinoj poruci da dopre do ljudi različitih kultura i religija. „Čak i danas duhovna blizina svete Male Terezije omogućuje mnogim ljudima” diljem svijeta „da imaju koristi od istog poziva, da slijede taj put unutarnje slobode, koji je jednostavno put duhovnog djetinjstva što ga je otkrila Terezija iz Lisieuxa. Svoje iskustvo o tome dijeli s onim našim suvremenicima koji prihvaćaju njezinu poruku i dopuštaju da ih dotakne“.

Ta znanost ljubavi svete Terezije iz Lisieuxa pomaže onima koji je pokušavaju živjeti da iskuse osobni unutarnji mir. Mala Terezija izgrađuje osobu, čovjeka i njeguje duh mira. Misionarska je želja Terezije iz Lisieuxa izići u susret svijetu kako bi sa što više ljudi podijelila ono što je čini živom te je njezina želja nastaviti i s Neba „činiti dobro na zemlji”. Prosipati ruže. Zahvalni smo Gospodinu da i sekularne institucije prepoznaju nasušnu potrebu ljubavi u ovom svijetu koji je u kaotičnu stanju. Mala je Terezija pohađala i položila veleučilište „Ljubavi“ i tu zaradila svoj nebeski „doktorat“ izražavajući se „esperantom“ ljubavi. Sve u znaku ruže – sveopćeg znamena ljubavi. Kristološka i kulturološka sublimacija Terezijine osobe u Ljubavi. A preminula je tako mlada, a njezine su posljednje riječi bile: „Oh Bože moj, kako te silno ljubim!“

Međugorje, 3. svibnja 2023.

Blagdan svetih Filipa i Jakova, apostola