GOSPODINE, SAČUVAJ NAS SVE OD IZDAJE!

Piše: Dr. fra Tomislav Pervan

Večeras slavimo svetu euharistiju –  spomen na Gospodinovu Posljednju večeru s učenicima. Sam je izjavio pred njima “žudno sam želio blagovati s vama ovu pashu” – s njima, izabranima. Potresni su svi prizori koji se pred nama odvijaju ove večeri, od Gospodinovih gesta i riječi, do ponašanja učenika. To su uglavnom dva različita svijeta. Potresni su prizori kad Isus dokazuje svoju ljubav do kraja spuštajući se svakom učeniku i perući noge. U to doba robovi su prali uvečer gospodarima noge kad bi se vraćali s trga, ulica, kad ne bijaše kao u nas pločica, keramike ni asfalta, nego prašnjavi putevi. Isus ne govori mnogo, on čini ono što čine sluge. I daje svojima poruku – činite isto i vi. – Prati noge, vodom, ali prati srce ljubavlju. To je ono što Gospodina vodi na ovaj čin. Svatko treba i tjelesnoga pranja, ali poglavito da nam Gospodin opere srce. Pere to svojim činima, a napose na Veliki petak – gdje mu srce puca od ljubavi prema čovjeku, prema ljudima.

Učenici to ne shvaćaju. Ne razumiju. Petar se opire. A onda Isus prokazuje svoga izdajicu. Onaj koji je bio s njim tri godine u srcu se od Gospodina otuđio. I Isus ga gotovo tjera iz zajedništva jer je na stani Zloga. Učenici se prepiru međusobno tko je od njih veći. Čak i tu, kad je sve potresno, oni se bore za nekakva prva mjesta – a prvo mjesto jest uz Gospodina na križu. To ne shvaćaju. Isus im daje lekcije, a u Ivana imamo četiri potresna poglavlja u kojima Isus dovršava ono što ima reći – svoju misiju među učenicima. U  trinaestom poglavlju imamo ove scene, a u četrnaestom i ostalima do prijelaza potoka Cerdona – Isus vodi monolog pred njima i otkriva tajnu svoga života do kraja. U 17. poglavlju imamo Isusovu Velikosvećeničku molitvu – gdje se on posvećuje tj. žrtvuje za svoje te moli da svatko od nas bude posvećen, tj. prinesen u istini. Gospodina molimo da u duhu i mi potreseni slijedimo Isusa na njegovu hodu u proslavu. Unatoč pandemijskim mjerama imamo prigodu s Gospodinom biti zajedno, čitati, slušati, promišljati, moliti…

Crkva je – očito – u velikoj krizi. Bila je ona u raznim vremenima i u težim krizama. Danas je možda kriza najteža, a to je kriza vjere. Bez vjere, čvrste vjere u Gospodina, Crkva je u svijetu suvišna. Neki su govorili kako treba uzeti Crkvi škole, odgoj, karitas, pa je onda učiniti suvišnom. Čini se da se Crkva iznutra rastače upravo nevjerom onih koji su pozvani biti pastiri. Na nama je moliti Gospodina upravo kao što je on sam molio na Posljednjoj večeri za Petra:  – Isus obećaje kako će ih Sotona rešetati kao pšenicu, što dobrano danas čini, ali on se molio da Petrova vjera ne posustane. Pa kad se obratiš, učvrsti braću u vjeri! – To su Isusove oproštajne riječi Petru, a pretkazao mu je i izdaju, zatajenje, prije nego propjeva pijetao još te iste noći. Gospodine sačuvaj nas sve od izdaje!