KARDINAL MÜLLER O CHARLIEJU KIRKU, „LGBT JUBILEJU“ I RASTUĆOJ PRIJETNJI ISLAMA (1)

Preveo i priredio: fra Tomislav Pervan

„Kao dogmatičar ne želim nastupati diplomatski. Katolička Crkva mora naviještati istinu, ali i protusloviti lažima.“

*****

Razgovarala: Diane Montagna

RIM, 17. rujna 2025. – Nedavno sam u Rimu razgovarala s kardinalom Gerhardom Müllerom, bivšim prefektom Kongregacije za nauk vjere.

U prvom dijelu ovoga dvodijelnog intervjua Njegova Eminencija razmišlja o brutalnom atentatu na kršćanskog konzervativca i osnivača Turning Pointa USA Charlieja Kirka, nazivajući ga „mučenikom za Isusa Krista“.

Također smo govorili o prvim mjesecima pontifikata pape Lava XIV., kao i o nizu gorućih pitanja, uključujući rastuću prijetnju islama, njegov odnos s današnjim radikalnim protukršćanskim ideologijama i nedavni skandal oko „LGBT jubilarnog hodočašća“ koje je odobrio Vatikan, a koje je predvodio o. James Martin.

****

Evo prvog dijela moga intervjua s kardinalom Gerhardom Müllerom.

***

Diane Montagna: Vaša Eminencijo, dobro poznajete Sjedinjene Države. Želite li komentirati atentat na Charlieja Kirka?

• Kardinal Müller: Charlie Kirk bio je žrtva ateističke ideologije koje su sljedbenici eruptirali u sotonističkom slavlju zbog gnusnoga ubojstva uzornoga muža i obiteljskog čovjeka. Sotona uvijek obuzima one koji mrze život i istinu. Jer, prema riječima Gospodina Isusa Krista, Sotona je „ubojica od početka“ i „otac laži“ (Ivan 8,44). I od Boga su samo oni koji slušaju Božje riječi (usp. Iv 8,47).

Charlie Kirk bio je pobožni kršćanin. Iz nadnaravne perspektive nije umro kao žrtva političkog atentata, već kao mučenik za Isusa Krista – ne u smislu onih koji su kanonizirani, nego kao onaj koji je svjedočio (od grčkog martys – što znači svjedok ) kroz svoj život. Dao je svoj život slijedeći svog Gospodina kao žrtvu za istinu da je čovjek stvoren na Božju sliku, muško i žensko, i u suprotnosti s lažima i samopotvrđivanju koje promiču takozvana „trans-ideologija“ i „trendovi koji afirmiraju rod“. Podržavao je i živio braneći ljepote i svetosti braka i obitelji kako ih je zamislio Bog Stvoritelj te se zalagao za dostojanstvo svakog ljudskog života od začeća do naravne smrti.

Kao što zacijelo znate, supruga Charlieja Kirka bila je katolkinja, a njegovi bliski prijatelji otkrili su da je prisustvovao i svetoj Misi i molio krunicu.

• Da, i nedavno je pohvalio Blaženu Djevicu Mariju kao uzor i „rješenje“ za probleme našeg vremena. Svojim „da“ utjelovljenju Boga postala je Majka Isusa, jedinog Otkupitelja čovječanstva, koji nas jedini oslobađa od laži, grijeha i smrti, te svih ubilačkih ideologija.

Molimo Gospodina Isusa i Svetu Djevicu Mariju da utješe Charliejevu ženu i djecu.

Okrenimo se Rimu. Koje ste promjene uočili od izbora pape Lava XIV.?

• Postoji snažnije i više kristocentrično naviještanje Evanđelja, veći red i manji naglasak na pitanjima od sekundarne važnosti za Crkvu, poput migracija, što je prvenstveno zadaća države.

Dakako, Crkva može pomoći kroz dobrotvorna djela, ali naša primarna misija jest propovijedati Evanđelje svima i evangelizirati one koji dolaze u Europu – ne samo pružati materijalnu pomoć, već im dati i istinu.

Toliko muslimana dolazi, a ne možemo im dopustiti da nametnu svoju religiju našoj kulturi. Moramo se s tim suočiti porukom Božje ljubavi, budući da slika koju oni imaju o Bogu – vrhovniku čijoj se proizvoljnoj volji mora slijepo pokoravati – nije slika koju nam je dao Isus. Naš Bog je Otac, naš Stvoritelj koji nas je stvorio na svoju sliku i priliku. Mi smo Njegova djeca i po Duhu Svetom možemo postati Božji prijatelji, prijatelji Isusa Krista.

To je poruka o kojoj moramo svjedočiti, posebno u onim europskim zemljama koje su se umorile u svojoj kršćanskoj vjeri i sekularizirale ideologijama nacionalizma, fašizma, komunizma, a sada i wokeizma, koji prijeti uništiti i ljude i njihov identitet.

Stavili biste wokeizam na istu razinu kao i komunizam?

• Da, to ja smatram nastavkom marksističkog shvaćanja čovjeka. Prema Marxu, mi nismo osobe s besmrtnom dušom sposobne živjeti u osobnom odnosu s Bogom svojim Stvoriteljem s pomoću milosti. Umjesto toga smatra se da smo ovisni o političkoj stranci ili ideološkoj skupini – ili o odlukama organizacija poput Svjetskog ekonomskog foruma – da oni definiraju čovjekovu prirodu. Malobrojna elita odlučuje što je ljudsko dostojanstvo, a od masa se očekuje da se pokoravaju i prilagođavaju svemu što oni diktiraju. To je krajnje destruktivno.

Wokeizam je dio ideološkog plimnog vala koji se protivi osobnom identitetu, tijelu – muškom i ženskom – stabilnim obiteljskim odnosima, različitim kulturama i jezicima, povijesti i normalnim stabilnim odnosima koji su dio ljudskog bića.

U biti, to je nastavak staroga marksizma. Iako ne djeluje kao službena politička stranka, ima on dobro organizirane interesne skupine – u Europskoj uniji, u Sjedinjenim Državama putem Duboke države, u masovnim medijima, društvenim mrežama i na sveučilištima. Te su skupine vrlo opresivne, militantne i agresivne prema svima koji se ne slažu s njihovim mišljenjem.

Kako vidite odnos između wokeizma i islama?

• Islam je, naravno, religija i nema nikakve inherentne veze s wokeizmom. Međutim, wokeisti instrumentaliziraju islam kako bi potkopali kršćanski identitet i zapadnu tradiciju i kulturu. Vjerujem, međutim, da bi ti isti wokeisti mogli biti sljedeće žrtve radikalnih islamista. Možda su proračunali da će muslimani na kraju usvojiti woke-ideje, ali za to nema šanse. Naprotiv, islam odbacuje dostojanstvo žena, a njegov moralni okvir nema ništa zajedničko s ciljevima wokeizma od kojih je jedan homoseksualizacija društva i misli.

U Engleskoj, na primjer, wokeizam u svojoj početnoj fazi koristi islamizam kao alat za slabljenje kršćanske kulture i tradicije. Trenutno, u tragičnim slučajevima – kada npr. djevojku siluje nekoliko muslimanskih muškaraca – djevojka ima veću vjerojatnost da će završiti u zatvoru nego počinitelji.

Nadam se da ćemo na sljedećim izborima vidjeti značajne promjene u Engleskoj.

A kakva je situacija u vašoj rodnoj Njemačkoj?

• Donekle je slična. U prosjeku se dnevno dogodi osamnaest napada nožem, a dvije ili tri djevojke ili mlade žene žrtve su grupnog silovanja. Često nema reakcije čak ni kada je policajac izboden nožem,.

Sve su veći izazovi i u školama, gdje često ima više muslimanske djece od kršćanske, ali malo ih je spremno suočiti se s tom stvarnošću. Čini se da čak ni mnogi biskupi ne shvaćaju u potpunosti ozbiljnost situacije.

Zar stvarno mislite da biskupi to ne shvaćaju?

• Lakše im je zatvoriti oči. Mnogi su zahvaćeni ovim ideološkim valom i znaju da su napadnuti oni koji otvoreno ispovijedaju svoju kršćansku vjeru. Žele biti prihvaćeni od svih, biti svima dopadljivi. Samo nekoliko biskupa u Njemačkoj razumije istinski što se događa.

U Njemačkoj imamo vjersku slobodu i u teoriji svatko može otvoreno prakticirati svoju vjeru, uključujući i islam. Ali stvarnost je vrlo drugačija. Muslimani su veoma prisutni u javnoj sferi, dok kršćani često oklijevaju održati čak i javnu euharistijsku procesiju iz straha da će uvrijediti ili izazvati druge.

Kako će sve to završiti ako se nastavi tim putem?

• Moglo bi postati poput Sjeverne Afrike. Do sedmog stoljeća bila je to potpuno katolička regija, unatoč izazovima kao primjerice s donatistima. Ali onda je došao islam, i petsto godina kasnije stanovništvo je postalo u potpunosti muslimansko.

Kad bi se to dogodilo, kršćani bi postali građani drugog reda.

Pa ipak, malo tko to želi priznati. Moj rodni grad Mainz, na primjer, prije pedeset godina imao je sedamdeset posto katolika; danas je, zbog sekularizacije, migracija i drugih čimbenika, ta brojka pala na dvadeset i sedam posto. Trenutno trideset posto stanovništva zemlje nisu etnički Nijemci, a pretežno su to mladi ljudi. Za dvadeset do trideset godina islam bi mogao postati dominantna religija.

Vjerujete li stvarno da bi Njemačka mogla postati muslimanska zemlja?

• Već i jest, u mnogim aspektima. Muslimani dominiraju javnim životom, dijelom i zato što političari žive u strahu od njih.

Makar muslimani nemaju kontrolu nad vladom…

• Bivša komunistička partija u istočnoj Njemačkoj apsolutno je proislamska. Iako je njihova ideologija u potpunosti marksistička i ateistička, sklopili su savez s muslimanima koji ispovijedaju vjeru u jednog Boga kojemu se svi moraju pokoriti. To je apsolutna kontradikcija, a ipak služi svrsi dekristijanizacije Zapada.

Mislite li da bismo u nekom trenutku mogli doživjeti građanski rat?

• Vjerujem da se mladi Nijemci više ne mogu braniti; zapravo su već izgubili bitku. U stvarnosti, bitke nije ni bilo – bila je to infiltracija. Milijun ljudi stiglo je iz Sirije, mnogi nisu govorili njemački. Njemačka im je ponudila financijsku potporu i razvijenu infrastrukturu bez potrebe za radom. Za njih se to čini kao zemaljski raj – sve dok ne iscrpe resurse. Nakon što se to dogodi, mogao bi nastati sukob, koji bi potencijalno mogao završiti građanskim ratom, ali među njima samima, slično onomu što smo vidjeli u Siriji.

I mislite li da je to realno?

• Da, to je apsolutno realno. Ne postoji učinkovit protupokret koji se bavi posljedicama depopulacije ili posljedicama politika koje potiču pobačaj.

Mislite li da su biskupi u velikoj mjeri odgovorni za to, zbog neuspjeha u propovijedanju Evanđelja i poučavanju vjernika katoličkoj vjeri u posljednjim desetljećima?

• Na početku pokreta depopulacije postojao je otpor inicijativama poput Rimskog kluba. Papa i biskupi su se protivili tome. Ali sljedeća generacija biskupa izgubila je energiju. Pogledajte njemački sinodalni put: on je usmjeren na prilagodbu vjere modernim ideologijama, a ne na podržavanje autentičnog katoličkog učenja.

To me dovodi do moga sljedećeg pitanja. Vaša Eminencijo, kakva je vaša reakcija na nedavno „LGBT jubilarno hodočašće“ u crkvi Gesù u Rimu i u Bazilici Svetoga Petra, koje je dovelo do viralne fotografije dvojice homoseksualnih muškaraca koji se drsko drže za ruke, jedan s ruksakom na kojem piše „Je*i pravila“?

• Obeščastili su hram Božji, „dom Očev pretvorili su u tržnicu“ (Iv 2,17). LGBT pokret je apsolutno protiv volje Boga Stvoritelja koji je u Kristu ustanovio brak kao sveti sakrament, i apsolutni je skandal što se to dogodilo.

Prije nekoliko godina kardinal Reinhard Marx održao je misu za te skupine u Münchenu, pretvarajući ono što je sveto u promidžbenu predstavu. Sada se isto događa u crkvi Gesù u Rimu, gdje talijanski biskup govori o mogućnosti promjene objavljenoga nauka o braku i obitelji prema ljudskim, tjelesnim željama.

Kao što nas sveti Augustin podsjeća u Ispovijestima X, 27: „Onaj je tvoj najbolji sluga koji ne želi čuti od tebe ono što bi sam želio čuti, nego želi ono što čuje od tebe.“

Koji je značaj cijele skupine koja otvoreno odbacuje katoličku vjeru u vezi sa seksualnim moralom prolazeći kroz Sveta vrata?

• Zlouporabili su katoličku vjeru i milost i simbol Svetih vrata – a ta su Isus Krist – radi propagande, dok su živjeli u otvorenoj suprotnosti s voljom Stvoritelja. Ukaljali su Crkvu Božju opscenim gestama i svojim načinom života. Kao što je sveti Pavao rekao: „Zato ih je Bog u požudama njihovih srdaca predao nečistoći, da međusobno obeščašćuju svoja tijela, oni što su istinu Božju zamijenili lažju“ (Rim 1,24-25).

Pavlove riječi nisu bile istinite samo u vrijeme pisanja Poslanice Rimljanima; homoseksualnost, pederastija i pedofilija bile su raširene u predkršćanskoj antici. Čak i danas, to su posljedice nijekanja Boga, Stvoritelja, koji je stvorio čovjeka kao muškarca i ženu. Zapanjujuće je da su biskupi i svećenici dali prostora tomu protusvjedočanstvu katoličke vjere, u otvorenom protivljenju Božjoj volji. Trebali bi se konzultirati s naukom Crkve o braku i obitelji, posebno u Pastoralnoj konstituciji o suvremenom svijetu Drugog vatikanskog koncila , Gaudium et Spes, § 47–52.

Najmanje jedan biskup i nekoliko svećenika i redovnica sudjelovali su u „LGBT jubilarnom hodočašću“. Belgijski svećenik čak je nosio „interseks-inkluzivnu“ zastavu ponosa prebačenu preko leđa poput ogrtača dok je hodao prema Svetim vratima.

• Sudjeluju li u euharistijskim procesijama na blagdan Tijelova? To im nije toliko zanimljivo, ali instrumentaliziraju i zlorabe vjerske simbole kako bi stvorili propagandu za protukršćansku ideologiju.

Je li bilo svetogrđe proći kroz Sveta vrata na taj način?

• Bez ikakve dvojbe. Blagoslivljanje tih parova također je svetogrđe i potpuno je suprotno Božjoj Riječi i katoličkoj doktrini. Ova ideologija ne brine se o tome da pomogne pojedincima koji se muče s pitanjima glede svoje seksualnosti, kako da žive u skladu sa svetom voljom Stvoritelja. Niti se njezini promicatelji brinu o vječnom životu ili spasenju duša. Umjesto toga, oni promiču protukršćansku ideologiju koja napada sam koncept braka i obitelji – oca, majku i djecu – te stoji kao protusvjedočanstvo protiv Evanđelja Isusa Krista:

„A bludnost i svaka nečistoća ili pohlepa neka se i ne spominju među vama, kako i dolikuje svetima. Ni prostota, ni ludorije, ni dvosmislice, što nije dolično, nego radije zahvaljivanje! Dobro znajte ovo: nijedan bludnik ili bestidnik ili pohlepan, taj idolopoklonik, nema baštine u kraljevstvu Kristovu i Božjem. […] Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu i predao sebe za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode riječju, da sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage, bore ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane“ (Ef 5,3-5;25-26).

Na hodočašću sam razgovarala s jednim od glavnih organizatora iz „Jonatanova šatora“ (Tenda di Gionata ). Tvrdio je da u Bibliji postoje naznake da je homoseksualnost moralno dopuštena te je rekao da „Bibliju ne bismo trebali tumačiti doslovno, već u kontekstu određenog povijesnog trenutka“.

• Svi heretici tumačili su Bibliju na takav način. Sveto pismo je vrlo jasno o tim pitanjima i samo Učiteljstvo Crkve ima ovlast pružiti autentično i nepogrešivo tumačenje Božje riječi u skladu s apostolskom tradicijom. Ne možemo u pogledu vjerovanja u Jednoga Boga praviti kompromise s poganstvom.

1. Jamesa Martina, koji je također bio jedan od glavnih organizatora „LGBT jubilarnog hodočašća“, primio je u audijenciju papa Lav 1. rujna i taj odmah je podijelio službene fotografije na društvenim mrežama. Bi li se takav susret dogodio pod papom Ivanom Pavlom II. ili papom Benediktom XVI.?

– Obojica su bili svjesni da će se te fotografije zloupotrijebiti kako bi se sugeriralo Papino svrstavanje s protukršćanskim ideologijama. Pape su ponekad primale i komunističke vođe, ali nitko nikada nije vjerovao da papa Ivan Pavao II. ima išta zajedničko s njima; vrlo je otvoreno razgovarao s njima. Benedikt XVI. jednom se privatno sastao s Hansom Küngom, ali ne na način koji bi se mogao instrumentalizirati, a zasigurno nitko nikada nije ni pomislio da će papa Benedikt XVI. prihvatiti Küngove teorije.

Vjerujem da je papa Lav XIV., koji je jasno govorio o naravi kršćanskog braka, vrlo svjestan onoga što se događa i da ga nitko ne može lako instrumentalizirati.

„LGBT jubilarno hodočašće“ organizirano je tijekom prethodnog pontifikata i već je bilo u vatikanskom kalendaru, ali neki katolici mogli bi se pitati, zašto se papa Lav uopće sastao s o. Jamesom Martinom i zašto događaji nisu otkazani.

• Kao dogmatičar ne želim biti diplomat. Katolička Crkva mora proglašavati istinu, ali i proturječiti lažima. To jest, ne smijemo samo pozitivno objašnjavati vjeru, nego također i aktivno pobijati zablude.

Nicejski sabor potvrdio je istine vjere, ali je ujedno i osudio Arija kao heretika. Samo propovijedanje istine nije dovoljno. Sveti Pavao govori o „neprijateljima Križa“ unutar Crkve. Ako papa ili biskup govori istinu, bit će meta napada. Suprotno tome, ako šuti, iskoristit će njegovu šutnju za širenje svojih zabluda.

Mnogi katolički biskupi usprotivili su se Fiducia Supplicans jer je predstavljala pogrješan pastoralni put i bila je utemeljena na manjkavom i nejasnom razumijevanju naravne i objavljene antropologije.

Između istine i laži ne može biti kompromisa. To nije stvar konzervativnog ili progresivnog mentaliteta – to je pitanje objavljene istine i svrhe stvaranja kako je upisana u ljudsku prirodu.

Od trenutka kada se pojavio na loži Sv. Petra papa Lav naglašava mir i jedinstvo. Neki bi htjeli reći kako je važno, posebno u ranim danima njegova pontifikata, da bude gostoljubiv prema svima, da bude u dijalogu sa svima. Što biste rekli na ovo?

• Tijekom posljednje sinode crkvena doktrina je označena kao “konzervativna”, a svaki katolik koji joj je želio ostati vjeran kategoriziran je kao osoba zaglavljena u prošlosti ili čak kao “farizej”.

Vjerujem da papa Lav želi prevladati tu ideološku polarizaciju unutar Crkve. Međutim, to se ne može postići kompromisom. Moramo govoriti istinu – a istina neizbježno dijeli ljude na one koji slijede Božju Riječ i one koji je ne slijede.

Jednom ste rekli da je došlo do „neprijateljskog preuzimanja“ Crkve…

• „LGBT jubilejsko hodočašće“ samo je jedan primjer nastojanja preuzimanja Crkve za protukršćanske interese.

Da su motivi u pozadini tih događaja bili uistinu pastoralni, organizatori bi nastojali pomoći svima da rastu u (po)kajanju i jedinstvu s Isusom Kristom.

Nedavno smo proslavili kanonizacije Piera Giorgia Frassatija i Carla Acutisa. Ta dva mladića bila su primjer kršćanskog života. Primili su posvetnu milost u krštenju, ali su također surađivali s Duhom Svetim kako bi rasli u svetosti. To je ono što trebamo promicati.

Izvor:

https://dianemontagna.substack.com/p/interview-cardinal-muller-on-charlie?r=1lwdjs&utm_medium=ios&triedRedirect=true

Preveo i priredio  fra Tomislav Pervan

Međugorje, 30. rujna 2025.

Drugi dio moga intervjua s kardinalom Gerhardom Müllerom bit će objavljen sljedećih dana.