FRA RUFIN ŠILIĆ O POKORI – „AKO JE SRAMOTA, ZAŠTO JE ODMAH NE DOKRAJČITI?!“

Korizma je tu!

Što zamišljate kad čujete riječ „pokora“? Ili riječ „Korizma“? U jednoj školi bio jedan dječak vrlo mršav, sama kost i koža. Đaci mu nadjenuli ime „Korizma“. A jednom dječaku majka je dala ime „Moja pokora“. Veli: „Da mi nije njega, ne bih znala što je pokora…“

Što vi đaci, stariji i mlađi, mislite o Korizmi i pokori?

Vjerujem da ste vi stariji đaci čitali u knjigama, a možda ste i vidjeli na umjetničkim djelima starih majstora, kako se ljudi pate, muče, stavljaju na razne torture…

Tako je mislio i sveti Augustin. Kada se obratio i spremao na krštenje, uhvatio ga je veliki strah. Bio je nemiran. Razmišljao je ovako: krštenje, a onda cijeloga života muka. Toliko toga zabranjeno, toliko odricanja… Pod jednom smokvom pao je na zemlju i počeo glasno plakati… Dokle ću ovako? A onda mu je palo na pamet da je sve to sramota koje se mora odreći. Ustao je i rekao: „Ako je sramota, zašto je odmah ne dokrajčiti?!“

Mi pokoru shvaćamo kao neku Božju kaznu, a ona je Božja nagrada. Mi je shvaćamo kao samokažnjavanje ili mučenje, a ona je čista i prava ljubav!