Sveti Ivan Zlatousti, ili ne? Zapravo ni „Ivan“ ni „Zlatousti“ nisu njegova prava imena. Ime Ivan dobio je jer je jako štovao svetog Ivana Apostola, a Zlatousti, ili kako ćemo često čuti grčku izvedenicu, Hrizostom, nije teško pogoditi, došla je od njegova izvanredna dara za propovijedanje, ali i ništa manjeg za pisanjem.

 

U svojim je propovijedima bio neumoljiv i oštar upozoravajući i kritizirajući jednako sve vjernike potičući ih na darežljivost u svakom smislu i poniznost u međusobnim odnosima.

Sigurno je da su Zlatoustoga voljeli vjernici i slušatelji koji su živjeli autentično. Danas ga se pamti kao jednog od najvećih Crkvenih otaca, pisaca i govornika u povijesti. Životopis Ivana Zlatoustog dragocjeno je poznavati, no još je dragocjenije čitati njegova djela.

Zato vam donosimo čitanje koje je Crkva stavila u službu čitanja molitve časoslova:

 

Iz Homilija svetog Ivana Zlatoustog, biskupa
(Prije progona, br. 1-3: PG 52, 427-430)

Navaljuju mnogi valovi i ozbiljne oluje, ali mi se ne bojimo da ćemo se utopiti, jer počivamo na hridini. More bjesni, ni ne može razoriti kamen. Neka se valovi uzdižu, Isusovu lađu ne mogu potpiti. Čega da se bojimo? pitam. Reci mi, zar smrti?

Meni je život Krist, a smrt mi je dobitak.

Ili zar progona?

Gospodnja je zemlja i sve na njoj. Zar zapljene dobara? U svijet ništa ne donijesmo, i zacijelo ništa iz njega ne možemo ni ponijeti. Što je u ovom svijetu strašno, držim dostojnim prezira, a njegova dobra vrijednima posmijeha. Siromaštva se ne plašim, a za bogatstvom ne čeznem. Smrti se ne strašim, niti žudim za životom, osim radi vašeg napretka. Zato mislim na ono što je sadašnje i molim vašu ljubav da ima povjerenja.

Zar ne čuješ kako Gospodin kaže: Gdje su dvojica ili trojica sabrani u moje ime, ondje sam ja među njima? A zar da ne bude tamo gdje je skupljen tako brojan narod, vezan sponama ljubavi? Njegov imam zalog: zar se uzdam u vlastite sile? Imam njegovo Pismo: to mi je štap, sigurnost moja i mirna luka.

Makar se uznemirio sav svijet, ja imam njegov proglas, čitam njegova pisma: to mi je zid i zaštita.

A što je to pisano? Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.

Krist je sa mnom, koga da se bojim?

Pa uzdigli se protiv mene i valovi, i mora, i bijes prvaka, sve je to za mene slabije od paučine. I da me nije zadržala vaša ljubav, ni danas ne bih bio odbio da otputujem drugamo. Uvijek naime kažem: Gospodine, budi volja tvoja, da činim što hoćeš ti, a ne što hoće ovaj ili onaj. To je moja utvrda, nepomična stijena i štap koji se ne svija. Ako to Bog hoće, neka bude. Ako želi da ostanem ovdje, zahvaljujem mu. Gdje god bude htio, iskazujem mu hvalu.

Ali gdje sam ja, ondje ste i vi; gdje ste vi, ondje sam i ja; jedno smo tijelo, a tijelo se ne odjeljuje od glave niti glava od tijela. Rastavljeni smo mjestom, ali smo povezani ljubavlju. Pa ni sama smrt neće to moći odijeliti. Jer ako i premine moje tijelo, živjet će duša i sjećati se naroda.

Vi ste moji građani, vi ste mi očevi, braća, sinovi, vi ste mi udovi i tijelo, vi ste mi svjetlo – čak ugodnije od ovoga svjetla. Jer što mi takvo zraka donosi kao što mi donosi vaša ljubav?

Sunčeva mi je zraka od koristi u ovom životu, a vaša mi ljubav plete vijenac za budućnost.

Izvor: narod.hr