ZAŠTO SE MLADI OKREĆU SOTONIZMU?

U svojoj pastoralnoj djelatnosti svećenici primaju sve više zamolbi za pomoć od strane roditelja, ili su pak prinuđeni baviti se osjetljivim slučajevima mladih koji su članovi sotonističkih sljedbi ili su zalutali u okultizam. Taj težak problem očituje se napose kroz nihilizam, koji odlikuje određene pojave. Mladi su dezorijentirani i u tom stanju skloni su brkati dobro i zlo, odbacujući pritom sve moralne granice.
Polazišna je točka stanovita sklonost neopoganstvu, nerijetko pod krinkom mode koja je naizgled bezazlena. Promislimo samo što se već godinama događa prigodom obilježavanja tzv. “Noći vještica”. Proslave ezoterijskih obilježja sve su češće po različitim disko klubovima. Ondje im se ne nudi samo ples, već i gatari koji im nude izradu horoskopa ili pak “čitanje sudbine” iz tarot karata. Kao da to nije dovoljno, kiosci su prepuni časopisa za adolescente koji promiču praznovjerne ideje poput korištenja čarobnih trava, navodnih moći pojedinih vrsta kamenja, izradbe amuleta, pa čak i čašćenja planeta Zemlje kao da bi bila riječ o kakvome božanstvu.
Danas se vrlo puno pozornosti posvećuje tijelu, a premalo duši. Magija i sotonizam predstavljaju potragu za egotističnom moći koja bi se vršila nad drugima kako bi se postiglo materijalno zadovoljstvo i slijedili lažni uzori što ih nude neki mediji. Živimo u dobu kada se čini kako estetska kirurgija, koju se reklamira u televizijskim programima, rješava sve probleme. Tko ne nalikuje na stanovite glumce ili manekene, u opasnosti je osjećati se manje vrijednim i ograničenim. Počinje gledati u zrcalo i osjećati se nesigurno.
Televizijski programi kao da se natječu u nuđenju svjedočanstava o obiteljima u krizi, roditeljima koji se svađaju sa svojom djecom, muževima koji varaju svoje žene i obratno, koji se međusobno vrijeđaju te javno iskazuju manjak međusobna poštovanja. Ovakav mehanizam stvara veliki strah od drugoga. Mladim se ljudima time onemogućava vjerovati u obećanje vječne ljubavi.
Danas, također, postoji sklonost ka stvaranju ateističkog društva, dominirana moralnim relativizmom. Mladi su u opasnosti naći se samima u svijetu sve više obilježenu materijalizmom, lišeni onog odnosa božanskoga posinjenja kojemu se mogu uteći u vremenima nevolje.
Svatko tko je svjestan da je dijete Božje ne može se nikada osjetiti napuštenim kada je suočen s problemima, te stoga neće tražiti instant rješenja poput sotonizma ili neopoganskih oblika religioznosti. Valja promicati kulturu predanosti, koja vrednuje male napore svakodnevna života. Ako želimo osvojiti djevojku, ne moramo pribjeći magiji ili pak sotonskom obredu. Poklonimo joj lijep buket cvijeća, porazgovarajmo, pokušajmo biti ljubazni i iskreni, otvorimo joj svoje srce. Riječju, učinimo taj mali napor, potrudimo se.
Nadalje, potrebno je promicati zdravu kulturu granica, pomoći mladima shvatiti kako se ne može imati sve u životu. Valja prihvatiti vlastita ograničenja. Ne treba izgledati poput manekena na fotografijama da bi se postiglo sreću. Ne valja nasljedovati savršene ali nestvarne likove iz reklama. Jednako tako nije nužno uvijek uz sebe imati najnoviji model mobitela. Dovoljno je biti ono što jesi. Tako će mladi naučiti imati bolji pogled na život a ujedno i prihvatiti moguće trenutke obilježene poteškoćama i trpljenjem. (L)