JEAN MARIE LUSTIGER – UZ 96. OBLJETNICU ROĐENJA

Kardinal Jean Marie Lustiger rođen je kao Aaron Lustiger 17. rujna 1926. u Parizu u obitelji poljskih Židova. Preminuo je 5. kolovoza 2007.

Za Lustigera bi se moglo kazati kako je bio „židovska verzija“ pape Wojtyle, koji mu je 1983. dodijelio grimiz. To je postalo posve jasno nakon njegove prve svete Mise kao biskupa Orléansa.

********

Rječita tišina koju je nosio u sebi bijaše odveć drevna, a da bi je bilo koji narod mogao prisvajati. Kada je 1999. pročitao ime vlastite majke Gisele na javnome prisjećanju deportiranih i preminulih francuskih Židova, dodavši riječi “ma maman“(franc. „moja majka“ ), progovorio je glasom drevnijim od Knjige Izlaska, drevnim poput prvoga dana provedena izvan Edena.

Roditelji su mu bili Aškenazi, Židovi koji nisu prakticirali svoju vjeru, a u Francusku su uselili iz Bendzina u Poljskoj za vrijeme Prvoga svjetskoga rata. Otac je uspio nadživjeti majku, koja je stradala u Auschwitzu 1943. Prigodom posjete Njemačkoj 1937. boravio je kod protestantske obitelji koja se protivila Hitleru i prvi puta pročitao Novi Zavjet. Godine 1940. sestra mu se pridružila u obraćenju na kršćanstvo, pod zaštitom jedne katoličke obitelji iz Orléansa, čiji je biskup i krstio Aarona, dodavši mu ime Jean-Marie. Bol uzrokovana gubitkom majke posred svega toga stravičnoga zla, bila je umnožena činjenicom što je njegov otac smatrao kako ga je sin izdao. Charles, koji je inače trgovao pletenom robom, imao je radikalne političke nazore te je vjernost naraštajâ predaji smatrao vitalnom poveznicom s moralnom dosljednošću. Kada je Jean-Marie zaređen za svećenika, Charles je promatrao svoga sina iz dna katedrale te ga je na trenutak obasjala ljepota neba, inače na zemlji teško zamisliva.

Od toga će trenutka njegov život gotovo na svakom koraku potresati sitne duše koje ga neće smatrati dovoljno ovakvim ili onakvim. Charles je od glavnoga rabina Pariza pokušao ishoditi poništenje sinovljeva krštenja, dok je list Jerusalem Post vijest o njegovoj smrti popratio člankom u čijem je naslovu nazvan “otpadnikom od vjere.” U jednome su se drugome razdoblju nad njega bile nadvile sjenke Maurrasa i Petaina. Kada je papa Ivan Pavao II. Lustigera – inače rođena Parižanina – imenovao nadbiskupom Pariza 1981., nadbiskup Lefebvre javno je prigovorio imenovanju “nekoga tko nije istinski francuskoga podrijetla.”

Za Lustigera bi se moglo kazati kako je bio „židovska verzija“ pape Wojtyle, koji mu je 1983. dodijelio grimiz. To je postalo posve jasno nakon njegove prve svete Mise kao biskupa Orléansa. Njegov je predšasnik, Guy-Marie Riobe, bio pokleknuo pred svim aktualnim trendovima, ostavivši biskupiju u materijalnim i duhovnim ruševinama, dok mu Lustiger čak niti ime nije spomenuo. Na svetoj Misi, nakon što se sav puk bio pridružio u zaključenju Euharistijske molitve, kao što je odnedavna bio upućen, Lustiger je čvrsto položio ruku na oltar i rekao: “Ovo je moje.”

Glasovite su i njegove misli u kojima je govorio o suvremenoj površnosti kao sentimentalnu sjemenu najmračnijih okrutnosti. Taj je negdašnji kapelan sveučilišta Sorbonne ondje i studirao društvene znanosti s  najokrutnijim čovjekom na svijetu, Polom Potom te je poznavao visine i dubine čovjeka, baš kao i njegovu pogubnu plitkoću.

U žiži javnosti našao se posebno kad se u njegovu Parizu održao Svjetski dan mladih 1997., a na kojemu se okupilo milijun ljudi. Francuska je vlada čitav događaj pokušala zapriječiti. Za taj veliki događaj usavršio je engleski jezik i činio sve da preko njegovih riječi Krist dirne i potrese srca mladih svijeta.

Mnogi su plakali prigodom njegova posljednjega posjeta (2007.) preostaloj 39-orici Immortels („besmrtnika“) na Académie Française, nekoliko mjeseci prije no što je preminuo od raka. Nitko nije dvojio kako mu u Parizu pripada mjesto kraljevića, pa i više od toga. Kada bi, svakoga Velikoga petka, nosio križ od crkve Notre Dame do četvrti Montmartre, nitko nije nimalo dvojio kako je za tu ulogu savršeno odabran odozgor. “Jer da nije vjerovao da će pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve” (2 Mak 12,44). (L)