POVIJEST HRVATSKIH KATOLIČKIH MISIJA U ŠVICARSKOJ

Švicarska je, poput mnogih drugih europskih zemalje, nakon Drugog svjetskog rata postala utočište valu hrvatskih izbjeglica. U desetljećima koja su usljedila (osobito od 1960. godine) njima se priključivao sve veći broj ekonomskih emigranata koji su bježeći od obespravljenosti i siromaštava u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u velikom broju hrlili u tu „obećanu zemlju“. Naravno ta hrvatska populacija nije imala nikakvu potporu iz zemlje iz koje su pobjegli i bili su prepušteni vlastitoj borbi za opstanak. Ipak, Crkva u Hrvata nije ih zaboravila. Među njih još 1953. godine stiže poznati fercegovački franjevac, emigrant i književnik fra Lucijan Kordić, koji se tamo našao zbog liječenja. Fra Lucijan se nije mogao oglušiti na duhovne potrebe i vapaje, pa se gotovo u nemogućim logističkim uvjetima, zdušno posvetio duhovnoj i socijalnoj potpori našim iseljenicima. Nekako je „isposlovao“ i odobrenje iz Rima za svoj rad i dao ga na znanje švicarskim biskupima.

Na temeljima njegova rada fra Ljubo Krasić (svećenik Hercegovačke franjevačke provincije) je uz potporu svojih redovničkih poglavara 1. srpnja 1967. utemeljio Hrvatsku katoličku misiju za Švicarsku sa sjedištem u Zürichu. Prvu svetu misu za naše iseljenike slavio je 16. srpnja 1967. u crkvi Sv. Obitelji (zvana Francuska misija) i odmah izložio svoj program: „…stići k svima, staviti se u službu svima, ne odreći se nijedne duše, ni jednog Hrvata ili Hrvatice koji su mu povjereni i nastojati da nitko među njima ne ostane bez svoga znaka raspoznavanja: kao kršćanin, kao katolik Hrvat…“. Fra Ljubo kao prvi misionar „pasošar“ kratko ostaje u hrvatskoj pastvi u Švicarskoj (do kraja listopada 1971.) ali udara stožerne temelje na kojima se gradi sve do danas. Njegovo je djelo Hrvatska socijalna služba u Buchsu koja je i danas aktivna, hrvatsko marijansko hodočašće u Einsieden započeto odmah 1967. i traje do danas, misijsko glasilo „Movis“ pokrenuto 1970. i neprekinuto izlazi.

Fra Ljubi Krasiću se pridružuje i fra Zlatko Ćorić i već 1971. godine skrbe oko 26.000 Hrvata, radnika „pasošara“. Evo samo jedne ilustracije: 1969. ta dva misionara učinila su 247 putovanja obilazeći obitelji i služeći svete mise po cijeloj Švicarskoj. Poslali su tih prvih misionarskih mjeseci oko 30.000 pisama.

Broj Hrvata u Švicarskoj stalno se povećavao pa je bilo nužno osnivati nove misije tako da danas u Švicarskoj službeno djeluje 12 hrvatskih katoličkih misija i četrnaest svećenika. Važno je napomenuti da je 7 novih misija od svih utemeljenih, izravno osnivano, cjelovito ili djelomično, baš od Misije u Zürichu. U HKM Zürich nakon fra Ljube Krasića djelovali su kao voditelji i sljedeći hercegovački franjevci: fra Rade Vukšić, fra Mirko Bagarić, fra Ivan Bebek, fra Karlo Lovrić i fra Stipe Biško.

Danas HKM Züerich obuhvaća kantone Züerich i Glarus. Površina kantona Züerich je 1729, a Glarusa 685 četvornih kilometara. U kantonu Züerich danas je prijavljeno 7. 423, a u Glarusu 179 Hrvata, s tim da u ove statistike nisu uključeni oni koji imaju švicarsko državljanstvo, kao ni oni koji imaju bosansko hercegovačke putovnice. Interesantne podatke donosi i hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova na svojim internetskim stranicama: „Prema posljednjim statističkim pokazateljima Saveznog ureda za strance u Švicarskoj registrirano je 36.125 državljana RH, no pridodaju li se Hrvati sa dvojnim državljanstvom koji se statistički ne vode kao državljani RH, vjerojatno je riječ o 60 – 70.000 Hrvata u Švicarskoj. Hrvatske katoličke misije u Švicarskoj pak, procjenjuju da je riječ o oko 80.000 Hrvata.“Trenutno statistika misije Zürich u evidenciji ima 3. 677 adresa, a u njoj djeluju trojica franjevaca, 1 časna sestra i 2 suradnice. Među ovdašnjim Hrvatima očuvana je iskrena i pobožna vjera, jaka ljubav prema Bogu i Domovini.